Preslagivanje snaga na tržištu

Braća Pivac s Krašem pretječu Vindiju i izbijaju u vrh ljestvice prehrambenih kompanija

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

11.9.2019. u 15:33

AUTOR:

  • Vedran Marjanović

OBJAVLJENO:

11.9.2019. u 15:33

HANZA MEDIA

Ivica Pivac (lijevo), Damir Bulić, predsjednik Uprave Kraša

Ako Braća Pivac ostvare namjeru preuzimanja najvećeg domaćeg konditora Kraša, godišnji prihod Pivac Grupe, gledajući prema ostvarenom u prošloj godini, bit će tri milijarde i 600 milijuna kuna ili oko 500 milijuna eura, čime postaje najveća prehrambena tvrtka u zemlji, ne računajući prehrambeni dio Fortenova grupe.

Takav razvoj događaja nije bio nezamisliv prije, primjerice, pet ili deset godina. Ali, kao posljedica širenja Kraša, a ne Mesne industrije Pivac.

Kao moguće akvizicije Kraša, koji je u početku širenja preuzeo osječku Karolinu i Miru iz Prijedora u BiH, spominjani su osječki Kandit i požeško Zvečevo, a u posljednje dvije godine čak je svrstavan u konzorcij domaćih kompanija koje bi mogle preuzeti i sam Agrokor.

S obzirom na najnoviji pohod Braće Pivac na većinsko vlasništvo u Krašu, može se slobodno reći da je Kraš od lovca na tržištu postao lovina. S druge strane, Mesna industrija Pivac, koju su braća Ivica, Tonči i Neven pokrenula 1990. u rodnom Vrgorcu gdje je i danas sjedište kompanije, nikad nije bila meta nečijeg preuzimanja, a u širenje su krenuli 2003. godine.

Akvizicije na tržištu mesa i mesnih prerađevina u Hrvatskoj od uvođenja tržišne privrede bile su rijetke jer nije riječ o naročito profitabilnom biznisu, a i veći igrači na tržištu uglavnom su obiteljski biznisi čiji su vlasnici, poput braće Pivac, strpljivo i postupno razvijali posao.

Borba za opstanak 

Izostanak značajnijih preuzimanja u mesnoj te prehrambenoj industriji u cjelini posljedica je razvoja događaja u kojem se Hrvatska otvorila uvozu mesa, uništavajući značajan dio prijeratnog uzgoja stoke, a trgovačku mrežu u značajnom su dijelu preuzeli stranci. Sve je to domaću mesnu industriju stavilo u tržišnu utakmicu u kojoj je uvoz mesa bio manje-više neizbježan, a čak i uz uvoz rijetki su mogli računati na nešto više od “borbe za ostanak”.

Među potonje ulaze i braća Pivac koja su 1990. obiteljski obrt svoga oca Miljenka, koji je u socijalizmu imao nekoliko mesnica u Vrgorcu i okolici, proširila u tvrtku koja se, među ostalim, bavila obradom mesa, s naglaskom na proizvodnju pršuta koji će poslije postati zaštitni znak kompanije.

Početak dvijetisućitih Mesna industrija Braća Pivac dočekala je s oko 100 milijuna kuna godišnjeg prihoda, a već 2007. prebacili su milijardu kuna. U međuvremenu su 2003. preuzeli karlovački PPK, Dalmesso iz Klisa i još neke manje tvrtke unutar i izvan prehrambene industrije, poput hotela Miramare, Biokovo i Makarska.

Vlastiti uzgoj 

Posljednja velika akvizicija, prije namjeravane s Krašem, bila je čakovečka Vajda 2015. godine. Riječ je klaonici s najvećim kapacitetom u zemlji. Iako su jedan od najvećih uvoznika mesa, pokrenuli su i vlastiti uzgoj svinja i junadi, a u poslovnom sustavu imaju oko 100 kooperanata u Slavoniji i na sjeveru zemlje.

Koliko se mesna industrija iz Vrgorca uspjela učvrstiti na tržištu, svjedoči podatak da su Braća Pivac prekinula suradnju s Agrokorom kada je njegov osnivač i vlasnik Ivica Todorić, umjesto plaćanja robe, počeo nuditi kompenzacije.

- Nas ponuđene kompenzacije nisu zanimale, a danas normalno poslujemo s Konzumom - otkrio je u intervjuu za Jutarnji list Ivica Pivac. S druge strane, puno veće tvrtke od Braće Pivac pristale su na kompenzacije i druge oblike posrednog financijskog iscrpljivanja u poslovanju s Agrokorom.

U preuzimanje Kraša tvrtke koje kontroliraju braća Pivac kreću s oko dvije milijarde i 640 milijuna kuna godišnjeg prihoda. Za usporedbu, Vindija je lani ostvarila prihod od 2,8 milijardi kuna, Podravka, bez Belupa, oko dvije milijarde i 60 milijuna kuna, a Dukat milijardu i 922 milijuna kuna.

