Nebojša Šaranović, srpski poduzetnik i investitor, vlasnik ciparske kompanije Kappa Star Limited u čijem je vlasništvu nekoliko kompanija u Srbiji, u svojem prvom intervjuu za neki medij govori o razlozima zbog kojih se odlučio za kupnju Kraševih dionica i mogućem preuzimanju te tvrtke.
Razgovor sa Šaranovićem vodili smo u ponedjeljak i utorak telefonski i putem e-maila, a on se odlučio na intervju u jeku burzovne, ali, kako tvrdi, i ne samo takve bitke za Kraš. Razgovor smo ipak započeli burzovnim dijelom priče.
Zbog čega ste u kupnju Kraševih dionica krenuli preko skrbničkog računa kad ste tu operaciju ionako odlučili izvesti preko jednog računa, što je značilo da ćete nakon stjecanja 5 posto dionica Kraš i Zagrebačku burzu morati službeno obavijestiti da iza računa u RBA stoji vaša tvrtka Kappa Star Limited?
- Riječ je o uobičajenoj proceduri, mi i danas poslujemo u Hrvatskoj preko lokalne brokerske kuće koja nas savjetuje o formalnim koracima. Ni u jednom se trenutku nismo htjeli skrivati te u potpunosti poštujemo hrvatske zakone i pravila Zagrebačke burze. Kupujemo samo u svoje ime i za svoj račun.
Zašto ste se odlučili na kupnju dionica Kraša?
- Niz godina poslujemo u konditorskoj industriji regije i ostvarujemo jako dobre rezultate. Zato redovito pratimo industriju u ovom dijelu Europe i smatramo da Kraš ima velik potencijal. On ima sjajan brend, izvrsne proizvode i odlične zaposlenike. Vjerujemo da ima velik potencijal za daljnji rast i razvoj, a smatramo da smo zbog našeg iskustva u industriji dobar ulagač koji može donijeti dodanu vrijednost. Rezultati koje smo dosad postigli u konditorskoj industriji ohrabruju nas da nastavimo s investicijama. Naša je grupacija vlasnik Jaffe i Baninija, kompanija čiji su proizvodi dobro poznati u Hrvatskoj. Otkad smo im mi vlasnici, one su znatno uspješnije. Neprestano investiramo u tehnologiju i razvoj. Samo smo u Jaffu uložili 28,6 milijuna eura. Od našeg preuzimanja kompanija je učetverostručila prihode, višestruko smo povećali proizvodnju i broj zaposlenih.
Počeli ste kupnju dionica po cijenama od 400 pa 500 kuna, što su mnogi okarakterizirali kao preskupo, a na kraju ste došli do čak 1090 kuna. Tako ste tržišnu kapitalizaciju Kraša podignuli sa 570 milijuna na 1,6 milijardi kuna. Možete li pobliže objasniti vašu evaluaciju vrijednosti Kraša?
- Mi Kraš plaćamo po cijeni koju smatramo fer vrijednošću koju mali dioničari i zaposlenici trebaju dobiti. Ova cijena pokazuje njegov potencijal.
Jeste li prethodno, prije nego što ste počeli kupovati dionice, kontaktirali glavne dioničare - braću Pivac i Kraš ESOP ili Upravu Kraša?
- Kada smo počeli kupovati, prokuristica Kraša Marica Vidaković zamolila me je da se sastanemo kad budem u Zagrebu, ali na kraju nam se rasporedi nisu uskladili te do sastanka nije došlo.
Dakle, znali ste ili ste mogli pretpostaviti da braća Pivac i Kraš ESOP neće tako lako odustati od svojeg strateškog partnerstva, što znači i da će vam jako teško prodati svoje dionice. Ako se to ne dogodi, ostat ćete manjinski vlasnik koji je dao jako puno novca za te dionice. Koliko ste dosad uložili u Kraš i što ako ne postanete većinski dioničar s više od 50 posto dionica?
- Do sada smo u Kraš uložili više od 45 milijuna eura. Jako vjerujemo u pravni sustav Republike Hrvatske i smatramo da manjinski paket može biti profitabilan te smo spremni participirati u Krašu i s manjinskim udjelom. Te smo mogućnosti svjesni od početka, što nije promijenilo našu odluku da investiramo. Mnogi nas upozoravaju na primjere sinkroniziranog djelovanja Uprave Kraša i Mesne industrije Braća Pivac, ali mi time ne bavimo jer vjerujemo da za sve postoje zakoni i regulatori. To je njihov posao. Ne bilo dobro da Uprava bilo kojim svojim potezom u ovom procesu donese prevagu, a na štetu svih radnika, ostalih dioničara i same kompanije.
