Vodeći hrvatski mesoprerađivač

Mario Ravlić: "Ekspanzija je dio naše strategije, ali moramo raditi na konkurentnosti"

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni.hr

OBJAVLJENO:

2.2.2020. u 9:11

AUTOR:

  • Jozo Vrdoljak/Privredni.hr

OBJAVLJENO:

2.2.2020. u 9:11

Petrjevci, 220120
Mario Ravlic, direktor Mesne industrije Ravlic.
Na fotografiji: Mario Ravlic u uredu tvrtke. Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / CROPIX

Mario Ravlić, direktor Mesne industrije Ravlić

Ove godine Mesna industrija Ravlić obilježava 60 godina poslovanja. Počela je s radom 1960. u Osijeku kao mali obiteljski obrt. Danas je jedna od vodećih mesoprerađivačkih kompanija u Hrvatskoj koja zapošljava gotovo 400 djelatnika. Grupacija Ravlić sastoji se od Mesne industrije Ravlić i Agro Ravlić, koji su prošle godine zajedno ostvarili gotovo 290 milijuna kuna.

Mario Ravlić sin je utemeljitelja obiteljskog posla Zlatka Ravlića. Kaže da je još puno planova, posla i izazova pred njima, ali da imaju golemi potencijal, znanje, energiju i vjeru u sebe te da će se za njih tek čuti. Mario Ravlić je, dakle, dijete roditelja čije je opredjeljenje uvijek bilo poduzetništvo, pa mu se još od malih nogu prirodno prepleće privatno i poslovno. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, smjer menadžment. Posljednjih nekoliko godina na funkciji je direktora Mesne industrije Ravlić i tvrtke kćeri Agro Ravlić. Zajedno sa sestrom Ivanom, ocem Zlatkom i ostatkom Uprave vodi poslovanje i priprema nove investicije vrijedne 10 milijuna eura. Govori četiri strana jezika.

Što ste naslijedili od roditelja u načinu rada?

- Ne volim odustajanje. Majka me naučila da u životu samo uporni pobjeđuju i da nakon pada moramo ustati i nastaviti dalje, a otac da samo poštenim radom i predanošću možemo ostvariti dugoročan uspjeh. Put je takvim pristupom nešto sporiji, ali je savjest čista. Mislim da taj mir nema cijenu. Smatram da je sreća balans svega onoga čemu u životu težimo. Preduvjet za nju je dobro posložiti svoje prioritete. Nema univerzalnog recepta. Za sebe mogu reći da sam nepopravljiv optimist. Nastojim uživati maksimalno u lijepim trenutcima i uvijek pozitivno razmišljati.

Kakva je bila protekla poslovna godina?

- Bila je godina puna izazova. Obilježio ju je dramatični rast cijena svinja i ostalih sirovina te energenata. Imali smo i značajnih organizacijskih promjena. Unatoč tome, ostvarili smo rast prihoda od 17 posto i pozicionirali se kao jedan od vodećih proizvođača svježeg mesa i mesnih proizvoda u Hrvatskoj. U protekle dvije godine prosječna plaća u našoj kompaniji narasla je za 32 posto, što je potvrda da smo posvećeni ulaganju u naše djelatnike, kao i u njihov osobni i profesionalni razvoj. Također, od svibnja prošle godine svim svojim djelatnicima uveli smo mjesečni dodatak na plaću od 400 kuna kao nagradu za vjernost.

U što ste ulagali prošle godine?

- U prošloj godini ulagali smo u energetiku točnije u obnovljive izvore energije više nego ikada do sada. Znači da smo društveno odgovorna i ekološki osviještena kompanija. Pri kraju smo realizacije projekta ugradnje velike solarne elektrane godišnjeg kapaciteta od gotovo 1000 KWh, uz pomoć koje ćemo pokriti 40 posto vlastitih potreba za električnom energijom. Također, zamjenom svih rasvjetnih tijela u tvornici u LED postigli smo dodatnih 10 posto manju ukupnu potrošnje. Zahvaljujući ovim investicijama, prepolovili smo potrošnju električne energije. Prethodnih godina imali smo velika ulaganja, a koliko ulažemo, dokaz je i to što smo dobili priznanje Grada Osijeka kao tvrtka iz realnog sektora koja ima najviše akumuliranih investicija.

Kakve je posljedice na poslovanje imala situacija oko afričke svinjske kuge?

- Afrička svinjska kuga na globalnoj je razini prouzročila ogromne štete i neviđene poremećaje na tržištu. Posljedice toga je rast cijena svinja iznad 60 posto, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, ali i nestašica mesa u zemljama koje nemaju samodostatnost, među kojima je, nažalost, i Hrvatska. Kina je zbog afričke svinjske kuge eutanazirala više od 200 milijuna svinja te se fokusirala na uvoz iz Europske unije i drugih dijelova svijeta. Posljedice će se još osjećati dugi niz godina. U svemu tome vrlo je važno da mi kao nacija iskoristimo ovo kao priliku i podignemo svoju proizvodnju svinja kako bismo osigurali samodostatnost, pa nakon toga krenemo i u neki ozbiljniji izvoz. Imamo sve preduvjete.

