Keramika s Kvarnera osvaja SAD

Slavna američka tvrtka prodavat će šalice s motivom djevojčice jedne Riječanke

AUTOR:

  • Tena Šarčević

OBJAVLJENO:

3.4.2019. u 11:02

AUTOR:

  • Tena Šarčević

OBJAVLJENO:

3.4.2019. u 11:02

Jurdani, 210319.
Atelje Marine Marinski. Koja je napravila svoju liniju keramickih salica i zdjelica za americki Antrophologie.
Na fotografiji: Marina Marinski, keramicarka.
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX
Matija Djanjesic / CROPIX

Atelje Marine Marinski

Sanjivi komadi, većinom u pastelnim bojama, pomalo melankolični, nježni, simpatični, podsjećaju na djetinjstvo. Tako se može opisati estetika Marine Marinski, dizajnerice koja posljednjih pet godina izrađuje šalice, tanjure, zdjelice, jastučiće, ogrlice, broševe i druge predmete pod brendom Marinski Heartmades.

Da su svi komadi iz njezine radinosti zaista nastali iz srca, uvidjeli su i iz poznatog američkog lanca trgovina Anthropologie, dijela URBN grupacije, koja, među ostalim, pokriva i još jedan poznati brend, Urban Outfitters. Baš ovih dana na policama Anthropologieja počele su se prodavati i tri inačice Marininih vaza s motivom djevojčice, koji je postao jedan od zaštitnih znakova njezina brenda.

Dobar glas daleko se čuje

- Moji kupci kažu da sam to ja - smije se. - No, to su moje zen djevojčice koje sanjaju o boljoj budućnosti, o boljim ljudima nego što smo danas. O ljudima koji se vraćaju prirodi, koji žive s prirodom kao jedno. One su isto tako bolja verzija mene same, nešto čemu težim - kaže.

Suradnja s Anthropologiejem pripremala se više od godinu dana. - Oni na godišnjoj bazi imaju budžet za tzv. artists collaborations. Pozvali su me da budem dio te njihove priče i kreiram tri vaze u svojem stilu prema unaprijed definiranim bojama iz moje palete koje će biti distribuirane samo u njihovim dućanima po cijelom svijetu - priča nam dizajnerica. - Ova mi je suradnja u neku ruku potvrda da dobro radim to što radim jer se dobar glas, čini se, daleko čuje - dodaje.

Priča Marinski Heartmades službeno je počela 2014. godine, kada se Marina iz Zagreba vratila u rodnu Rijeku i pokrenula brend. Prije toga diplomirala je povijest i informatiku, a dizajnom se bavila usput, izrađujući nakit. - Kad premlada osoba sa 18 godina bira cjeloživotnu profesiju, često se dogodi da krivo izabere - objašnjava svoj obrazovni smjer. - Od malih nogu sam pokazivala afinitet prema stvarima koje čine život ljepšim, no trebalo mi je da završim fakultet da to spoznam. U dizajnu me privukao aspekt utjecaja na život. Promišljanje o tome kako neka forma, u skladu s bojom i, na primjer, ilustracijom može učiniti život ljepšim. To su moje svakodnevne slatke brige - kaže nam.

Godina 2011. bila je prijelomna za nju. Prihvatila je posao pomoćnog radnika u jednom studiju za izradu dekorativnih keramičkih predmeta, “željna novih znanja”. - Glina me oborila s nogu. Bila je to ljubav na prvi pogled. Godinu kasnije upisala sam verificirani tečaj za dizajnera keramike pri Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, a ostatak priče se razvijao sam od sebe - priča.

Marinski Heartmades iz godine u godinu raste, pa uz Marinine, predmete izrađuju još tri para ruku.

Obiteljski biznis

- Moj suprug je u priči otpočetka. On vrti na kolu, izrađuje modele, kalupe za lijevanje. Kako je snimatelj po struci, radi i sve promidžbene materijale brenda. Osim njega, od velike pomoći su ruke sestre Maje te Sunčane, koja nam se posljednja pridružila prošle godine. Svi komadi su otpočetka do kraja izrađeni u našem studiju. Od modela, kalupa i oslikavanja do ambalaže. Sve je bitno, svaki detalj, tome pridajemo puno pažnje. Smatramo da nema dizajna bez detalja, oni su ti koji čine dizajn - tumači nam. Ugrubo kalkulira pa kaže: vjeruje da su dosad vlastitim rukama izradili najmanje 20 tisuća predmeta od keramike.

