Što je sve dovelo do toga da je ivanečki Itas Prvomajska završio u blokadi te što država uopće može učiniti da pomogne, zbog čega je Dragutin Varga, bivši sindikalni vođa, a sada izvršni direktor, čak i štrajkao glađu, nije baš jasno.
No, Varga je u ponedjeljak poslijepodne prekinuo štrajk nakon sastanka s ministrom gospodarstva, financijska rješenja za tu tvornicu alatnih strojeva ubrzano se traže, a 160 radnika još čeka plaće za prosinac. Nama se pak javio donedavni glavni izvršni direktor Krešimir Trstenjak, kojeg je, među ostalim, Varga javno prozvao, posebno zbog prošlogodišnjeg kredita od 48.000 eura koji im je sada stigao na naplatu.
Revolving kredit
- Taj je revolving kredit bio opravdan i nikako nije bio uzrok problema, a zatražen je uz znanje i odobrenje Upravnog odbora u kojem sjedi i sam Varga. Taj je kredit lani omogućio poslovanje Itasa Prvomajska, novac nam je bio potreban za tekuće obveze - plaćanje dobavljača i plaće radnika - kaže Trstenjak, 58-godišnji diplomirani inženjer strojarstva koji je veći dio svojeg radnog vijeka proveo u Ministarstvu obrane te Oružanim snagama.
Dubioze Itasa, ukazuje on, sežu u dublju prošlost, on ih je zatekao, a cilj mu je bio stabilizacija poslovanja i reorganizacija te uvođenje novih projekata i pribavljanje kapitala za njih. Kako je uopće završio u Ivancu? Zvali su ga, kaže, a on je to smatrao izazovom. Zatražio je častan otpust iz vojske i mirovinu (umirovljen je s činom brigadira) kako bi počeo svoju “drugu karijeru”. Sada još čeka svoje dvije posljednje plaće iz Itasa.
Lani je kao glavni izvršni direktor kreditima pribavio više od dva milijuna kuna nužnih za funkcioniranje te tvornice, kaže nam, u sklopu čega je i dugoročni kredit kod jedne poslovne banke (uz hipoteku na hale i zemljište Itasa u Ivancu), a smislili su i nove programe te aplicirali na natječaj EU s projektom vrijednim 14 milijuna kuna. Sve to, međutim, nije bilo dovoljno za preokret, a o načinu upravljanja nije bilo suglasja. Podnio je, kaže, Upravnom odboru poslovno izvješće, dobio pozitivno mišljenje o njemu i povukao se krajem prosinca prošle godine. Potom je na naplatu sjeo kredit te dug ivanečkom komunalnom poduzeću za plin.
Itas Prvomajska je od sredine 2000-ih u vlasništvu radnika (i otad funkcionira po modelu koji Varga opisuje kao “samoupravljanje za 21. stoljeće”), Trstenjak je tu proveo tek 15 mjeseci, a prije njega se “nasukalo” nekoliko direktora. On je otišao, naglašava, iz zdravstvenih razloga - dvaput je u godinu dana završio u bolnici, poslovna godina u Itasu bila je vrlo stresna i neizvjesna. I sada, doduše, smatra da kompanija ima perspektivu, a velik dio radnika opisuje kao jako stručne. Nabraja da potencijal predstavlja nastavak suradnje s pet-šest partnera u inozemstvu i nekoliko u Hrvatskoj, a navodi i mogućnost novog vojnog programa za MORH i proizvodnje punionica za električne automobile.
- Ali, morat će pronaći strateškog partnera s kapitalom - naglašava Trstenjak. To, međutim, radnici odbijaju, a Varga taj stav brani: - Naša proizvodnja je održiva, ne treba nama Nijemac da nam šefuje.
Detalji
Kako god bilo, Trstenjak tvrdi da je lani više puta dovodio u Ivanec poslovne partnere iz Italije, Nizozemske i Njemačke koji su bili raspoloženi za suradnju, ali od toga se dosad ništa nije realiziralo. Pitanje je i hoće li. Vodstvo kompanije uporno pokušava doći do novog kredita u poslovnoj banci kako bi sami pokrenuli i vodili nove projekte. Predsjednik Upravnog odbora Branimir Vlajo odgovara nam da o detaljima te potrage, pa i ulozi države u njoj, sada ne može govoriti. - Ne očekujemo poklon, nego pomoć u premoštenju problema s likvidnošću - jedino je što nam je rekao. Ni Varga dan prije nije bio razgovorljiviji.
Trstenjak nam, pak, govori kako je prošle godine, u sklopu priprema za nove projekte Itasa, obilazio i Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, HAMAG-BICRO te Ministarstvo gospodarstva, ali nikakav formalni dogovor nije bio postignut, a projekti još nisu zaživjeli. Sada im slijedi restrukturiranje, a hoće li ga radnici i uprava uspjeti provesti sami, bez strateškog partnera, vrlo je upitno. Itas posljednjih je godina imao prihod od oko 30 milijuna kuna, koji je većinom stizao iz izvoza, od nekoliko njemačkih tvrtki, a za 2019. podaci još nisu objavljeni. Lani je jedan od stalnih partnera iz Njemačke, Alzmetall, dramatično smanjio narudžbe (za oko 500.000 eura), što je i dovelo ivanečku tvornicu u poteškoće iz kojih se još pokušava iskoprcati.