Nedostatak radne snage

Uvoz radnika ili veće plaće? Potrebno je i jedno i drugo!

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

25.6.2019. u 11:24

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

25.6.2019. u 11:24

Damjan Tadic / Ilustracija / CROPIX

Nedostatak radnika i posljednja Vladina odluka o povećanju kvota za uvoz radne snage u turizmu otvaraju pitanje može li Hrvatska učiniti više kako bi aktivirala raspoloživu domaću radnu snagu.

Među ostalim, poslodavci učestalo ističu da je nužno povećati plaće, ali na način da to omogući Vlada smanjenjem poreza i rasterećenjem bruto plaća, tako da se njima ipak ne povećava trošak rada, dok drugi negoduju što Hrvatska uvozi radnu snagu uz toliki broj nezaposlenih kod kuće. Ekonomski stručnjaci naglašavaju da je potrebno jedno i drugo: i povećati plaće i uvoziti radnike.

Rasterećenje bruto plaća, kaže ekonomistica Maja Vehovec, uvijek je poželjna mjera i ona nije nužno povezana s potražnjom za sezonskim radom. Pritom dodaje kako je rasterećenje bruto plaće vjerojatnije u stavci poreza, nego doprinosa.

- Ne vidim mogućnosti u ovom trenutku za smanjenjem mirovinskog i zdravstvenog doprinosa. Najavljeni novi val poreznog rasterećenja možda će donijeti neke poželjne promjene, ali, kao i svaku reformu, nije ga moguće izvesti na brzinu, a povećanje kvota je jednostavna administrativna mjera - objašnjava Maja Vehovec i dodaje kako jedno ne isključuje drugo, štoviše potrebno je oboje.

Dvije strane

Kad postoji povećana potražnja za sezonskim radom, što proizlazi iz povećanja kvota za kuhare, konobare te vjerojatno i ostalo osoblje u turizmu i ugostiteljstvu, i kad je potreban veći kapacitet radne snage, ističe Vehovec, “onda je sigurno najjednostavnija mjera povećanje kvota”.

Kada je riječ o građevinskim radnicima kojih kontinuirano nedostaje, odnosno o radno intenzivnim industrijama, politika povećanja plaća i isti trošak za poslodavce ne mogu biti alternativa.

- Jednostavno se ne čini logičnim takva jednostavna supstitucija. Inače, pozdravljam svako moguće rasterećenje troškova poslodavaca, kojih je neprihvatljivo previše, uključujući administriranje takvih troškova - kaže Vehovec. Međutim, podsjeća da “medalja uvijek ima dvije strane” i kao primjer navodi upravo sezonsko zapošljavanje. Poslodavci, primjerice, često obećavaju plaću, smještaj i tople obroke za sezonsku radnu snagu, ali kad ih dobiju, radni uvjeti koje im nude daleko su od obećanih. Štoviše, često se može čuti da su “robovlasnički” pa broj sati rada, primjerice, ide “do granice iscrpljivanja”.

Hanza media

Kvote za strane radnike

 

Pozivajući se na Anketu poslodavaca Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2017. godine, Predrag Bejaković s Instituta za javne financije kaže da je najveći deficit u Hrvatskoj za kuharima, konobarima i građevincima te da se ne treba bojati dolaska brojnih stranih radnika, i to iz više razloga.

- Prvi je što je kvota za uvoz stranih radnika još uvijek razmjerno mala (31 tisuću osoba), što je tek nešto više od dva posto ukupne zaposlenosti u Hrvatskoj. Nadalje, Hrvatska nije baš neko atraktivno područje ni za izbjeglice s Bliskog istoka, pa ni za osobe iz šire regije koje traže posao u inozemstvu - navodi Bejaković i postavlja retoričko pitanje zašto bi netko dolazio raditi u Hrvatsku “u kojoj su primanja prilično mala, troškovi života prilično visoki, a uvjeti života nisu baš idealni pa je napuštaju i mnogi njezini građani”. Konačno, dodaje Bejaković, najviše stranih radnika se zapošljava u turizmu, graditeljstvu i brodogradnji, a sve te djelatnosti obilježavaju prilično niske plaće, zahtjevan rad, primjerice cijeli dan tijekom sezone u turizmu s ograničenim mogućnostima rada izvan nje, zatim teški radni uvjeti u djelatnostima kao što su građevinarstvo i brodogradnja, gdje se radi na otvorenom, u buci, prašini i na visinama, uz prilično veliku nesigurnost na radnome mjestu i vrlo ograničene mogućnosti profesionalnog napredovanja.

