Cijena i jamstvo isporuke u roku i dalje su najvažniji kriteriji naručitelja u javnoj nabavi, a to su zapravo alibi kriteriji, ocijenio je predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) Goran Matešić na skupu konzultantske kuće Ernst&Young o ekonomski najpovoljnijoj ponudi u javnoj nabavi.
Pet godina nakon što je Europska unija izdala direktivu da se ekonomski najpovoljnija ponuda u javnim natječajima postavi kao najvažniji način odabira ponude, naspram najniže cijene i drugih kriterija, te dvije godine nakon što je taj naputak ugrađen u domaće propise, najniža cijena, sudeći prema Matešićevim riječima, i dalje ima prednost.
Iako se Matešićeva opaska, kako je kazao, zasniva na rezultatima istraživanja postupaka javne nabave u naručivanju roba i usluga u prometnoj infrastrukturi, nije, prema onome što se čulo na skupu EY-a, drugačije ni u drugim granama domaćeg gospodarstva, kao što je, primjerice, naručivanje konzultantskih usluge.
- U čak 54 posto natječaja na koje se javio EY kriterij ekonomski najpovoljnije ponude uopće nije spomenut, a u 70 posto slučajeva odabir ponuditelja obavljen je na bazi najniže cijene – naveo je partner u EY-u Taunu Olju.
Nadovezujući se na iskustva EY-a, savjetnik u slovenskoj Komisiji za kontrolu postupaka javne nabave Borut Smrdel skrenuo je pozornost na činjenicu da se ekonomski najpovoljnija ponuda na javnim natječajima u Sloveniji primjenjuje u manje od deset posto, a kriterij najniže cijene u 90 posto natječaja.
- I u javnim natječajima u Europskoj uniji kriterij najniže cijene kao presudan za odabir iznad je 80 posto – upozorio je Smrdel, ocijenivši kako privrženost naručitelja u EU najnižoj cijeni ponajviše proizlazi iz njihove pragmatičnosti ali i,kaže, nesklonosti da se stručnost uopće stavlja iznad pragmatičnosti.
Goran Matešić skrenuo je pozornost na podatak da se u SAD-u preko 90 posto javnih natječaja zaključuje odabirom najpovoljnije ekonomske ponude zbog, istaknuo je, javnog ugleda tijela koje donose odluke u javnim natječajima i svijesti članova tih tijela da će ih loše donošenje odluka trajno ukloniti iz tih postupaka.
- U SAD-u odluke o javnim natječajima donose, primjerice, političari kojima je to trajno zvanje i znaju da ih evetualno privilegiranje ponuditelja može stajati karijere – napomenuo je predsjednik DKOM-a.
Matešić je apelirao da se u Hrvatskoj često efikasnost javne nabave poistovjećuje s efikasnošću DKOM-a i sudova, što je, ističe, potpuno pogrešno.
- Za javnu nabavu ključna je kvaliteta upravljanja javnim natječajima, a s time DKOM i sudovi nemaju veze. Ako se kao glavni kriteriji u javnoj nabavi koriste alibi kriteriji, onda imate kvalitetu kakvu imate, a ne bih se upuštao u daljnje ocjene jer DKOM ne ulazi u vrijednosne kriterije naručitelja – zaključio je Matešić.
Budući da je javna nabava u Hrvatskoj sve više vezana na dodjelu poslova koji se financiraju iz fondova Europske unije, uloga ekonomski najpovoljnije ponude u javnim natječajima bila je središnja tema panela na skupu EY-a u kojem su sudjelovali starija menadžerica EY-a Helga Bubanović Devčić, državna tajnica Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU Spomenka Đurić, pomoćnica ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje (SAFU) Ana-Marija Perović, voditeljica odjela za pravnu analizu Agencije za reviziju sustava provedbe programa EU Antonija Ćurić te Goran Matešić i Borut Smrdel.
Prema riječima Helge Bubanović Devčić, u posljednje dvije godine pada broj raspisanih javnih natječaja vezanih na EU fondove dok, upozorila je, ugovaranje novca iz EU ide brže što otvara pitanje je li novi zakon o javnoj nabavi ukočio natječaje. U 2017., navela je starija menadžerica EY-a, sklopljeno je 438 ugovora javne nabave iz fondova EU u vrijednosti dvije milijarde i 600 milijuna kuna, a u 2016. oko 800 ugovora u vrijednosti tri milijarde i 900 milijuna kuna.
Goran Matešić upozorio je kako žalbeni postupci pred DKOM-om na natječaje vezane na fondove EU u prosjeku traju 27 dana jer imaju prioritet u radu Komisije. Pozvavši se još jednom na iskustvo SAD-a, predsjednik DKOM-a ukazao je na činjenicu da su privatni poduzetnici u Americi inzistirali na uvođenju javnih natječaja i da je trebalo vrijeme da se taj sustav izgradi. Matešić je izrazio uvjerenje kako će se i u Hrvatskoj s javnom nabavom vremenom dogoditi proces sličan onome u SAD-u.