Branko Roglić

Veliki intervju s vlasnikom Orbico grupe: 'Blokirao sam Agrokor. Opet bih učinio isto.'

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik

OBJAVLJENO:

9.6.2018. u 16:58

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni vjesnik

OBJAVLJENO:

9.6.2018. u 16:58

Zagreb, 290518.
ZA GLOBUS.
Koturaska 69.
Branko Roglic - predsjednik Orbico grupe.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Branko Roglic - predsjednik Orbico grupe

Vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora Orbico grupe i vjerojatno danas najbogatiji građanin Hrvatske Branko Roglić najavio je novu akviziciju tvrtke koja ima godišnji promet od, kako kaže, više stotina milijuna eura te ulazak u Bjelorusiju, koja će biti 20. država u kojoj Orbico posluje. Otkrio je da bi Orbico već ove godine premašio dvije milijarde eura godišnjeg prometa, a do 2021. taj promet bi trebao prijeći tri milijarde. Roglić kaže da bi u slučaju jačeg poremećaja na tržištu razmislio o smanjenju prometa, ali bi i u takvoj opciji zadržao razinu profitabilnosti.

S Brankom Roglićem, osim o Orbicu, razgovarali smo o načinu vođenja tvrtke, investicijskom ozračju, o turizmu, perspektivnim granama hrvatskoga gospodarstva, o odnosu prema zaposlenicima, ali i o Agrokoru. Roglić je najavio i gradnju marine te akviziciju nekog manjeg hotela.

Kako ste poslovali prošle godine? Kakve rezultate ima Orbico grupa?

- Prošle je godine Orbico grupa imala prihod od 1,94 milijarde eura. Ove godine ćemo zaokružiti prihod na dvije milijarde eura. Imamo tvrtke u 19 zemalja, a uskoro ulazimo u Bjelorusiju, znači dvadesetu zemlju. Zapošljavamo 6000 ljudi. Imamo vozni park od 2200 automobila. Nastojimo kontrolirati zaduženost tako da nam ne prelazi tri EBITDA. Kada padnemo ispod, onda investiramo, ali tri EBITDA je limit.

Kako ste unutar tvrtke organizirani? Jesu li sinovi preuzeli vođenje kompanije?

- Ja sam predsjednik Nadzornog odbora i vlasnik. U Nadzornom odboru još je i Poljak Marek Kapuscinski. Mlađi sin Josip je predsjednik Uprave, a stariji Stjepan je član Uprave za financije, odnosno CFO. Član Uprave zadužen za operacije je Jure Tršan, koji je u Orbicu preko 20 godina.

Kakvi su vam planovi kad je riječ o rastu?

- Naši su planovi takvi da očekujemo rast od 10-ak posto godišnje, a vjerujem da ćemo do 2021. godine doseći tri milijarde eura prihoda. Rast ćemo organski, a imat ćemo i neke akvizicije.

Imate, dakle, u planu akvizicije. Ima li što konkretno u vidu?

- Da, sada imamo u vidu jednu akviziciju, ali zbog dogovora s partnerom još nećemo izlaziti u javnost.

Možete li barem opisno reći o kakvoj se akviziciji radi?

- Mogu reći da se radi o tvrtki na području Srednje i Jugoistočne Europe koja ima godišnji promet od više stotina milijuna eura. U ovom trenutku ne mogu reći više.

Kako posluje vaša turistička tvrtka Orvas?

- Odlično posluje. Mi smo dali malo veći naglasak sada i na turizam. Zadovoljan sam. Naša čarter-flota sada ima 40 brodova, kupili smo nekoliko novih. Imamo dva hotela koja već duže posluju, a gradimo i nove vile koje su se pokazale odličnim turističkim proizvodom. Sada ih imamo 18, a nastojimo slijediti trend razvoja turizma u Hrvatskoj. Jako sam zadovoljan tim segmentom poslovanja i tu očekujem dugoročni uspjeh.

Tvrdite da su vile odličan turistički proizvod?

- Vile, a pogotovo s bazenom su sada veliki hit. Postižu popunjenost 120 do 140 dana godišnje. Čak i u Župi, mjestu iz kojeg potječu Roglići, a koje je s druge strane Biokova, napravio sam dvije vile s bazenom i one su popunjene 100 dana. Orvas, osim našim vilama, upravlja s osamdesetak vila u vlasništvu drugih poduzetnika. Split i njegova okolica, a i čitava Dalmacija i dio Hercegovine imaju što pokazati. Split je povijesni biser i jako je atraktivan za turiste. On je dio hrvatskih komparativnih prednosti.

A hoteli? Zašto se niste u tom dijelu pozicionirali malo jače?

