Ivan Mlinar baš je fora tip. Kad momak od jedva 20 cijele dane provodi u kovačnici, pred zoru ode na spavanje da bi jedva dočekao jutro i vratio se čekiću i nakovnju, on je onaj u gomili koji strši. A tek krajnosti s kojima živi... Iz malog je podravskog sela objeručke prihvaćen u veliku Ameriku; jako se mlad prihvatio starog, gotovo izumrlog zanata; radi sve “ženske” poslove, a bavi se onim mačo; početnik je dobrodošao u svijet majstora... Spavati, kaže, ide kad ispuca svu energiju koja mu ne da usnuti...
Tko je i čime se Ivan Mlinar bavi? On je kovač koji kuje noževe. To mu nije hobi, nego je tim zanatom odlučio zarađivati za život, a kako mu je krenulo, u tome će i uspjeti. Već napreduje: nedavno je primljen u najprestižniju svjetsku organizaciju ručnih kovača noževa, American Bladesmith Society.
Svaki je unikatan
- U organizaciju se primaju isključivo kovači koji noževe kuju na tradicionalni način, ručno, bez CNC strojeva. Upravo je rad rukama ono što me jedino zanima. Ne volim strojeve i koristim se njima samo koliko je nužno. Tako ne podnosim ni kompjutere, pa se i njima koristim isključivo koliko moram, a strah me uopće pomisliti da ću, želim li stari zanat raditi za suvremeni svijet, morati sjesti za računalo i izraditi svoju stranicu, snimati videomaterijale, montirati ih i objavljivati - mršti se Ivan.
Noževi mladog kovača Ivana Mlinara
Dok sjedimo u dnevnom boravku obiteljske prizemnice u prigradskom koprivničkom naselju Reka, Ivan se zbog nelagode ne želi smijati na fotografijama. S prelaskom u radionicu iza kuće, nekadašnju šupu, i on se mijenja. Dovoljno je da stavi kožnu pregaču, zaštitne naočale i rukavice da se stubokom promijeni percepcija o Ivanu Mlinaru. Još uvijek gotovo dječak pomalo nezgrapnih pokreta, u svojoj se radionici pretvara u moćnog frajera. Onoga koji kroti željezo, od debelog komada metala izrađuje, recimo, sofisticirane, elegantno tanke noževe sjajnih oštrica. U drvenoj se, skromno namještenoj radionici, bezlični komadi željeza pretvaraju u umjetničko djelo. A za sve su krivi “Vatreni kovači”.
- Volio sam gledati tu tv-seriju, u originalu “Forged in Fire”, u kojoj se sudionici natječu u izradi oružja. Izrađuje se isključivo ručno. Samo s peći za kaljenje, brusilom i trakom za poliranje. Računala, kao što rekoh, ne volim, a najdraži su mi alat ruke, odlučio sam pokušati i, evo me, obrtnik sam za izradu sječiva - govori.
Njegov posao podrazumijeva sate, dane i tjedne rada za izradu jednog jedinog noža. Ali ne bilo kakvog noža. Svaki njegov nož je unikatan jer “ne postoje dva jednaka”, primjerice “komada drva za izradu drške, i nemoguće je napraviti dvije identične oštrice”.
Cijena oko 2500 kuna
- Dugačak je to proces. Svaki nož ima svoju svrhu, a namjena je prvo po čemu će se noževi razlikovati. Svi znamo da se različitim noževima koristimo za kruh, za povrće ili za meso. Drugačiji je nož za lov od noža koji se koristi pri avanturističkoj šetnji šumom - objašnjava.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa
Demonstracija osnovnih radnji pri izradi noža Ivanov nam posao čini strašno teškim. Čekićem teškim dva kilograma, uz žarko svjetlo i toplinu žara u peći za kaljenje, satima udarati po vrućem željezu laiku se čini mazohističkim. Jedino gore od toga izgleda poliranje, višesatno ritmičko ponavljanje jednog te istog pokreta gore-dolje, u rasponu od deset ili nešto više centimetara, ovisno o duljini oštrice. Pri izradi noža nema ni jednog posla koji se obavi na brzaka. Dok je nama ovaj posao ravan mučenju, Ivana, kaže on, smiruje. Zbog dugotrajnog i iscrpljujućeg procesa ručno izrađeni noževi ne mogu biti jeftini.
- Cijene variraju, ali recimo da nema dobrog kuhinjskog noža za manje od 2500 kuna. Ima ljudi koji vrhunski profesionalni nož traže za 200 kuna, što je van svake pameti i zapravo je smiješno. Među naručiteljima, osim domaćih ljudi i Britanaca, sad imam kupce iz Slovenije, Slovačke i Mađarske.
Pokazuje nam žute papiriće s narudžbama, koje uredno lijepi ispred računala. Papirića je svakim danom sve više. Ide mu na živce, kaže, cjenkanje, a cjenkaju se svi. Britanci su mu, kaže, najdraži kupci.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa
- Znaju što žele, direktni su. Inače, žene su pomalo noćna mora pri kupovini noža. Puno se predomišljaju, a naručuju noževe između “nježnikavog” i kiča. Vole purple heart dršku, izrađenu od afričkog drva roskastoljubičaste boje - kaže i dodaje da je upravo zbog toga pravi izazov izraditi nož za žene. Već usuglasiti skicu je majstorija, kaže. U kolekciji njegovih radova je i nož s drškom izrađenom od 14 slojeva bokota, egzotičnog afričkog drva.
Ženama je to ukras
Žene uglavnom kupuju noževe za ukras, a muškarci za kuhinju.
- Sve kuhinjske noževe dosad prodao sam muškarcima - smije se. Prepričava nam da muškarci ljubitelji noževa - barem oni koje sam poznaje, a takvih je puno - svi redom vole i kuhati. Ne pada mu na pamet razlog zašto je tomu tako, ali prema svom primjeru vidi da je tvrdnja točna.
- Obožavam kuhati. Uopće nije bitno što, ali meso i povrće jedno bez drugoga ne idu - zaključuje.
Noževi mladog kovača Ivana Mlinara
Set njegovih kuharskih noževa neće biti jeftiniji od 10.000 kuna. Uzme li se u obzir da mu za izradu jednog noža treba od tjedan dana pa sve do cijelog mjeseca, ova cijena ne zvuči pretjerano.
Da je veza između kuhanja i izrade noževa jaka, potvrdio mu je i Kyle Royer, jedan od najpoznatijih bladesmitha na svijetu. Baš je njega Ivan Mlinar želio za svog majstora u procesu da i sam postane majstor, a Amerikanac je rado pristao jer je već vidio Ivanove radove.
- Tri ću godine biti učenik da bih prešao prvu stepenicu, journeymansmith, za što nema adekvatnog prijevoda. Potom treba još tri godine do zvanja master bladesmitha. