Konzultant (konsultant) je profesionalni savjetnik (savjetodavac). Za razliku od menedžera, koji za svoje odluke ipak odgovara, a može i zaglaviti (ako se političke karte loše poslože), konzultant prodaje svoje intelektualne usluge i ne odgovara za posljedice svojih savjeta osim što bi mu loš glas mogao eventualno pokvariti prođu u sljedećih klijenata.
Samo konzultant u nas može prodati devetnaest stranica tuđega novinskog teksta potpredsjedniku Vlade za pola milijuna kuna, a samo će eksvicepremijer za to možda odgovarati. “Dobar savjet para vrijedi” tvrdilo se nekada. Dobar konzultant može vrijediti zlata, a dobar stručnjak će više profitirati prodajući dobre savjete lijevo i desno, nego ih primjenjujući samo na eventualno svoje poduzeće. Konzultacije (konsultacije) ipak ne nude samo profesionalni konzultanti. Sveučilišnim profesorima su u opisu posla konzultacije na koje dohode studenti, ali to je uračunato u plaću odnosno honorar (na svu sreću, nisu baš česti profesori koji nude konzultacije sms-om, pa i o lizanju sladoleda, a tek na policiji doznaju da je studentica zapravo profesionalka). “Konzultant” je u hrvatskome tuđica, internacionalni latinizam, izveden iz participa “consultans (consultantis)” latinskog glagola “consultare” (savjetovati), a to je frekventativ glagola “consulere” (vijećati), koji je pak složenica: “cum” (s, sa) i “*selere” (okupiti), pa je prvobitno značenje bilo vjerojatno “sabrati” (odatle i Sabor) ili “sazvati” te se odnosilo na rimski Senat (u početku vijeće rodovskih glavara, otaca, jer “senex” znači starac, usp. senilan), od indoevropske osnove “*sal-” (uzeti, pokupiti). Senatska odluka zvala se “senatus consultum”.