40 godina isto

- Sve to utječe da u ta zanimanja, nažalost, često idu oni koji nemaju drugog izbora, a koji u inozemstvu uz bolje radne uvjete mogu zaraditi osjetno više - objašnjava Bejaković. Na hrvatskom tržištu rada, dodaje, gotovo 40 godina problemi su ustvari jako slični. Nekadašnja deficitarna zanimanja - od proizvodnih zanimanja zidari, krovopokrivači, tesari, limari, odnosno od zanimanja u zdravstvu liječnici i medicinsko osoblje - u najvećoj su mjeri deficitarna i danas.

- Konačno, gospodarski razvoj i poboljšanje mogućnosti zapošljavanja gotovo uvijek utječu na to da u mnogim zemljama domaće stanovništvo nastoji pobjeći iz tih djelatnosti pa se u njima u većem broju zapošljavaju stranci. Moguće nedopuštanje uvoza stranih radnika imalo bi jako ozbiljne posljedice za te grane i sigurno bi izazvalo velike štete ne samo u tim sektorima, nego i u gospodarstvu u cjelini - zaključuje Bejaković.

Što se tiče plaća i troška rada, ni on ne podržava smanjenje doprinosa jer bi to moglo poslati jako loš i nepovoljan signal i smanjilo bi ionako nedovoljne prihode tih sustava, ali ističe kako je potrebno “sustavno raditi na ukidanju brojnih parafiskalnih davanja čime bi se barem blago mogao poboljšati položaj i mogućnosti poslodavaca za bolje plaćanje radnika”.

Drugačiji radnici

Koliko je izgledno da Hrvatska jednoga dana počne uvoziti i više kvalificiranu radnu snagu, primjerice IT stručnjake iz Indije koji su među najboljima u tom sektoru, a jeftinija su radna snaga. Ekonomski stručnjaci ne misle da je moguć takav razvoj događaja na domaćem tržištu rada. Među ostalim, navedena anketa poslodavaca pokazuje kako su informatičari deficitarni, ali u znatno manjoj mjeri. K tome, Bejaković kaže kako nije previše siguran bi li Indijci ili neki drugi pristali doći u Hrvatsku “ako mogu od kuće i poznatog okruženja razmjerno lako raditi za američke ili neke druge kompanije”. Činjenicu da je IT industrija toliko međunarodno umrežena ističe i Vehovec, dodajući kako ona sigurno već sama rješava svoje potrebe “jer za takav rad sigurno nije potrebna fizička prisutnost u zemlji poslodavca”. Stoga dodaje kako je u Hrvatskoj “raspisana potražnja za onom vrstom radnika za kojom postoji pojačana dugogodišnja potreba”. Kada bi struktura hrvatske ekonomije bila takva da nameće potrebu za uvozom drugačije radne snage, sigurno bi se i za njih otvorile dodatne kvote, a možda bi se i potpuno ukinule.

“Uvoz radnika samo će povećati iseljavanje iz zemlje”

Ovaj kompleks problema, smatra stručnjak za tržište rada Teo Matković, teško se može prevladati bez povećanja produktivnosti rada, odnosno gospodarstva. On strahuje da će sve interventne mjere, u obliku stanjivanja instrumenata socijalne sigurnosti ili održavanja razine plaća supstitucijom radne snage, “dodatno osnažiti migracijske tokove iz zemlje u okviru jedinstvenog europskog tržišta rada”.

Zanimljivim smatra da uz sve postojeće prirodne i kulturne resurse, poduzetnici i industrijska politika u Hrvatskoj “ne mogu za svoje poslovne pothvate utilizirati potencijal čak 330 milijuna osoba u radnom kontingentu EU, regiji s najkvalificiranijom radnom snagom u svijetu”.