Suradnja s Anthropologiejem i u ovom je kontekstu važna za brend. - Ja sam dizajnirala vaze, no oni ih izrađuju i brinu se za distribuciju. Moji proizvodni kapaciteti ne bi mogli podnijeti takav tempo - kaže.

Svoju estetiku opisuje kao “sanjivi karakter ogrnut u sneno i nježno ruho”. - Svi proizvodi izrađeni su od vilinske glinene prašine, a uporište su pronašli u prirodi i lijepim uspomenama iz djetinjstva - priča. Upravo joj je ideja djetinjstva jedna od najvećih inspiracija. - Ono je ostavilo velik trag u onome što sam u sadašnjosti. Kopajući po sjećanjima, shvatila sam da je sve odavno zapisano. Ljubav prema zemlji ili blatu kao najdražem obliku igre kod mene se zadržala do danas - objašnjava nam.

Kako to obično biva, sjećanje na djetinjstvo blisko je vezano uz sjećanja na obitelj. Njezini korijeni su je oblikovali, a priča je to zanimljivija jer je Marina rođena u obitelji u kojoj su se spojile različite kulture - makedonska i mediteranska. - Neki običaji koje smo njegovali imali su uporište u religiji, pa su se tako slavila dva Božića, dvije Nove godine i dva Uskrsa. Prije svega su to bili blagdani posvećeni obitelji. Religija u pravom smislu riječi, kao vjerovanje u neku silu odozgo, nije bila toliko prisutna niti nikad nametana. Odgajani smo da sami imamo pravo na izbor. Cijeniti ručni rad, mislim da je to, zapravo, bila religija moje obitelji - kaže. Stare priče i običaji dvaju kultura su, tumači, potpirivali njezinu maštu.

- U našoj obitelji uvijek se nešto slavilo i stvaralo. Moj pradjed, djed i tata bili su fotografi, moja baka nigdje nije išla bez igli za pletenje i vune, a nona je sate i sate provela za starom singericom stvarajući modne dodatke za svoje unuke. Mamina ljubav prema ilustraciji i ptičicama koje je vješto štikala po baldahinu moje kolijevke ili odjeći ostala je zapisana u mojoj memoriji - tvrdi Marina.

U izradi predmeta ona i njezin tim najčešće se koriste, kao što je već spomenuto, tehnikom na lončarskom kolu te lijevanjem u gipsane kalupe. Neke limitirane serije valjaju i režu ručno, a sve intenzivnije razmišljaju i o novim tehnikama. - Pozornost su nam zaokupili novi materijali - kamenina i porculan. To su gline za srednje visoke i visoke temperature, neporozne i širokih primjena u kućansku i šire. Novi materijal - novi izazov. To zahtijeva iščitavanje kemijskih sastava gline, kreiranje kompatibilnih glazura na bazi već gotovih, eksperimentiranje s baznim materijalima, pepelima. Ovo je područje toliko kompleksno da ni sami nismo svjesni, ali smo željni tih znanja i učit ćemo dok god stvaramo tj. jesmo - priča Marina.

Ako nije na fejsu, nije se dogodilo

Osim s velikim Anthropologiejem, imala je još nekih zanimljivih suradnji. - Prošle sam godine lansirala seriju dekorativnih jastučića u obliku još jednog našeg zaštitnog znaka - ptičice - a na kolekciji sam surađivala s ilustratoricom Matejom Kovač, koja je mojim ilustracijama dala novu dimenziju, te s Helenom Puratić (brend Sovica), koja je moju ideju vješto oblikovala u jastučić simpatičnog oblika - priča. Radila je i s nizozemskim brendom Sisi i trgovinom Kaqoty & les Squaws, s kojima se povezala preko interneta.

- Ne mogu se vratiti u prošlost i ne znam kako bi danas postojao život bez mreža. Ako nisi na mreži, ne postojiš. Mreže su se toliko razvile da svoje pratitelje mogu uvesti u svakodnevni život, pokazati kako nastaje svaki naš komad, a da se pritom nalazimo na suprotnim polovima zemaljske kugle. Također, to otvara mogućnost povezivanja s osobama sličnih afiniteta i potreba. Neke su suradnje bile kratkotrajne, neke još traju. Veselim se svakoj takvoj i mnogima koje tek dolaze u budućnosti - zaključuje.