- Osobno bih kupio svaki hotel do 50 soba na dobroj lokaciji u Dalmaciji. Pregovarali smo s nekoliko vlasnika takvih hotela, premda će vile s bazenom i nadalje biti okosnica našeg poslovanja u turizmu.

A nautički turizam?

- Naravno da će čarter i nadalje biti vrlo važan segment u poslovanju naše turističke tvrtke. U nautičkom dijelu namjeravamo napraviti još jedan iskorak. Vrlo je izgledno da ćemo investirati u gradnju marine. U iduće dvije godine mislim da ćemo na širem splitskom području imati vlastitu marinu.

Gdje točno?

- Imamo nekoliko zanimljivih lokacija na širem splitskom području. Ne samo što je to dobra lokacija za marine nego i zato što na tom području još uvijek imate odlične usluge servisa i sve popratne djelatnosti na koje se marina u svom radu oslanja. Naravno, tu je važna i blizina zračne luke.

Koliko vezova bi imala marina?

- Između 300 i 400 vezova. Dakle, prava marina. Mi, naime, imamo 40 vlastitih brodova koji su u ACI marini Split. Ove smo godine čak kupili i jedan katamaran. Katamaran je nautički hit u posljednje vrijeme. Ima komfor kao četverosoban stan pa je idealan za obiteljski odmor.

Čarter je niskoprofitabilna djelatnost. Zašto onda ulažete u čarter-flotu?

- Istina je da je to nisko profitabilna djelatnost, ali mi vjerujemo da će Jadran kao idealna nautička destinacija pobijediti u utrci s ostalim destinacijama. Pod tim podrazumijevam i višu cijenu naših usluga. Zato očekujem da će se osigurati profitabilnost u stopama od pet do sedam posto. Naravno, ako samo tako podignete cijene, onda izgubite klijente, ali ako to opravdate većom kvalitetom usluge, onda to nije problem. Bolju uslugu možete i naplatiti, a lošu uslugu ćete teško i prodati. Moraš imati i kvalitetan odnos s klijentom te mu dati nešto dodatno, što nije očekivao.

Kako komentirate podizanje visine boravišne pristojbe za nautičare na godišnjoj razini?

- Tako se neće zaraditi ništa. Takva odluka je otežavanje rada poduzetnicima. Država mu hoće oduzeti nešto što bi mu trebalo pripasti. Ja nisam pobornik takvih mjera i mislim da bi svako smanjenje poreza i davanja bilo dobro za ovu državu. Unatoč tome, što netko misli drugačije. Administracija mora konačno shvatiti da niti jednu lipu više ne smije poskupiti. Ionako je naš državni aparat među najskupljima na svijetu.

Slažete li se da i u toj administraciji neki zaposlenici kvalitetno rade i nose posao?

- Apsolutno je tako, ali onih drugih koji ne rade se treba riješiti.

Što napraviti u situaciji kada ti drugi koji ne rade odlučuju o ovima koji kvalitetno rade i imaju neku kvalitetnu aktivnost?

- Nažalost, to je apsurdno. Nezadovoljstvo je sve veće. Zbog toga je Hrvatska plodno tlo za populističke pokrete i stranke. Nije daleko od istine da su oni koji kažu za sebe da nisu populisti također populisti.

U čemu je Orbico lider u Europi?

- Europski smo lider što se tiče distribucije kozmetike i što se tiče distribucije robe široke potrošnje. Što se tiče kozmetike, razvijamo i svoju maloprodaju. Orbico Beauty ima 16 MAC i Anabella maloprodajnih mjesta i u tom pravcu ćemo i dalje investirati.

Kako ide taj razvoj maloprodaje?

- Ide dobro. Imamo maloprodaje i u Skop­lju, Novom Sadu, Splitu, Rijeci, Ljub­ljani, Zagrebu, Zadru i tako dalje.

Orbico je postao član Slovenian Business Cluba. Kakav je to klub?

- Slovenian Business Club okuplja tvrtke koje etično posluju. Dakle, koje nemaju dugova, koje nisu nastale tajkunski, koje redovito plaćaju dobavljače i zaposlenike te prema svojim ljudima imaju korektan odnos. U Sloveniji je učlanjeno stotinjak tvrtki, ali one ostvaruju 30 posto veći rast od prosjeka Slovenije. To dokazuje da se poduzetniku isplati briga o ljudima. Sve ugledne slovenske tvrtke su tu. Orbico je učlanjen prije nešto više od pola godine. Članom se postaje tako da Slovenian Business Club pošalje reviziju i snimi poslovanje. Ako niste zadovoljili kriterije, nećete biti primljeni. Možda bi i u Hrvatskoj trebalo razmišljati o takvom udruženju.

