Prva godina drugog desetljeća 21. stoljeća trebala bi, nakon šest godina recesije od 2009. do 2014., Hrvatskoj donijeti šestu godinu neprekinutog gospodarskog rasta. Pritom svi analitičari i relevantne institucije govore kako bi se taj rast trebao usporiti s oko tri posto u 2019. na oko 2,5 posto u 2020., a usporavanje bi se trebalo nastaviti i u 2021., na oko 2,4 posto.
Razlozi usporavanja nalaze se u stagnaciji u glavnim izvoznim tržištima Hrvatske poput Njemačke i Italije, a domaća ograničenja nalaze se u snažnoj birokratiziranosti i neučinkovitosti javnih servisa. Naravno, u izbornoj godini u ovakvim uvjetima ne treba očekivati jače reformske zahvate, pa ih Vlada i ne najavljuje niti ih itko očekuje. Ipak, ekonomski rast zasniva se na puno zdravijim temeljima nego u razdoblju do 2008. jer nije pogonjen nekretninskim kreditnim bumom i javnim infrastrukturnim investicijama s velikim kamatama.
Gospodarski rast od 2015. nadalje, naime, temelji se prije svega na osobnoj potrošnji i državnim investicijama, ali financiranim ponajviše preko fondova Europske unije i turizmom. Nažalost, ekonomisti predviđaju nastavak trenda većeg robnog uvoza od izvoza, što znači da će nam prema tom kriteriju neto učinak uvoza/izvoza biti negativan za rast bruto domaćeg proizvoda. Tako se vraćamo starom hrvatskom fenomenu da rast izvoza usluga (ponajprije od turizma) i snažnije investicije utječu na rast uvoza uslijed vrlo visoke uvozne ovisnosti domaćeg gospodarstva.
Dobra vijest je, pak, da unatoč usporavanju gospodarskog rasta ekonomisti očekuju nastavak blagog rasta zaposlenosti u 2020. od jedan do 1,5 posto. Jednako tako, predviđaju rekordno niske razine nezaposlenosti. Tečaj u 2020. trebao bi biti na razini od 7,40-7,42 kune za jedan euro, a očekivana inflacija u rasponu je od jedan do dva posto. Vlada službeno prvi put planira suficit opće države od 0,2 posto BDP-a u 2020. - posljednje dvije godine planiran je deficit, ali je realiziran suficit.
No, uzmemo li u obzir da se nalazimo u predizbornoj godini, nije teško predvidjeti jači pritisak na rashodovnu stranu proračuna, uostalom, to smo već vidjeli u 2019. Uz potencijalne “nagazne rashodovne mine”, Hrvatsku u 2020. čeka još niz “izazova” koji će srednjoročne itekako utjecati na naše gospodarstvo.
Ina
Jedna od takvih proračunskih mina mogla bi biti odluka Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu u arbitraži koju je mađarski MOL pokrenuo protiv Hrvatske još 2013. zbog hrvatskog nepoštivanja aneksa ugovora o izdvajanju plinskog biznisa, a koja je početno bila teška 460 milijuna američkih dolara ili tri milijarde kuna. Ako MOL dobije tu arbitražu i ako Hrvatska bude prisiljena platiti tih minimalnih tri milijarde kuna (prema neslužbenim informacijama, to je došlo do 4,5 milijardi kuna), to će nedvojbeno imati negativne učinke na proračun.
Ipak, s obzirom na to da je Hrvatska vlasnik 44 posto Ine, gotovo polovica tog iznosa trebala bi se vratiti u državnu blagajnu na ime isplate dividende, ali i dalje bi država mogla biti u minusu od oko dvije milijarde kuna. Posljednje kuloarske informacije govore da bi odluka o arbitraži mogla biti objavljena 30. ili 31. prosinca 2019., ali posljedice te arbitraže osjetit će se u proračunu za 2020.
Sandor Fasimon, u pozadini zgrada Ine
3. maj, Uljanik brodogradilište
Porezni obveznici u 2018. i 2019. platili su 4,5 milijardi kuna na ime državnih jamstava za Uljanik grupu, ali Vlada je odlučila spasiti 3. maj, a za Uljanik brodogradilište još se rade planovi. Brodogradilište 3. maj nedavno je ugovorilo izgradnju putničkog broda za polarna krstarenja za australsku tvrtku Scenic, a kobilica za izgradnju trebala bi biti položena u drugom tromjesečju 2021.
Zasad država nije dala jamstvo za tu investiciju, ali se uključila u nastavak gradnje četiri broda u 3. maju, a još nije odlučeno što će i koliko investirati u održanje pulskog škvera u stečaju. Tako se država nastavlja kockati s novcem poreznih obveznika u škverskim poslovima, a samim tim ostaje i dvojba hoće li naplata tog kockanja doći na naplatu 2020. ili neke druge godine.
Brodogradilište Uljanik
Đuro Đaković
Nakon što je Vlada Đuri Đakoviću 2019. dala jamstvo u iznosu od 76 milijuna kuna za provedbu restrukturiranja, Darko Horvat, ministar gospodarstva, najavio je da će do 17. siječnja 2020. Vlada dati novo jamstvo za 120 milijuna kuna kredita kako bi se tvrtki omogućio nastavak poslovanja. Uz to, slavonskobrodskoj kompaniji nakon toga će trebati još 150 milijuna kuna za cjelovito restrukturiranje, a za taj plan odobrenje treba dati Europska komisija, u idealnom slučaju u roku od četiri do šest mjeseci. Ako se u međuvremenu ne pojavi strateški partner, Đuro Đaković će vjerojatno u stečaj, a s njim i jamstva poreznih obveznika.
