U protekle dvije godine iz različitih je razloga s burze otišlo više od 60 tisuća osoba koje su imale status nezaposlenih. Sudeći prema podacima DZS-a, posao su uglavnom uspijevali naći slabije obrazovani, dok onima s fakultetskom diplomom, prije svega ženama, ekonomski oporavak i nije mnogo značio.
Od oko 116 tisuća nezaposlenih osoba, danas ih je gotovo četvrtina (24,4 posto) visokoobrazovana, dok je prije dvije godine njihov udjel bio 16 posto. Pri tom su posebno loše prošle žene: u prvom kvartalu 2017. one s diplomom činile su 16,9 posto, da bi se dvije godine kasnije taj udio na burzi udvostručio. U prvom kvartalu 2019. iznosio je 32,1 posto.
S obzirom da je i broj nezaposlenih 2017. bio veći, oko 180 tisuća, to zapravo pokazuje da se broj fakultetski obrazovanih ljudi na burzi nije značajnije mijenjao, ostao je na razini od oko 28.000 tisuća.
S druge strane, nezaposleni s osnovnom školom još prije dvije godine činili su 15,8 posto nezaposlenih, da bi njihov udjel u prvom tromjesečju ove godine pao na 7,5 posto. Također se smanjio i udjel onih sa završenom strukovnom školom.
Potražnja
Ako se pogleda potražnja za radnom snagom, svakako nije iznenađujuće što mnogo lakše do posla dolaze oni sa srednjom i nižom stručnom spremom. Posljednji podaci Ekonomskog instituta o objavi online oglasa govore da je u lipnju zabilježen najveći interes za zanimanja skladištar, ugostitelj, dizajner i frizer, dok je najveće smanjenje opaženo kod vozača, kuhara, autoservisera i građevinskih radnika. To su zanimanja o kojima se priča.
Da je Hrvatska jedna od zemalja u kojoj se najteže zapošljavaju visokoobrazovani, jasno pokazuju i usporedni podaci Eurostata. Od onih koji su u posljednje tri godine stekli fakultetsku diplomu, u EU je u prosjeku njih 85,5 posto našlo posao. Hrvatska je pri dnu ljestvice s postotkom od 75,2 posto.
- Naš ekonomski rast se temelji na turizmu i trgovini pa je iz tih sektora i najveća potražnja za radnicima. Ono što se traži nisu visokoobrazovani, premda ima i oglasa u kojima se i oni traže, primjerice na području ICT-ja. Također, vrlo je vjerojatno da među nezaposlenima s diplomom nema puno inženjera - komentirala je Iva Tomić s Ekonomskog instituta.
Činjenicu da je danas na burzi manje onih sa srednjom i nižom stručnom spremom nije teško objasniti: dio njih je našao posao, a dio se vjerojatno odselio. U slučaju onih s visokom stručnom spremom, a statistika u tu kategoriju uključuje i diplome s veleučilišta te višu stručnu spremu, nameću se dva pitanja: koliko su oni uopće zapošljivi, imajući u vidu strukturu hrvatske ekonomije, te koliko vrijede njihove diplome. Budući da podaci govore kako je Hrvatska jedna od zemalja s najviše nezaposlenih među visokoobrazovanima, očito je da postoji nerazmjer između ponude i potražnje. Jedno od pitanja koje već godinama nameću i hrvatski poslodavci jest neusklađenost obrazovnog sustava s tržištem rada.
Kako u ovom trenutku nedostaje radnika koji bi radili u turizmu i građevinarstvu, a višak je onih s diplomom, nameće se pitanje znači li to da bi sustav trebao stvarati više kuhara, konobara, zidara... Na neki način, naravno, treba zadovoljiti potrebe tržišta, ali Tomić ujedno upozorava kako bi s takvim pristupom Hrvatska ostala zarobljena u sektorima koji ne mogu donijeti visoke stope rasta.
- Zato su nam potrebni inovativni ljudi koji imaju viziju i u stanju su transformirati strukturu gospodarstva, inače se nećemo daleko pomaknuti - kaže Iva Tomić.
Nerazmjer
Osvrćući se nedavno na problem nezaposlenih ljudi s diplomom, Boris Podobnik, profesor na Sveučilištu u Rijeci i prodekan za znanost na ZŠEM-u, izjavio je za Index kako taj nerazmjer znači da naši fakulteti mogu godinama stvarati kadrove koje tržište zapravo ne treba, a pritom nema nikakvih sankcija. Kakvi su to fakulteti čiji se diplomandi mogu zaposliti samo u hrvatskom javnom sektoru ili kao perači suđa u Njemačkoj, zapitao se, ističući kako bi Ministarstvo moralo prisiliti fakultete da javno pokažu statistike uspješnosti, recimo koliko je prosječno vrijeme nezaposlenosti nakon diplomiranja i koliki je postotak osoba s diplomom koji se zaposlio u našem, a ne u njemačkom realnom sektoru. On smatra i da bi država morala davati veće stipendije studentima za zanimanja kojih nedostaje te napustiti politiku uravnilovke među fakultetima.
Da bi ljudi postali inovativni, a struktura ekonomije takva da se više zapošljavaju oni s vrijednim diplomama, naravno, nije dovoljna samo reforma obrazovnog sustava, nego i drugih područja, od javne uprave do pravosuđa. Jedino tako može se riješiti jedan od najvećih društvenih frustracija - da su za dobivanje posla važniji umreženost i podobnost, nego znanje.
Dok Vlada s jedne strane povećava kvote za uvoz radnika, činjenica je da na burzi još uvijek ima nezaposlenih domaćih ljudi koji bi mogli preuzeti poslove u turizmu ili graditeljstvu. Međutim, kako napominje Iva Tomić, često se radi o osobama koje ne rade godinama i veliko je pitanje koliko su spremne početi raditi, primjerice, u nekom hotelu.
U evidenciji nezaposlenih nalazi se nešto više od 12 tisuća osoba koje su bez posla osam i više godina, deset tisuća njih ne radi pet do osam godina. Stoga je nužna njihova dodatna edukacija, kao i stateški pristup o kojem moraju voditi računa i sami poslodavci.