Kako su se mjere sprečavanja i širenja te bolesti odrazile na cijenu i stanje na tržištu?

- Postoje brojne biosigurnosne mjere koje svaka država članica provodi u koordinaciji sa svim dionicima. Na globalnoj razini nadležna tijela koordiniraju aktivnosti i surađuju kako bi poduzeli sve da zaustave širenje afričke svinjske kuge. Što se cijena tiče, one su, nažalost, drastično otišle gore. Cijene su do kraja 2019., iz tjedna u tjedan, bilježile nove rekorde. Neki dijelovi svinjetine poput čvrstog masnog tkiva od kojih pravimo čvarke rasli su nevjerojatnih 330 posto. Odatle je i tolika cijena čvaraka. Svinjetina je burzovna roba, a ogroman poremećaj ponude i potražnje na globalnom tržištu odražava se i na nas, jer se i naši svinjogojci ravnaju prema njemačkoj burzi. Važno je znati da se ova opaka bolest može prenijet samo sa svinje na svinju, bilo domaću ili divlju, ali nikako ne i na ljude. Međutim, njezina je prisutnost razarajuća za svinjogojstvo i uopće poljoprivredu. Ako se pojavi kod nas, očekujem da će država pomoći, jer to nije nešto s čime se sami ekonomski možemo boriti.

Kakvo je stanje u sektoru prerade mesa? Koliko poslovanje domaćih proizvođača može biti konkurentno u tom sektoru?

- Stanje u primarnoj proizvodnji je dosta loše. Nismo samodostatni gotovo ni u čemu, a i od to malo junadi i svinja što proizvodimo jedan dio izvezemo kao žive životinje, dok domaće klaonice zjape neuposlene. Bez jake i konkurentne poljoprivredne proizvodnje teško da može biti sjajno stanje u mesoprerađivačkom sektoru. Sve se to reflektira jedno na drugo. Osnažiti gospodarstvo možemo jedino tako da povežemo što je moguće više karika u lancu, iskoristimo maksimalno domaću operativu i resurse te da izvozimo proizvod s najvećom dodanom vrijednosti. Naš sektor ima brojne izazove. Počevši od prereguliranosti u zakonodavnom dijelu, velikog i snažnog crnog tržišta pa da nedostatka kvalificirane i kvalitetne radne snage.

Što ste poduzeli kako biste popravili stanje? Koliko je poznato, vi ste na čelu Grupacije klaoničke industrije i prerade crvenog mesa HGK?

- Zbog brojnih problema koji su se u posljednjih 20-ak godina samo gomilali, a koji su se u velikoj mjeri reflektirali na stanje hrvatskog stočarstva i uopće poljoprivredne, osjetili smo potrebu da se kreira jedno udruženje kako bi se konačno ti negativni trendovi promijenili. Stoga smo prije dvije godine osnovali Grupaciju klaoničke industrije i prerade crvenog mesa pri HGK. To je vrlo značajno jer nikada do sada nije postojalo udruženje koje bi obuhvatilo čitavu hrvatsku klaoničku i mesnu industriju crvenog mesa. S obzirom na važnost ove grane koja čini 20 posto prehrambene industrije, koja zapošljava direktno više od 10.000 ljudi i generira gotovo osam milijardi kuna prihoda, to je bilo logičan korak ako želimo da se naš glas ubuduće snažnije čuje, zaštite naši interesi i ostvare naši ciljevi. Trenutna situacija je alarmantna, domaća klaonička i mesoprerađivačka industrija je vrlo ranjiva, a bez nas nema ni domaće poljoprivredne proizvodnje, stočarstva, a samim time ni oživljavanja već poprilično devastiranog hrvatskog ruralnog prostora.

Je li taj sektor profitabilan?

- Razina profitabilnosti u našem sektoru je, nažalost, iz godine i godinu sve niža. Stoga nije čudo da kapital ide tamo gdje se brže i bolje može oploditi. Kroz našu grupaciju radimo na promjeni trendova u sektoru, jer bi krah hrvatske klaoničke i mesoprerađivačke industrije imao puno širi odjek, od ekonomskog pa do demografskog, i to ponajprije do daljnjeg pustošenja hrvatskog ruralnog prostora, koji je i ovako već poprilično devastiran.

Kako se Mesna industrija Ravlić nosi s konkurencijom?

- Kao i svi drugi na tržištu, susreće se sa svim zajedničkim izazovima. Naša prednost je širina asortimana, od svježeg mesa preko mesnih pripravaka pa do polutrajnih i trajnih proizvoda. Osim toga, tu je iskustvo u branši, dobar tim i know how, ali i zdrav domaći brend. To je ono što nam pomaže da lakše savladavamo prepreke i izazove tržišta.

Kako osiguravate količine pojedinih vrsta mesa?

