Odlazak velikana

Tvorac carstva VW: Tražio je bespogovornu lojalnost i imao nultu toleranciju na neuspjeh

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.8.2019. u 15:55

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.8.2019. u 15:55

FILE PHOTO: Ferdinand Piech, chief executive of Volkswagen AG, sits in a Bentley model Azure with 8 cylinders and a 385 horsepower (PS) engine before the German carmaker's annual news conference in Wolfsburg March 25. VW last year brought the prestigious British car maker Bentley last year. PEM/FMS/File Photo
PEM/FMS/File Photo / REUTERS

Ferdinand Piech

Ferdinand Piech, velikan autoindustrije koji je pretvorio Volkswagen iz firme s ruba bankrota u najvećeg svjetskog proizvođača automobila, preminuo je u nedjelju u 83. godini života. Njegov je život obilježila strastvena ljubav prema automobilima, lako razumljiva s obzirom na obiteljsku tradiciju.

Austrijanac Piech, rođen 1937. u Beču, ime je dobio po djedu, Ferdinandu Porscheu, osnivaču istoimene tvrtke i dizajneru Volkswagenove “bube”. Obitelji Porsche i Piech zajedno su upravljale Porscheom, gdje je mladi Ferdinand dobio i svoj prvi posao, nakon što je 1963. završio školovanje za inženjera na švicarskom sveučilištu ETH u Zürichu.

Razmirice

Piechov magistarski rad bio je disertacija o razvoju motora za Formulu 1. Godinu dana nakon magisterija započeo je raditi na razvoju Porschea 906 u Stuttgartu kao 31-godišnjak, Piech je potrošio dvije trećine godišnjeg proračuna tvrtke kako bi izradio 25 prototipa trkaćeg automobila s dotad potpuno neisprobanim motorom sa 12 cilindara. Ostatak obitelji pobjesnio je nakon što su doznali da je Piech skoro sva sredstva riskirao na razvoj jednog jedinog automobila, no model 917 postao je jedan od najuspješnijih trkaćih bolida u povijesti.

U Porscheu je ostao osam godina, no obiteljske razmirice između članova Porsche-Piech obitelji dovele su do sporazuma u kojem su se dogovorili da niti jedan član obitelji neće držati nikakve funkcije u obiteljskoj tvrtki. Piech je otvorio malu inženjersku tvrtku i u godinu dana razvio petocilindarski diesel motor za Mercedes-Benz.

Misija

Piech se 1972. preselio u Ingolstadt i počeo raditi za Audi, koji je uspio pretvoriti iz omanje autotvrtke koja je proizvodila povoljne, prosječne automobile, u ozbiljnog konkurenta Mercedesu i BMW-u. U Audiju je radio na razvoju modela 80 i 100 te je aktivno poticao razvoj Quattro pogona na četiri kotača, kojim se Audi prvi put postavio kao ozbiljni inovator u autoindustriji.

Kada je prešao u Volkswagen 1993., kao novi predsjednik uprave, Piech je zatekao tvrtku koja je bila tri mjeseca daleko od potpunog bankrota. Prethodne je godine upisala gubitak od čak milijardu dolara, i rijetko tko je prognozirao svjetlu budućnost za “narodni automobil”.

Piech je odlučio pogurati modularnu tehnologiju proizvodnje automobila, koja je u konačnici omogućila većini tvrtkinih brendova da imaju do 65% zajedničkih dijelova - znatno snizujući troškove razvoja i proizvodnje pojedinih modela.

Pod njegovim vodstvom, tvrtka je stavljala inovacije ispred lova na profit, i krenula je u veliku međunarodnu kampanju preuzimanja manjih tvrtki.

“Sebe sam prvenstveno doživljavao kao osobu fokusiranu na proizvod, i oslanjao sam se na instinkt kada se radilo o tržišnoj potražnji”, napisao je Piech u svojoj autobiografiji. “Poslovna politika nikad me nije odvratila od srži naše misije: razvijati i proizvoditi atraktivne automobile.”

Volkswagen je pod Piechom postao globalna autotvrtka, koja danas broji 12 trgovačkih brendova, koji su većina nekada bili zasebne tvrtke. Osim samog Volkswagena, u sklopu tvrtke danas posluju i Seat, Škoda, Bentley, Audi, Lamborghini, Bugatti, Porsche, Ducati, MAN i Scania.

Najveći osobni trijumf za Piecha bio je preuzimanje obiteljske tvrtke Porsche 2012. godine. Samo četiri godine ranije, Piechov bratić Wolfgang Porsche predao je ponudu za preuzimanje Volkswagena, no Piech je uspio odbiti ponudu, stavši na stranu pokrajine Donje Saske čiji je udio u Volkswagenu zaustavio prodaju.

Kompromis

Kao direktor VW-a, Piech je uspio preuzeti Lamborghini te je pokrenuo osnivanje Bugattija. Preuzeo je i tvornicu u engleskom Creweu koja je proizvodila Bentley i Rolls-Royce, no pokušaj preuzimanja obje marke naišao je na pravne probleme. Bentley je bez većih muka završio u rukama VW-a, no pravo na ime Rolls-Royce i logotip tvrtke pripalo je BMW-u, dok je VW dobio prava na slavnu maskotu - Duh ekstaze.