Zar takvo poslovanje kakvo zahtijeva to udruženje ne bi trebalo biti normalno?

- Slažem se da bi se to trebalo podrazumijevati i da bi to trebalo biti normalno. Ali svjedoci smo da nije. Potrebno je još vremena da se provede tranzicija.

Može li se etično i ujedno održivo poslovati?

- Može i mora. Kada je Orbico naplatio zadužnicu od Agrokora, onda su mi neki prigovarali. Da se ponovi takva situacija, ja bih opet učinio isto. To je normalno poslovanje kakvo treba biti u Europskoj uniji. Dobavljače treba plaćati na vrijeme. Tko ne radi uredno i nije uredan prema dobavljačima i zaposlenicima, treba ugasiti tvrtku. Ne možeš poslovati u međunarodnom okruženju sa šupljim podacima i napisati u izvješćima što hoćeš. Revizor vas mora upozoriti na to što krivo radite i vi to morate ispravljati, a u suprotnom snosi najveći dio krivice za posljedice.

Vi, dakle, slušate prepo­ru­ke re­vizo­ra?

- Naravno. Revizor je stavio primjedbu da se ne zadužujemo preko tri EBITDA. A nekada smo imali i po 3,5 i on me uvijek upozoravao na to. Ne znam kako u Agrokoru revizor nije upozoravao vlasnika kada su dugovi prerasli mogućnost otplate.

Na koji način restrukturirate tvrtke koje ste preuzeli?

- Svaku tvrtku koju preuzmemo mi restrukturiramo. Kad smo preuzeli Emonu u Sloveniji, vrlo brzo smo došli u situaciju da smo s upola manje zaposlenika imali rast od 30 posto. Preuzeli smo brendove i ostavili zdrav segment tvrtke, a višak radnika smo zbrinuli. Nakon dvije godine Emona je integrirana u Orbico.

Osim turizma, što je još perspektivno u Hrvatskoj?

- Hrvatska ima turizam, ima poljoprivredu, drvnu i IT industriju. Ima glazbenike i sportaše. To su naše komparativne prednosti. Doduše, mi smo napravili kardinalnu pogrešku kad smo, umjesto da napravimo navodnjavanje u Slavoniji, napravili pet arena od kojih niti jedna nije profitabilna. Potrošili smo novac uludo, a mogli smo njime sačuvati i razviti Slavoniju.

Vi ste investirali u proizvodnju kulena, kozjeg sira, meda...

- Da, uložili smo i dali vjetar u leđa gospodinu Novoselu koji ima odličnu kvalitetu kulena. Ti kuleni odlično se prodaju čak i vani. Uložili smo u jednog poduzetnika koji uzgaja koze u Zagvozdu te jednog proizvođača pravog meda u Hrvatskoj Kostajnici. Takvih je pogona u Hrvatskoj moglo biti na stotine ili tisuće. To su male tržišne niše koje treba popuniti. To je Hrvatska o kojoj je govorio i pisao Stjepan Radić. Naše selo može dignuti Hrvatsku. Problem je što je naše selo pusto, što su se mladi ljudi iselili u Irsku, Njemačku... Ja sam Dalmatinac i Hrvat tako da sav novac koji zaradim, a koji nije neophodan za rast Orbica uložim ovdje. Svake godine investiran između 1,5 i dva milijuna eura u turizam i proizvodnju. Proizvođač sam maslinovog ulja i vina. Masline su na Braču, a loza je na Pelješcu i u Župi, gdje imam 10 tisuća loza. U Župi uzgajamo i voće i povrće. Iz Župe namirnice dobiva moja šira obitelj.

Što još nije dobar smjer u Hrvatskoj?

- Mi smo napravili više sveučilišta i visokih škola nego neke velike i razvijene zemlje. U svakom gradiću imamo neko sveučilište ili visoku školu, a kada sam ja studirao, bilo je samo jedno, u Zagrebu. To nikako nije dobro. Niknuli su kao gljive poslije kiše. Neučinkovito nam je zdravstvo, a nisu učinkovita ni državna poduzeća. Neučinkovitost državnih poduzeća nije samo hrvatska specifičnost, to je i svjetski problem. Čim je nešto u državnom vlasništvu, onda je to nekonkurentno. Zato je potrebna privatizacija.

Zašto Hrvatska nije privlačna za investitore?

- Kad netko želi oploditi kapital, onda bira zemlju u kojoj će to napraviti. Ide u pravilu tamo gdje će se taj kapital najbrže oploditi. Naravno da investitor izbjegava zemlje gdje će izgubiti. U Hrvatskoj su problemi visoki porezi, problem je neučinkovita administracija, korupcija te antipoduzetničko ozračje. To je, uostalom, poznata stvar. Svjestan sam da je naša tranzicija bila tajkunska i da ljudi nemaju povjerenja ni u koga, ali nije svaki poduzetnik kriminalac. Ima puno poštenih ljudi koji su svojim radom stekli kapital i razvijaju našu zemlju.

