Sukcesija je uzastopan slijed osoba, pojava ili stvari na istom mjestu. Taj termin, po sebi veoma širok, koristi se - kako objašnjava Hrvatski jezični portal - u biologiji (za uzastopno smjenjivanje različitih životnih zajednica na istom staništu u procesu stvaranja biocenoze), te u pravu: za prijenos ili prijelaz prava i obveza od dosadašnjeg nositelja na novog stjecatelja (npr. pri sukcesiji prijestolja, sukcesiji posjeda, sukcesiji plemićke titule), pa i pri državnoj sukcesiji: kada sav teritorij ili dio teritorija neke države prelazi pod vlast druge države.
Proces državne sukcesije otvara cio niz pitanja za građane i za samu državu. Obično se elementi civilnog prava preuzimaju izravno, bez obzira na eventualne dvojbe o vanjskom suverenitetu prethodne države (upisi u matične knjige, svjedodžbe, dragovoljni ugovori itd.), dok sve ostalo podliježe novim odlukama: od valute i tečaja prijenosa iz stare u novu, do arhiva, pa čak i do atribucije sportskih uspjeha (vidi kome se pribrajaju olimpijske medalje Hrvata iz Austro-Ugarske, odnosno Jugoslavije). Najviše je okapanja s prijenosom vlasništva, novčanih potraživanja i dugova, te ratne štete.
“Sukcesija” je u hrvatskome posuđenica, internacionalni latinizam: u latinskome je “successio” postverbal glagola “succedere” (uslijediti, zbiti se), složenice prijedloga “sub” (pod) i glagola “cedere” (maknuti, ustupiti,vidi: cesija, proces itd.), iz indoevropsklog korijena “*ked-“ (ići, pristupiti), usporedi grčki “hodos” (put), staroslavenski i praslavenski “hoditi” itd.