Gordana Deranja

'Trošak bolovanja i otpremnina za starije od 65 poslodavcima je neprihvatljivo visok'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.10.2019. u 11:23

AUTOR:

OBJAVLJENO:

14.10.2019. u 11:23

Zagreb, 060618.
Hrvatska udruga poslodavaca.
Predstavljanje istrazivanja zasto gradjani napustaju Hrvatsku.
Na fotografiji: Gordana Deranja.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

Predsjednica HUP-a Gordana Deranja

Nisu samo sindikati nezadovoljni pravima svojih članova i radnika, i Hrvatska udruga poslodavaca sve je glasnija u svojim apelima Vladi u vezi s pojedinim zakonskim projektima i reformama. O najvažnijim pitanjima koja trenutno muče poslodavce razgovarali smo s Gordanom Deranjom, predsjednicom Hrvatske udruge poslodavaca.

Kako komentirate nove poteze Vlade kada je mirovinski sustav u pitanju?

- Znamo dobro da pred svake izbore pojedine skupine rade pritisak kako bi ostvarile svoje ciljeve i dosad smo svjedočili da u tome nerijetko uspijevaju. Ovaj put Vlada je, uz podršku inicijativi ‘67 je previše’, odlučila i da će poslodavce opteretiti dodatnim troškovima te uvjetovati s kojim će radnikom voditi poslovnu utakmicu i nakon što stekne pune uvjete za mirovinu. HUP je reformu podržao jer druge opcije nema; moramo produljiti radni vijek ili povećati broj radno aktivnih građana. To je problem svih zemalja EU. Sindikati su se usprotivili radu do 67. godine jer je ‘neizdrživ’, a HUP je podržao 41 godinu staža kao kriterij za odlazak u mirovinu, što obuhvaća i one koji ne mogu raditi do 67. Govorimo o reformi koja je trebala stupiti na snagu tek 2033. Danas smo, izgleda, svi spremni raditi čak i do 68. godine. Ovo što Vlada sada predlaže, poslodavci nikako ne mogu podržati, jer nas se dovodi u neravnopravan položaj.

Kako Vlada poslodavce time dovodi u neravnopravan položaj?

- Nije problem u radu do 68., nego u načinu na koji ga Vlada želi regulirati - stavljajući sav teret na poslodavce. HUP-u je neprihvatljivo da se cjelokupan teret i troškovi rada u tom razdoblju života radnika, kao i lažnih bolovanja, svaljuju na tvrtke, ali i radnike koji će pošteno i angažirano do kraja odrađivati svoje poslove. Posebno će to osjetiti mali i srednji poduzetnici kojima je svaki zaposlenik važan kao suho zlato, a Hrvatska je zemlja malih i srednjih poduzetnika. Pitam se kako će stvari funkcionirati u državnom sektoru i javnim službama, u kojima bismo postupno trebali smanjivati broj zaposlenih? Hrvatska po broju zaposlenika u općoj državi gotovo da nema konkurenciju u Europi. Mirovine u Hrvatskoj su niske. Zamislite sada zaposlenike koji od 65. godine, kad steknu uvjete za mirovinu, pa do 68. vide mogućnost korištenja sustava uz brojna bolovanja ili uz otpremnine koje država mora isplatiti. Poslodavci na tržište nikad nisu vratili dobrog radnika, osim u slučajevima propasti ili više sile. Sadašnji prijedlog omogućava radnicima da prisile poslodavca na isplatu otpremnine ili da njega i državu opterete troškovima bolovanja iduće tri godine. Ne možemo se oteti dojmu da država želi trošak odluke usvajanja inicijative ‘67 je previše’ prebaciti na poslodavce.

HUP inzistira na novim izmjenama Zakona o radu, pogotovo na odredbama vezanim za rad od kuće. Što biste vi promijenili u tim odredbama?

- Riječ je o viziji cjelokupnog radnog zakonodavstva koja ne odgovara modernim načinima rada i pogledima na rad novih generacija. Kako ćete definirati odnos poslodavca i zaposlenika, primjerice, u ICT sektoru? Kad gledate ljude koji žele sjesti u kafić s laptopom i obaviti neki posao uz kavu? Tko je u prekršaju prema Zakonu o zaštiti na radu? Roditelj koji želi raditi od kuće kad mu to odgovara i sam traži od poslodavca takvu beneficiju. Prema sadašnjim uvjetima, to je teško izvedivo i poslodavci odustaju jer je ta mogućnost prebirokratizirana te preuzimaju rizik visokih kazni. Uz navedeno, želimo povećati satnicu dopunskog rada sa sadašnjih osam na 16 sati tjedno, odnosno 250 godišnje, i pojednostaviti evidenciju radnog vremena te da se pauza izuzme iz broja radnih sati. Potrebno je afirmirati imovinske sankcije umjesto zatvaranja poslovnih prostora i prijetnji zatvorskim kaznama u slučaju prekršaja u radnim odnosima. Kazneni postupci i kaznene sankcije krajnje su sredstvo, koje se primjenjuje samo u osobito teškim slučajevima.

Tražite i da se smanji period plaćanja bolovanja koji plaćaju poslodavci?