Nebojša Šaranović, srpski poduzetnik i investitor, vlasnik ciparske kompanije Kappa Star Limited
U medijima i javnosti su se pojavile neslužbene informacije da biste kao većinski vlasnik proizvodnju premjestili u Srbiju ili, ako proizvodnja ostane u Hrvatskoj, otpustili veliki broj radnika. Kako komentirate te spekulacije?
- To su zlonamjerna tumačenja i potpuna neistina. U karijeri sam imao sam šest tvornica i nijedna nikada nije premještena niti ugašena. Vjerujem u proizvodnju i upravo zato investiram u ovu industriju. Najveća vrijednost Kraša su njegovi stručnjaci i zaposlenici jer, vjerujte mi, nitko drugi na svijetu ne zna proizvesti Bajaderu ili Griotte i druge brendove koji se proizvode u Zagrebu. Svaku našu investiciju prate razvoj i rast tvornica, nova radna mjesta i nova perspektiva. Svi koji prouče naše poslovanje, u to se mogu uvjeriti na konkretnim brojkama i našim poslovnim potezima.
Kako biste povećali profitabilnost Kraša, koji je po tom indikatoru na začelju drugih jakih tvrtki u konditorskoj industriji regije?
- Da bismo na to odgovorili precizno, morali bismo znati bruto bilance kompanije, što još ne znamo. No, sigurno je da povećanje profitabilnosti vidimo kroz povećanje ulaganja u nove proizvodne kapacitete i sinergijske efekte s ostalim članicama naše grupacije. Primjerice, ono u što smo sigurni jest da postoji velik potencijal za povećanje prodaje na srbijanskom tržištu. Uvjereni smo i da na drugim tržištima može bolje, a sredstava i znanja imamo.
Krajem ovog tjedna istječe javna ponuda Mesne industrije Braća Pivac. Pivci drže 30,8 posto Kraševih dionica, za preuzimanje ostalih nude 430 kuna po dionici. Uprava Kraša je priopćila da je to preniska cijena s obzirom na to da je na Zagrebačkoj burzi znatno veća, i do 1090 kuna, ali da su planovi MIBP-a kompatibilni s njezinim i planovima radnika udruženih u Kraš ESOP. Vi trenutno imate 25,6 posto Kraševih dionica. Neslužbeno se čuje da će Pivci nakon isteka javne ponude krenuti u konkurentnu kupnju dionica na burzi, dakle vjerojatno po cijeni iznad 1000 kuna s obzirom na to da se ona u posljednje vrijeme stabilizirala na 1050 kuna. Koliko se može zaključiti, to je cijena koju Kappa Star Limited održava na burzi sada kad više nema tolike ponude za prodaju dionica po cijeni koja je više nego dvostruko veća u odnosu na 382 kune, koliko je iznosila kad ste ih vi počeli kupovati. Kakav bio mogao biti ishod svega toga nakon što istekne javna ponuda Mesne industrije Braća Pivac? Jeste li u kontaktu s Upravom Kraša, braćom Pivac, predstavnicima Kraš ESOP-a, sindikatom u Krašu i radnicima?
- Ne mogu komentirati buduće poteze Mesne industrije Pivac. Cijena koju mi plaćamo svima je dobro poznata i mi nudimo cijenu koju, prema našem mišljenju, mali dioničari i radnici zaslužuju.
Što se trenutno događa? Dobili smo pismo radnika Kraš ESOP-a kojim nas obavještavaju da Mesna industrija Braća Pivac nudi 50.000 kuna za jedan udjel u Kraš ESOP-u. Ta se ponuda odnosi na vlastite dionice Kraš ESOP-a, koje ne kotiraju na Zagrebačkoj burzi. Radnici su nas, smatrajući da je to malo, pozvali da i mi damo ponudu za vlastite dionice Kraš ESOP-a, što smo i učinili.
Preko Uprave Kraš ESOP-a, za te, vlastite dionice ponudili smo 130.000 kuna po udjelu, što je gotovo dva i pol puta više od onoga što nudi MI Braća Pivac. Ponudu smo uputili poštom jučer ujutro s Cipra. I ovaj put smatramo da je to realna tržišna cijena. Dakle, u kontaktu smo tako da dobivamo pisma od zaposlenih u Krašu i Kraš ESOP-u, na osnovu kojih smo stekli dojam da radnici nisu zadovoljni trenutnim stanjem i razvojem situacije.