Piech i šefovi BMW-a na kraju su postigli kompromisno rješenje u kojem je BMW postao jedini proizvođač Rolls-Roycea od početka 2003. godine, no proizvodnju je trebao prebaciti na novu lokaciju, dok je Volkswagenu ostala tvornica, Bentley, i cjelokupna povijesna ostavština Rolls-Roycea. Piech je kasnije tvrdio da ga je jedino Bentley i zanimao, s obzirom na to da se radilo o tvrtki koja je prodavala dvostruko više modela od Rolls-Roycea.

Piech je uspješno napao i američko tržište, razvojem nove generacije slavne Volkswagenove “bube”, koja je u SAD-u postala veliki hit.

Korporativna kultura koju je uspostavio odlikovala se žestokim sukobima i nultom tolerancijom na neuspjeh. Piech je očekivao - i dobivao - bespogovornu odanost od svojih vodećih inženjera i voditelja jedinica, iako bi im često prešućivao informacije u strahu da ne procure do konkurencije.

Još dok je radio za Audi, zatajio je aerodinamične karakteristike modela Audi 100 od vodećih menadžera, a umjesto tvrtkinih zračnih tunela u Ingolstadtu koristio je postrojenja u Hamburgu, Stuttgartu, Wolfsburgu i Turinu.

Bio je poznat po svojem mikromenadžmentu - volio je biti detaljno upućen i uključen u razvoj svih projekata unutar tvrtki u kojima je radio. U tvrtki je imao poseban status i brojni zaposlenici su ga obožavali ili mu se divili i kad je napustio čelno mjesto.

Ipak, nisu svi njegovi projekti bili uspješni. Tri njegova “ljubimca” - limuzina Phaeton, Bugatti Veyron i Audi A2 - završili su na listi top 10 najvećih financijskih promašaja u modernoj povijesti autoindustrije.

Zahtjevi

S kolikim je žarom pristupao svojim projektima najbolje prikazuju zahtjevi koje je postavio inženjerima pri dizajnu Phaetona - luksuzne Volkswagenove limuzine. Među minimalnim specifikacijama koje je Piech zadao bio je i zahtjev da unutarnja temperatura u automobilu mora biti stabilnih 22 stupnja, čak i ako se Phaeton vozi čitav dan brzinom od 300 kilometara na sat, uz vanjsku temperaturu od 50 stupnjeva. Piech je inzistirao na tom kriteriju iako je maksimalna brzina bila elektronički ograničena na 250 km/h.

Piech je morao napustiti čelno mjesto u Volkswagenu 2002. godine, zbog tvrtkine politike prema kojoj su svi zaposlenici morali u mirovinu kada navrše 65 godina, no Piech se preselio na mjesto čelnika nadzornog odbora i imao izravni utjecaj na odabir svojih nasljednika na čelu tvrtke.

Upravni odbor napustio je 2015. godine, nakon svađe s tadašnjim direktorom Martinom Winterkornom, kojem je upravljački odbor odlučio produljiti mandat. Dvije godine kasnije prodao je svoje udjele u tvrtki drugim članovima obitelji.

Četvrta generacija obitelji Porsche i Piech - praunuci i praunuke Ferdinanda Porschea - danas su većinski vlasnici Volkswagena kroz holding tvrtku Porsche Automobil Holding SE, koja drži 52,2% dionica Volkswagena.

Piech je vodio uzbudljiv život i na privatnom planu. Za sobom je ostavio 13 djece, koju je imao s četiri žene, među njima i bivšom suprugom vlastitog bratića. Njegova posljednja supruga, Ursula, bila je prisutna kada se iznenadno srušio dok su večerali u restoranu u nedjelju, i medijima je priopćila njegov kraj.

“Život Ferdinanda Piecha obilježila je njegova strast spram automobila i radnika koji su ih radili. Do samog kraja ostao je entuzijastičan inženjer i ljubitelj automobila”, kazala je Ursula Piech.

Porsche 917, automobil koji je proslavio Steve McQueen

Razvoj Porschea 917 najbolji je primjer Piechove ostavštine - i kao inženjera i kao menadžera. Gotovo je bankrotirao obiteljsku tvrtku potrošivši dvije trećine godišnjeg proračuna na izgradnju 25 prototipa. Radi se o minimalnom broju proizvedenih primjeraka potrebnom za kvalifikaciju u kultnoj utrci 24 sata Le Mansa. Brojka je 1969. srezana s 50 primjeraka na 25, i Piech je vidio priliku za prvu pobjedu Porschea.

Kada su inspektori došli provjeriti proizvodnju, zatekli su tri gotova primjerka, 18 primjeraka koje su sastavljali, te još sedam setova dijelova. Odbili su homologaciju i zatražili da vide 25 sastavljenih automobila u voznom stanju.

Piech ih je ponovno pozvao u travnju 1969., gdje je pred tvornicom Porschea bilo uredno parkirano 25 primjeraka Porschea 917. Piech im je ponudio da se sjednu u bilo koji od njih i provozaju, no inspektori su to odbili.

Porsche 917 pobijedio je na utrci, a svjetsku je slavu zacementirao kao bolid Stevea McQueena u filmu “Le Mans”. Primjerak iz filma na aukciji je 2009. prodan za 14 milijuna dolara, na 40. godišnjicu slavnog modela.