Koliko korupcija odbija investitore?

- Naravno da korupcija odbija ozbiljne investitore. Po onome što se može pročitati u novinama i iz razgovora s kolegama, nisam siguran da je kod nas u tom dijelu napravljen neki pomak.

Jesmo li konkurentni što se tiče radne snage, odnosno možemo li zbog toga biti privlačni investitorima?

- Nismo. Davanja na primanja hrvatskih radnika su visoka jer imamo velika davanja državi na plaće. To se mora mijenjati u okvirima reformi koje očekujemo.

Imamo li znanja u menadžmentu?

- Tu smo, mislim, deficitarni jer naši menadžeri nemaju iskustva. Problem je kod nas naći dobrog menadžera.

Je li možda problem Agrokora to što nema dobrog menadžera koji će ga restrukturirati?

- Nije to bilo lako preuzeti. Zato mislim da su Andrej Plenković, a i Martina Dalić bili hrabri. Morali su reagirati brzo, i to su napravili. Njihov je propust što nisu kontrolirali transparentnost vođenja procesa te ljude koji su provodili lex Agrokor. Plenković to možda nije ni trebao, ali Martina Dalić je morala. Sukob interesa je da isti ljudi pišu zakon i da ga provode, a ni skrom­nost ih nije krasila.

Izišli su obrisi nagodbe. Što mislite o njoj?

- Niša posebno, jer nisu stavljene brojke, a brojke su najvažnije. Pokušavaju se spasiti radna mjesta i iz tog razloga se nekome daje više, a nekome manje. To je, koliko ja razumijem, osnova lex Agrokora. Malima se platilo sve, a ostale se spašava.

A dobavljači koji su se jako izložili?

- Svi menadžeri koji su jako izložili tvrtke prema Agrokoru moraju dati ostavku. Onaj tko je izložio tvrtku prema jednom kupcu i doveo je u probleme treba dati ostavku. Nakon toga bi nagodbu trebali sklapati novi menadžeri.

A banke?

- Banke će dobiti možda 60 posto Agrokora i, kada ga dobiju, one će ga vjerojatno prodati. I banke moraju snositi dio krivice jer su imale jako loš risk menadžment. Banke će svoj udjel prodati nekome tko će time znati upravljati. Neke od Agrokorovih tvrtki će možda postati dio korporacije, a neke će se ugasiti.

Kako se nosite u situaciji velikih turbulencija u retailu? Događaju se razna preuzimanja.

- Orbico raste onoliko koliko mu tržište dopušta. Mi se možemo u nekoj situaciji smanjiti, ali ćemo tada smanjiti i troškove, tako da ćemo osigurati profitabilnost.

Kažete da je Orbico prilika za hrvatske tvrtke?

- Da. Želimo osigurati plasman hrvatskih proizvoda u 18 zemalja. Lani smo povukli sedam tegljača vina iz Iločkih podruma za Poljsku. Distribuiramo Sardinine proizvode u neke zemlje, proizvode “Ive Lole Ribara”, Skaramuća vina, proizvode Ivanić plasta, a to je tek početak.

Kakvo je rusko tržište?

- Mi smo u Poljskoj preuzeli jednu tvrtku za kozmetiku koja je imala u ponudi cipele te u Rusiji ima šest trgovina cipela Converse. Rusija je svakako zanimljivo tržište i naši proizvodi tamo moraju biti prisutni. Mi smo dio EU I NATO-a, tako da taj politički dio ne bih miješao s gospodarskim, ali mi tamo moramo biti jače zastupljeni.

Gdje ste najviše stekli znanja?

- U Varti sam najviše naučio i tu je temelj mojeg znanja u poslovanju. Od njih sam naučio njemački pristup poslu. Dugogodišnja suradnja i partnerski odnos s Procter & Gamble naučili su me brzini i efikasnosti. Američkim pristupom nadogradio sam njemački model poslovanja.

Jesu li od vas oni nešto naučili?

- Kažu da su naučili poslovnost i skromnost. Moje je mišljenje da ja imam jedinstven odnos sa svojim zaposlenicima. Trudim se da moji ljudi osjećaju Orbico i kao svoju tvrtku. Mislim da sam u tome i uspio. Prosječna neto plaća mojih zaposlenika je iznad 8500 kuna. Nikad ne kažem moja tvrtka, nego naša tvrtka. Volim kada i oni tako govore. I vjerujte, od njih ćete to i čuti.