Fortenova Grupa - Mercator
“Posljedica djelovanja slovenske administracije bit će ta da će restrukturiranje Agrokora koje je u tijeku, uključujući prijenos Agrokorova udjela u Mercatoru na Fortenova grupu, vjerojatno biti odgođeno ili izbačeno iz kolosijeka. To može imati vrlo značajne implikacije za vjerovnike, te u širem smislu i za režime tržišnog natjecanja i insolventnosti na razini EU”, ustvrdio je Fabris Peruško, izvanredni povjerenik Agrokora d.d., u pismu čelnicima europskog i nacionalnih regulatora za tržišno natjecanje.
Ta izjava znači da je oglašena javna uzbuna u koncernu koji zapošljava 50 tisuća ljudi, jer bez Mercatora Fortenova grupa neće moći realizirati planove koji uključuju i plaćanje kredita teškog 1,2 milijarde eura s kamatom od 8,3 posto. To onda podrazumijeva još jedno financijsko i vlasničko restrukturiranje, što bi značilo da bi američki fond HPS Investment Partners, koji je u suradnji s ruskom VTB bankom (koja je vlasnik sedam posto dionica Fortenova grupa) glavni kreditor, mogao vlasnički preuzeti tvrtku, dok bi sadašnji vlasnici, poput ruske Sberbank, mogli značajno smanjiti svoj udio u vlasništvu.
Fabris Peruško
Kada su hrvatski interesi u pitanju, nije bitno tko je vlasnik Fortenova grupe dok god Jamnica, Ledo i druge domaće tvrtke regularno posluju. Ako Slovenci ostanu tvrdi, a očekuju se parlamentarni izbore krajem ove godine, što je popriličan poticaj za bildanje nacionalnih mišića u ovoj priči, može se očekivati još jedno aktiviranje lex Agrokor u slučaju da se vjerovnici i vlasnici na vrijeme ne dogovore što napraviti u ovoj situaciji.
Euro-tečajni mehanizam
Namjera je HNB-a i Vlade da ispune ne baš ambiciozne mjere predviđene Akcijskim planom do travnja 2020. kako bi se odluka o ulasku Hrvatske u ERM II (euro-tečajni mehanizam), kao i o uspostavi bliske suradnje između HNB-a i Europske središnje banke, mogla donijeti u drugoj polovini 2020.
“To je svakako prijeloman korak na putu Hrvatske prema uvođenju eura”, istaknuo je u tom povodu guverner Boris Vujčić. Ako nas, naime, europske monetarne vlasti pripuste u ERM II tijekom 2020., tada teoretski možemo prijeći na euro početkom 2023., a realno u siječnju 2024.
Svako kašnjenje u fazi u tom procesu stvara dodatne rizike, jer u koliko-toliko konjunkturnim gospodarskim okolnostima Hrvatska može ispunjavati sve ekonomske kriterije za ulazak u tečajni mehanizam i prelazak na euro, dok bi u vremenima gospodarske stagnacije ili recesije bilo mnogo teže realizirati te ciljeve.
Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke
Uredba o plaćama
Ako premijer Andrej Plenković bude barem malo reformski orijentiran u 2020., onda bi se to trebalo odraziti na donošenje nove Uredbe ili Zakona o plaćama državnih i javnih službi kojima bi se napokon uvelo reda u sustav plaća u javnom sektoru. Njima bi se sistematiziralo na bolji i pravedniji način koeficijente i dodatke na plaću, ali bi se i reguliralo napredovanje, stimuliranje i destimuliranje rada u javnim servisima.
Taj projekt bio je ozbiljno najavljen u vrijeme štrajka prosvjetara, tvrdilo se da će se donijeti do kraja lipnja 2020., ali te su najave nakon okončanja štrajka netragom zamrle, a radi se o strateškom dokumentu za funkcioniranje državne uprave. Ako na ičemu javnost i mediji trebaju inzistirati u izbornoj godini, onda je to upravo rješavanje tog problema.
Kamate
HNB i bankari najavljuju nastavak pada kamata u 2020., za što najveće zasluge pripadaju u stvari Europskoj središnjoj banci (iako mi nismo u eurozoni). Prinosi na desetogodišnje hrvatske državne obveznice su ispod jedan posto, a već smo u 2019. zabilježili negativan prinos na jednogodišnje trezorce Ministarstva financija. Možda ćemo u 2020. doći do negativnog prinosa na petogodišnje državne obveznice ako budemo držali pod kontrolom državne financije, a gospodarstvo ostvari najavljeni rast. U takvoj situaciji kamate na kredite građanima mogle bi nastaviti s padom, a kamate na depozite pasti sasvim na nulu. Ostaje, međutim, problem “buma” najskupljih, gotovinskih kredita, koji bi za dio građana mogao predstavljati novi “švicarski franak” u slučaju nagle ekonomske stagnacije ili recesije.
Registar stvarnih vlasnika
Od 1. siječnja na snagu stupa Registar stvarnih vlasnika, središnja elektronička baza podataka koja sadrži podatke o stvarnim vlasnicima pravnih subjekata i trustova. Registar je ustrojen na temelju Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, a operativno ga u ime Ministarstva financija - Ureda za sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, vodi Financijska agencija. Ako zaista bude funkcionirao kako treba, taj bi Registar trebao znatno unaprijediti transparentnost vlasništva u Hrvatskoj.