U situacijama kad glavni dioničari neke kompanije i njezina uprava nisu za to da treća strana pokuša kupiti tvrtku, preko burze ili mimo nje, vlasnici udjela to, u pravilu, zovu neprijateljskim preuzimanjem iako postoje i druge definicije takvih akvizicija. Kakvom vi vidite svoju strategiju u ovom preuzimanju?
- Prema kome mislite da je ono neprijateljsko? Kako je neprijateljsko kada smo dioničarima ponudili dva i pol puta višu cijenu nego što je bila godinama na burzi te smo jasno poručili koliko vjerujemo u Kraš i kakav potencijal u njemu vidimo. Činjenica da su se tisuće dioničara odlučile za prodaju najbolji je dokaz da u toj prodaji ne vide ništa neprijateljsko.
Vaša kompanija ima sjedište na Cipru, ali vi ste iz Srbije, u kojoj su i vaše glavne proizvodne tvrtke. Kako ocjenjujete dosadašnje ponašanje Hanfe, domaćeg regulatora, u ovoj situaciji, kao i Zagrebačke burze? Kakva su vam prva iskustva kao većeg investitora u Hrvatskoj?
- Za sada su jako pozitivna. Imamo pisanu korespondenciju s Hanfom i zadovoljni smo odgovorima. Znamo da u nekim dijelovima praksa ne postoji, ali ćemo službenom korespondencijom doći do odgovora i na ta pitanja.
O odnosima s Miškovićem i Rusiji
Poslovni put započeli ste kao pripravnik u Delti 1991., čiji je osnivač bio Miroslav Mišković. Vrlo ste brzo napredovali do funkcije komercijalnog direktora, a potom ste otišli širiti Deltino poslovanje u Rusiju. Kakvi je bila suradnja s Miškovićem, a kakvi poslovi u Rusiji, kupnja Bajkalskog celuloznog kombinata 1994. i rastanak od Miškovića?
- Zaposlio sam se kao pripravnik u maloj, tek osnovanoj tvrtki koja je tada imala četiri zaposlena i bila je početak Delte. Osnivač je bio Mišković, bavili smo se trgovinom, a ja sam kao vrlo mlad otišao razvijati rusko tržište. Imao sam 29 godina, ne baš puno iskustva, ali puno ambicija. Tamo sam krenuo s trgovinom i zapravo slučajno, od Umke, koja je danas u mom vlasništvu, dobio narudžbu za prva dva vagona celuloze. Kada su vagoni došli do Mađarske, otkazali su mi ugovor, pa sam bio prisiljen pronaći drugog kupca. Našao sam ga u Italiji, dva vagona postala su četiri vagona, četiri su prerasla u njih deset i uskoro je krenuo prvi brod prema Italiji. Od tog trenutka osnovna djelatnost mi je bila trgovina celulozom, koje sam prodavao i do 300.000 tona godišnje diljem svijeta. Novac zarađen trgovinom ulagao sam u dionice Bajkalskog celuloznog kombinata. Stekao sam kontrolni paket, koji sam kasnije prodao, a novac od prodaje od tada ulažem u kupnju prvih kompanija u Srbiji. Investirao sam u dvije proizvodne grane - industriju papira te u konditorski biznis. Krajem 2018. prodao samo 75 posto udjela u Avali Ada i Fabrici hartija Beograd za 133 milijuna eura. Kupac je jedna od najuspješnijih globalnih industrija u papirnoj industrija - Smurfit grupa. U tim kompanijama ostao sam manjinski suvlasnik. U Srbiji sam danas vlasnik Papir Servisa FHB i Fabrike kartona Umka, a u konditorskom dijelu biznisa Jaffe i Baninija. Što se tiče gospodina Miškovića, nakon što sam se vratio iz Rusije, putevi su nam se razišli - ja sam se usmjerio na razvoj proizvodnih industrija, a on na trgovinu, bankarstvo i osiguranje. Odlučili smo da će svatko krenuti svojim putem, a vrijeme je pokazalo da su oba podjednako uspješna.
Novcem od prodaje ruske tvrtke i ostale zarade počinjete kupovati tvrtke u Srbiji. Zbog čega ste tvrtku stacionirali na Cipru, a ne u Srbiji?
- Od 1999. do 2004. godine s obitelji sam živio na Cipru. Dijete je na Cipru išlo u školu, tamo smo imali kuću i osnovao sam tvrtku tamo gdje sam živio.