Uz odličnu suradnju s kooperantima, u ovoj godini planiramo prvi put ići na izgradnju vlastitih farmi. To nam je primarni izvor dobave sirovine, jer imamo klaonicu koja je jedan je od najmodernijih i najreprezentativnijih klaoničkih objekata u Hrvatskoj i šire. Razliku količina potrebnih prije svega za akcijsku prodaju u trgovačkim lancima nadomirujemo iz Europske unije.

Koliko ulažete u novu farmu?

- U podizanje nove farme za tov junadi investirat ćemo oko dva milijuna eura. Od toga oko 800 tisuća eura trebali bismo osigurati iz fondova EU. Bit će smještena u općini Petrijevci u blizini našeg pogona. Imat će godišnji kapacitet uzgoja 1200 tovne junadi mesne pasmine. Vlastita farma je novi je smjer u našem poslovanju. Dosad smo junad osiguravali od kooperansts.

Gdje sve plasirate proizvode? Kakva je situacija s plasmanom svježeg mesa, a kakva s plasmanom suhomesnatih i polutrajnih proizvoda?

- Naše mesne proizvode plasiramo kroz kanale naše vlastite maloprodaje, trgovačke lance, HoReCu te izvoz koji iz godine u godinu sve više raste. Trenutno je omjer više od tri četvrtine u korist svježeg mesa, ali ove godine imamo u planu kandidirati se na EU fondove za jednu veliku investiciju nove moderne tvornice prerade mesa kapaciteta pet puta većih od postojeće. Nakon toga će se taj omjer značajno promijeniti u korist suhomesnatih i polutrajnih proizvoda.

Možete li malo više reći o novom pogonu i investiciji?

- Ove godine idemo u za nas veliku i značajnu investiciju, koja bi trebala biti prekretnica u poslovanju. Izgradit ćemo novu tvornicu za preradu mesa koja bi nam trebala omogućiti pet puta veće kapacitete prerade te otvoriti nova tržišta. R Investicija je vrijedna oko osam milijuna eura, a polovicu bismo trebali osigurati iz fondova EU. Tu ćemo moći proizvesti oko 8000 tona trajnih i polutrajnih proizvoda godišnje. Samo u proizvodnom pogonu trebat će nam 25 novih radnika u smjeni, te nešto u prodajnom dijelu. Koncept pakiranja i logistike morat ćemo zato podignuti na znatno veću razinu.Pripremili smo projekte, troškovnike i imamo građevinsku dozvolu.

Koliko vam znači vaša vlastita maloprodaja? Koliko imate mesnica i gdje su raspoređene?

- Mesnice Ravlić, kojih danas imamo preko 50, u samom su srcu našeg poslovanja i glavni promotor našeg brenda. Rasprostranjene su na području od Vukovara do Jadrana. Vlastita maloprodajna mreža nam je izuzetno važna, jer kroz nju najbolje osluškujemo tržište i dobivamo povratne informacije od naših kupaca koje nam uvelike pomažu za daljnji razvoj. Brend Ravlić, ponajprije zahvaljujući našim mesnicama, danas je postao nacionalni brend. Stoga ćemo u 2020. godini dodatno osnažiti naše marketinške aktivnosti i u taj segment poslovanja uložiti do sada najveći iznos.

Znači, namjeravate se i nadalje još širiti u tom dijelu?

- SEkspanzija je sastavni dio  projekata kojima se bavimo u maloprodajnom odjelu. Još nismo pokrili neke dijelove Hrvatske, a pogotovo Jadran. Razvijamo i nove prodajne koncepte s nešto drugačijim prodajnim asortimanom. Radi se razvoju delikatesnih mesnica s ekskluzivnom ponudom domaćih steakova.

Kakva je se suradnja s trgovačkim lancima?

- Trgovački lanci prepoznali su našu kvalitetu. Imamo zaista odličnu suradnju i komunikaciju. P Naš najveći partner u retailu je Spar, u kojem imamo i najveću širinu asortimana. Kad budemo imali novi tvornicu prerade mesa, moći ćemo biti znatno zastupljeniji u svim lancima, kako u Hrvatskoj tako i vani.

Prepoznaju li potrošači domaće hrvatske proizvode i jesu li im skloni?

- Prepoznaju, i to sve više. Uvijek je kvaliteta najbolji put. Nažalost, i dalje postoji velika razlika između preferencija i stvarnog odabira pri kupnji, ali uvjeren sam da će se rastom standarda taj procjep smanjiti. Svi zajedno moramo još jako puno raditi na rastu konkurentnosti, a to ne možemo bez kvalitetnije suradnje s državom. Ne tražimo nikakve potpore niti pomoć, samo iste uvjete za poslovanje kao što su u Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj. Najjednostavniji primjer neravnopravne utakmice jest to što naši suhomesnati proizvodi imaju PDV od 25 posto, a susjedne zemlje Mađarska i Slovenija pet i osam posto. Kad znamo da je gotovo 90 posto teritorija Hrvatske udaljeno 30 kilometara od neke granice, to nas stavlja u nepovoljan položaj.