Vlasnik obiteljske kompanije

'Ekološka politika je skupa, svaku vrećicu netko mora platiti'

AUTOR:

  • Mate Piškor

OBJAVLJENO:

18.2.2019. u 9:29

AUTOR:

  • Mate Piškor

OBJAVLJENO:

18.2.2019. u 9:29

Mate Piškor / CROPIX

Danijel Drčić (lijevo)

Jumbo plakat s likom mladića i djevojke u radnom odijelu i pitanjem “Tražiš posao? Prijavi se!” tvrtke Optiplast iz Odre kod Siska, tvornice za proizvodnju plastične ambalaže, lani je pobudio pažnju cijele države. Danijel Drčić, vlasnik i direktor Optiplasta, koji zajedno s bratom Domagojem vodi ovu obiteljsku tvrtku, ističe kako je uspio ovim neobičnim potezom - dobio je radnike, ne samo željeni broj nego i željeni profil.

Novi ljudi

- U Zavodu za zapošljavanje bili su malo ljuti, jer su moj plakat shvatili kao svoju kritiku, mislili su da sam ja nezadovoljan suradnjom s njima. Ne, odlično surađujemo, ali sam znao da na evidenciji nezaposlenih nema ljudi koje trebam - stručnih i s radnim iskustvom. Jer, novi kapaciteti, nova linija proizvodnje i novi proizvodi traže nove ljude. Optiplastu i dalje treba kvalitetnih ljudi, ističe Drčić, jer novi kapaciteti stalno trebaju nove ljude. Zaključuje kako su jako zadovoljni rezultatima akcije s jumbo plakatom i da će je možda ponoviti.

- Dobili smo stručnjake koji su bili zaposleni drugdje, ali su kod nas uvjeti i izazovi bili privlačniji - kaže Danijel Drčić.

Lani je Optiplast izgradio i opremio strojevima novu halu, godinu dana prije također. Uloženo je više od 23 milijuna kuna, što vlastitih, što iz EU fondova. - I ove ćemo godine investirati, gradit ćemo novu halu za reciklažu, u što ćemo uložiti oko 11 milijuna kuna. Dakle, u tri godine u proširenje i modernizaciju ulažemo 34 milijuna kuna. To je ozbiljan novac - ističe Danijel Drčić.

Optiplast je lani novu halu opremio specijalnim strojevima koji mogu proizvoditi i biorazgradive polietilenske vrećice, u čemu su prvi u Hrvatskoj.

- Pratimo trendove kako na domaćem tako i na tržištima EU i sukladno tome ulažemo u nove tehnologije. Samo u kupnju novih strojeva za proizvodnju biorazgradivih vrećica Optiplast je uložio oko 700.000 eura, no planovi sa širenjem proizvodnje biorazgradivih vrećica se baš nisu ostvarili. Planirali smo da će već ove godine oko 20 posto naših kapaciteta zauzimati proizvodnja biorazgradivih vrećica, no u stvari zauzimaju jako malo, ispod pet posto. Nešto izvozimo, a što se tiče domaćeg tržišta, evo, tek smo sada počeli proizvoditi biorazgradive vrećice za jedan naš trgovački lanac i one će se uskoro pojaviti kod polica s voćem i povrćem. I kako smo informirani, naplaćivat će se - doznajemo od Danijela Drčića.

 Pitamo ga zašto je podbacio ambiciozni plan širenja proizvodnje u nišu biorazgradivih vrećica.

- Mi smo svjesni da su biorazgradive vrećice dio ekološke politike Europske komisije i njene nakane da iskorijeni klasične plastične vrećice iz upotrebe. EU je omogućila da svaka država članica može izabrati način kojim će doći do smanjivanja upotreba plastičnih vrećica. Rezultati su da su se samo tri članice EU odlučile na uvođenje biovrećica: Italija, Francuska i Belgija.

Jedino u Italiji je dozvoljena 100-postotna upotreba biorazgradivih vrećica na blagajni i vrećice za voće i povrće. U Francuskoj i Belgiji su donijeli zakon da sve vrećice za voće i povrće moraju biti od biomaterijala, ali su na blagajni dozvoljene vrećice od polietilenskog materijala debljine veće od 50 mikrometara. Ostale države, među kojima je i Hrvatska, odlučile su se za obveznu naplatu vrećica debljine većih od 15 mikrometara. To znači da se vrećice za voće i povrće u trgovačkim centrima, za kruh i pecivo u pekarnicama, za voće i povrće na tržnicama, smatraju primarnom ambalažom i dobivaju se besplatno.

Mi smo spremni proizvoditi potrebne količine biorazgradivih vrećica, no one mogu u masovniju uporabu samo ako se u cijeli ciklus subvencijama uključi država. Bez toga neće ići, jer, tko će snositi trošak, kupci, trgovački centri, proizvođači?, s obzirom na to da je biorazgradiva vrećica oko četiri do pet puta skuplja od obične polietilenske. Malo zemalja ih uvodi kao obvezu, čak ni bogate Njemačka ili Danska nisu uvele biorazgradive vrećice kao obvezu.

Gdje je rješenje?

Pored toga, a to nam je potvrđeno i na nedavnom sastanku našeg udruženja pri HGK, stručnjaci tvrde da samo biorazgradive vrećice nisu spas od zagađenja plastikom. Ponavljam - rješenje u borbi protiv plastike bačene u prirodu nije u samo u biorazgradivim vrećicama jer su preskupe i također su jedno vrijeme zagađivači ako se bace u prirodu. Rješenje nisu niti papirnate vrećice, jer za proizvodnju tone papira treba oko 3,5 tone drvne mase, oko 15.000 litara vode i 4700 kilovata električne energije. Rješenje je u kombinaciji prakse, a što se tiče plastike - rješenje je u onome što mi proizvođači dobro znamo, ali političari nikako da odluče i donesu potrebne zakone. Rješenje je u reciklaži, odnosno i skupljanju, sortiranju i recikliranju već upotrijebljenih vrećica koje se mogu u 100-postotnom iznosu reciklirati. Evo, naš primjer, mi imamo postrojenje za recikliranje u kojem obradimo sav otpad iz svoje tvornice.

Sada počinjemo graditi halu za recikliranje kako bismo povećali kapacitete, jer je to najisplativija i ekološki najprihvatljivija solucija. Recikliramo i polietilenski otpad iz usluge, a mogli bismo reciklirati puno više polietilenskog otpada kada bi ga bilo u Hrvatskoj, kada bi kultura skupljanja vrećica u Hrvatskoj bila udomaćena. Voljeli bismo da u Hrvatskoj napokon profunkcionira sustav kružnog gospodarstva, da plastika, naše polietilenske vrećice na primjer, ne završavaju na smetlištima, u prirodi, u vodi i morima, nego da se vrate natrag u preradu. To je budućnost, a ne samo biorazgradive vrećice, iako mi razvijamo i taj sektor - kaže Danijel Drčić.

Pod pritiskom konkurencije iz susjedstva