U Krašu je Mesna industrija Pivac počela obilnije kupovati dionice 2011. kada su ovladali s pet posto vlasništva u zagrebačkom konditoru.

U idućih pet godina, uloživši oko 100 milijuna kuna, okrupnili su svoj paket dionica u Krašu do 19,56 posto čime su, uz radnike i menadžere Kraša promatrane kao jednog dioničara koji tako i nastupaju, postali najveći dioničari u toj kompaniji.

Nije maneken 

Nakon lani provedene dokapitalizacije Kraša braća Pivac povećala su svoj vlasnički udio na gotovo 31 posto i s tih pozicija kreću u najavljeno preuzimanje većinskog vlasništva. Na često postavljano pitanje otkud interes mesne industrije za dionice našeg najvećeg konditora, Ivica Pivac uvijek je odgovarao da je “Kraš perspektivna i dobro vođena tvrtka”. Pivac se, naime, branio od sumnji i spekulacija da kupuje dionice Kraša za nekog drugog, a one koje mu nisu vjerovali valjda je razuvjerio najavom preuzimanja.

Hanfa je ključna u ponudi jer može propitati ili isključiti neke transakcije iz izračuna prosjeka 

Kada bi za preuzimanje Kraša mogla biti objavljena ponuda za preuzimanje, koju je najavila Mesna industrija Braća Pivac, i po kojoj bi cijeni dionice tada mogle biti otkupljivane, pitanje je koje je jučer golicalo maštu. Zasad se, međutim, ne zna ništa osim da će ponude biti, a na Zagrebačkoj burzi je jučer prosječna cijena Kraševe dionice bila oko 495 kuna i protrgovano ih je više od šest tisuća, a najviša cijena je bila 500 kuna.

Još prošlog tjedna, 4. rujna, cijena je bila 382 kune, a njezin skok i razmjerno visoki prometi dogodili su se, dakle, i prije Pivčeve objave namjere za preuzimanje u ponedjeljak, što je izazvalo pozornost investicijske javnosti i vjerojatno Hanfe. Među ostalima, dionice je tih dana prodao član Nadzornog odbora Kraša, a kupila njegova supruga. Također, Kraš d.d. je kupio 618 dionica za trezor, a desetak dana ranije je 900 dionica kupila i prokuristica Marica Vidaković, kada je cijena bila 390 kuna.

Među upitnicima je trenutačno hoće li ponudu za preuzimanje zajednički objaviti MI Braća Pivac i Kraš-ESOP (zajedno drže 49,18 posto dionica i 51,78 posto glasačkih prava), ili će vrgoračka tvrtka u preuzimanje ipak ići sama, za što je također objavila da je spremna. Pregovori s Kraš-ESOP-om sada traju, a odluka o tome hoće li sklopiti sporazum o zajedničkom djelovanju očekuje se u roku od 15 dana.

Koraci koji će potom uslijediti su, zapravo, detaljno propisani Zakonom o preuzimanju dioničkih društava, a tempo će pritom uvelike odrediti Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) te, moguće, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Za sastavljanje ponude za preuzimanje, koju mora odobriti Hanfa, Vrgorčani će morati prikupiti cijeli niz dokumentacije, a najosjetljiviji dio je, naravno, cijena ponude. Prema zakonu, što je detaljno propisano u članku 16, cijena u ponudi za preuzimanje ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine. Ako je pak prosječna cijena dionica na burzi u posljednja tri mjeseca bila viša od toga, ponuditelj je dužan ponuditi višu cijenu. Prema našoj računici, kad se uključi trgovanje ostvareno 9. rujna, prosječna cijena dionice u posljednja tri mjeseca je bila 445 kuna. Brokeri pak smatraju da ništa ispod 500 kuna, oko čega se trenutačno kreće tržišna cijena Kraševe dionice, nije realno.

Prosječnu cijenu unatrag tri mjeseca za ponuditelja će izračunati Zagrebačka burza, a on u ponudi mora priložiti i elaborat o procjeni fer cijene i načinima njezina izračuna. Zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje upućuje Hanfi koja za izdavanje rješenja ima 14 dana. Prema neslužbenim informacijama, Hanfa iz izračuna prosjeka može isključiti neke transakcije. Od dana izdavanja Hanfina rješenja ponuditelj mora objaviti ponudu u roku od sedam dana, a ona zakonski traje 28 dana.

Kako je na stranicama Zagrebačke burze objavila MI Braća Pivac, za zajedničku ponudu za preuzimanje s KRAŠ-ESOP-om morat će prethodno ishoditi odobrenje AZTN-a, što bi cijelu proceduru produljilo za barem mjesec dana. (Gordana Grgas)