- Neki je dan objavljeno izvješće HZZO-a u kojem su pojačane kontrole za prvu polovicu godine utvrdile gotovo 40 posto neopravdano dugih trajanja bolovanja. To su alarmantni pokazatelji jer na tome gubimo silan novac. HUP već dugo upozorava javnost i Vladu da su tvrtke preopterećene davanjima po raznim osnovama. Mislite li da će nam netko vratiti troškove na ime tih 40 posto lažnih bolovanja? HUP traži odgovornost ljudi u sustavu, baš kao što porezna i druge inspekcije traže odgovornost nas poslodavaca. Mi smo spremni dati radnicima tri ili čak pet neradnih neplaćenih dana - bez objašnjenja ili ispunjavanja zahtjeva za bolovanja. Taj model ima puno zemalja EU. S druge strane, dugotrajni bolesnici, oni koji su na bolovanjima i više od 30 dana, trebaju biti prebačeni na teret HZZO-a jer sve ukazuje na to da ostaju na bolovanju i nakon 42. dana. Jednostavno, HZZO mora preuzeti brigu o dugotrajnim bolovanjima i nema prepreke da se ona ne skrate na 30 dana na teret poslodavaca.

Kako treba urediti sustav ‘uvoza’ radne snage? Neke uvozne kvote koje su poslodavci tražili nisu iskorištene. Ne koriste li poslodavci uvoz radnika ne toliko zbog nestašice radne snage u nekim područjima koliko zbog smanjivanja cijene rada?

- Razlog zbog kojih kvote nisu iskorištene u cijelosti upravo je to što poduzetnici moraju, prema važećem Zakonu o strancima, detaljno predvidjeti svoje potrebe za radnom snagom godinu dana unaprijed. Zbog toga se, na inicijativu HUP-a, i krenulo u promjenu modela, jednostavnijeg i prilagođenijeg ubrzanim promjenama i potrebama tržišta rada. Do danas još nismo vidjeli tekst zakona, ne znamo kako će novi model funkcionirati, nemamo listu deficitarnih zanimanja koja se uvodi novim zakonom… To su ozbiljne izmjene zakona čiji je rok za početak primjene 1. siječnja iduće godine, a poslodavci koji će zapošljavati radnike iduće godine ne znaju još ništa o samom procesu. Situacija je najproblematičnija za sektor ugostiteljstva i turizma, no to ne znači da je problem manji u drugim sektorima. Sve ovo odvija se u okolnostima i dalje izraženog odljeva radnika iz Hrvatske i niske konkurentnosti uvjeta rada kod nas u odnosu na ostale zemlje EU, te je iznimno važno zadržati svakog radnika i osigurati da se vrati na rad i iduće sezone. Nekidan smo imali naslov da se svaki peti stanovnik Knina i Kostajnice iselio, tako da teza o smanjivanju cijene rada na račun kvota ne stoji jer je u Hrvatskoj prisutan nedostatak radne snage. Poslodavci samo traže od države da se procedure maksimalno pojednostave te da možemo zaposliti stranog radnika kada se domaći ne javi na oglas. To je sve.

Poreznim izmjenama omogućeno je povećanje primanja radnika bez uplata u mirovinski i zdravstveni ustav i time se gubi veza između rada i mirovinskog i zdravstvenog sustava, a ti sustavi ne dobivaju dovoljno novca iz namjenskih doprinosa. Kako na to gledate?

- HUP se prije svega zalaže za snižavanje poreza i manje opterećenje plaća, ali aktualna ‘rasterećenja’ idu samo na račun poslodavaca i država kao da je poručila: ako imaš novca da platiš više, onda ću ti taj višak porezno rasteretiti. Nemaju svi ‘višak’. Troškovi poslovanja ostaju visoki. Da se razumijemo, to je dobar potez jer ipak pomaže dijelu poslodavaca da poveća primanja radnika. Ali, i dalje zagovaramo horizontalno rasterećenje troškova rada jer je dokazano da rasterećenja idu u povećanja plaća koja se, pak, prelijevaju u potrošnju i PDV. Svi su na dobitku.

O najavljenom novom nametu na slatka pića

Kod predstavljanja novog kruga poreznih izmjena kritizirali ste i najavu uvođenja posebnog poreza na bezalkoholna pića s obzirom na udio šećera. Vlada smatra da to može pomoći borbi protiv pretilosti, ali vi se ne slažete?

- Pretilost je zdravstveni problem i s njome se bore mnoge zemlje. Međutim, sva iskustva, a sada ih već ima dovoljno, pokazuju da se porezima, osobito onima koji obuhvate samo jednu vrstu proizvoda, ne postižu željeni rezultati. Prehrambene navike se time ne mijenjaju jer potrošači jednostavno šećer konzumiraju iz drugih proizvoda koji nisu obuhvaćeni porezom, kupuju jeftinije, ali i manje kvalitetne proizvode, a značajno raste i prekogranična potrošnja. Sve to rezultira ugrožavanjem domaće proizvodnje i gubitkom radnih mjesta. Dakle, ni ekonomski ni zdravstveno nema opravdanja za uvođenje takvog poreza. Ključ je u edukacijama i informiranju građana, a na tom se ne radi dovoljno, Štoviše, na tome više radi industrija nego država.