Pred stečajem

Druga smrt radničkog samoupravljanja: 'Žele nas upropastiti i kupiti za 5 milijuna kuna'

AUTOR:

  • Višnja Gotal

OBJAVLJENO:

10.2.2020. u 16:04

AUTOR:

  • Višnja Gotal

OBJAVLJENO:

10.2.2020. u 16:04

Ivanec, 070220.
Dragutin Varga, izvrsni direktor tvornice ITAS poceo je strajk gladju zbog blokade racuna ITAS-a.
Na fotografiji: Dragutin Varga, izvrsni direktor ITAS-a.
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Željko Hajdinjak / CROPIX

Dragutin Varga, izvršni direktor ITAS-a

Početkom srpnja 2019. iz Ivanca je stigla vijest o posjetu njemačkog izaslanstva Itasu-Prvomajskoj. Nijemce su predvodili zamjenik veleposlanika u Hrvatskoj i vojni izaslanik, a cilj je sastanka bio uključiti tvrtku u proizvodnju vojnog programa.

Itas je kao respektabilna tvrtka u branši proizvodnje alatnih strojeva, koja najvećim dijelom, 80 posto radi za izvoz, bila tvrtka s kojom je država, činilo se, računala. Na sastanku u Ivancu bio je i državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop. Ideja je bila predstaviti Itas na specijaliziranim sajmovima vojne opreme u Hannoveru i Stuttgartu.

Korak do stečaja

Danas, tek koji dan više od pola godine kasnije, ivanečka je tvrtka na korak od stečaja. Strogo zakonski gledano, Itas je stečaj trebao prijaviti 1. veljače, kad nisu isplaćene plaće za prosinac. Osim za prosinac, tvrtka radnicima duguje i 20 posto plaće za studeni. Pojednostavljeno, radnici novac duguju sami sebi. Oni su, naime, vlasnici Itasa i to je jedina tvrtka u Hrvatskoj s radničkim samoupravljanjem nakon 29 godina hrvatske demokracije. Ne izvuče li se iz krize, uskoro bi mogao biti i zadnji takav kolektiv.

U međuvremenu je račun tvrtke u blokadi, a sindikalist i privremeni izvršni direktor Dragutin Varga počeo je štrajk glađu. Na vratima njegove sobe pisalo je “Štrajkam glađu za spas 160 radnih mjesta”. Kraj prošlog tjedan provodio je sa suradnicima uz jedno pitanje: Što je pošlo po zlu?

- Ništa što se, uz volju države, ne bi moglo jednostavno riješiti. Zbog manjka poslova u prošloj godini nismo imali za plaće u zadnjem mjesecu, a osim toga nam je zbog 900.000 kuna blokiran račun. Blokirala nas je mala banka za 48.000 eura i domaća, gradska firma zbog računa za plin - kažu. Spašavanje Itasa, nastavljaju, nije skupo i unaprijed osuđeno na propast poput nekih ranijih državnih bezuspješnih intervencija. - Molimo državu da nam posudi tri milijuna kuna. Tim bismo novcem isplatili plaće, riješili kratkoročni problem i nastavili odrađivati potpisani ugovor vrijedan 7,5 milijuna kuna - kaže izvršni direktor Itasa Dragutin Varga.

S predugovorima se ta svota penje na više od 30 milijuna kuna predviđenog prihoda na kraju godine, tvrde u Itasu. Tvrtka je sa slovenskim partnerom u projektu izrade punionica za električna vozila, a prva je već puštena u rad u Ogulinu. Radi se o ugovoru vrijednom 14 milijuna kuna. Potpisivanje ugovora je, kažu, pitanje dana, a od odobrenog je novca 5,5 milijuna kuna bespovratnih, a od kojih se dio može, tvrde u Itasu, upotrijebiti za isplatu plaća.

- Mi molimo posudbu, a ne da nam netko pokloni novac. Riječ je o rupi od nekoliko dana, kad nam stiže prvi prihod kojim ćemo riješiti dugovanja - kaže Dragutin Varga. On i ostali radnici uvjereni su da kaos u Itasu nije slučajnost. - Netko je, izgleda, odlučio da Itas treba u stečaj kako bi ga kupio za pet milijuna kuna. Ne možemo to dopustiti jer tvrtka s novim ulaganjem od 2010. do danas vrijedi više od 30 milijuna kuna. No, najvredniji su ljudi. Specifična smo proizvodnja, proizvodimo CNC alatne strojeve i nema rezervnih majstora pa si ne smijemo priuštiti da ostanemo bez ijednog - govori nam Varga. Ovo nije prvi put da Ivančani spašavaju svoju tvrtku.

Davna bitka

Upravo je ova godina jubilarna, 15., otkako su doslovno preuzeli tvornicu. Bilo ih je 250 kad su odlučili spriječiti upropaštavanje tvornice, koja je dotad 45 godina uspješno poslovala. Tvornici je nakon famozne hrvatske privatizacije prijetila prodaja, a potom i propast. Bivša je vlasnica Marija Brezovec, kažu, namjeravala prodati tvornicu velikom trgovačkom lancu, koji je tu zbog odlične lokacije - uz obilaznicu i željezničku prugu - namjeravao otvoriti veliko skladište. Radnici su zauzeli tvornicu i angažirali danas pokojnog, poznatog zagrebačkog odvjetnika Ivana Polana i s njim napravili stečajni plan. Svoja su potraživanja pretvorili u temeljni kapital i 1. siječnja 2007. godine registrirali novu tvrtku s novom vlasničkom strukturom. Ostalo ih je dotad 116, a šest godina kasnije su izvansudskom nagodbom s bivšim vlasnicima u vlasništvo dobili tvorničke hale i strojeve vrijedne osam milijuna kuna.

Zauzimanje tvornice

Dotad su vlasnici na razne načine pokušali obuzdati nezadovoljne radnike. Te su, 2005. godine prestali isplaćivati plaće, ali i doslovno sagradili zid i prepolovili halu na dva dijela, “podobnu” i “nepodobnu”. Radnici su srušili taj zid, što je rezultiralo izgradnjom zida od armiranog betona. Taj je zid bio okidač za zauzimanje tvornice.

Zbog dugova je proizvodnja bila sve manja, a kad je isključena struja, radnici su, njih 18, počeli štrajk glađu. - Bili smo spremni štrajkati glađu do smrti. Tadašnji saborski zastupnici iz Varaždina, Vladimir Kurečić i Ivan Čehok, uspjeli su tada aktualnog premijera Sanadera uvjeriti da nam puste struju - govori Dragutin Varga. Županijska im je skupština Varaždinske županije odobrila jamstvo za kredit i od države su dobili 300.000 kuna bespovratne pomoći za modernizaciju proizvodnje. - To je prvo i zadnje što je Itas od nekoga dobio bespovratno - govore.

Činjenicu da su formalnopravno tvornicu zauzeli protuzakonito pravdali su da “ako su je tadašnji vlasnici mogli dobiti mimo zakona, i mi smo se imali pravo boriti za ono što je naše”. Armirani zid je 2015. godine poslužio kao veliko “platno” za mural s motivom radnika i tekstom “Tvornice radnicima”, djelo beogradskih likovnih umjetnika.

Iako se njihov model pokazao kao poslovno uspješan, nisu vični menadžerstvu pa su, kažu, prekasno uočili da nešto ne valja. Tada su smijenili bivšeg direktora, Božu Dragoslaviću, i zatražili od države preporuku za novoga i za izvršnog je direktora Itasa došao Krešimir Trstenjak, koji je nakon samo 15 mjeseci dao ostavku zbog, kako je naveo, zdravstvenih razloga. Njegovo je mjesto tako silom prilika, kaže, zauzeo Dragutin Varga.

Banke ne žele pomoći

Iako danas imaju posla koji bi im trebao donijeti najveće prihode od osnivanja tvrtke, itasovci su se našli u situaciji u kojoj ih jedan, možda dva mjeseca dijele od statusa uspješne tvrtke ili tvrtke u stečaju. S ulaganjima od 2010. godine do danas u Itasu vrijednost svoje firme procjenjuju na 30 milijuna kuna. - Valjda će nam država pomoći s posudbom. Banke ne žele - kaže Stjepan Hrg, koji za strojem Itasa radi 41 godinu i jedan je od vlasnika poduzeća. Ugasi li se Itas, u Hrvatskoj više neće biti proizvodnje alatnih strojeva, a 160 radnika moglo bi posao potražiti u inozemstvu. Tako sudbina Itasa nije samo pitanje radnika iz Ivanca, već je puno kompleksnije. Zbog toga su im iz Ministarstva gospodarstva, iako neslužbeno, najavili susret ministra Darka Horvata s Dragutinom Vargom.

'Nemamo mi veze sa socijalizmom, mi smo samoupravljači za 21. stoljeće'

Itas je zahvaljujući svom upravljačkom ustroju do danas ostao društveni fenomen u zapadnom svijetu. Iako predsjednik Upravnog odbora, sindikalni vođa Dragutin Varga, koji je bio pokretač svih događanja, ostao je raditi za strojem u proizvodnji i kao mentor mladim radnicima. Itas u svojom pogonima zapošljava i 65 hrvatskih branitelja. Prosječna plaća je 4600 kuna, što je ispod državnog prosjeka, ali u odnosu na županijske plaće je natprosječno. Plaća je od 2007. do 1. veljače ove godine bila redovita.

Radnici-vlasnici odbijaju da ih svrstavaju u samoupravni socijalizam. Oni, kažu, imaju “samoupravljanje 21. stoljeća”. To znači da sami biraju i razrješuju direktora, odlučuju o visini plaće i isplati prekovremenih sati koji su se redovito plaćali, 50 posto više. Vikendi i praznici su neradni, a mora li se zbog opsega posla raditi, plaćeni su 250 posto više. - Možda ima još zainteresiranih za ovakav model poslovanja, ali hrvatski zakoni uopće ne predviđaju model radničkog samoupravljanja pa smo valjda izvan zakonskih okvira. Radimo po principu “što nije zabranjeno, dopušteno je” - kaže Dragutin Varga.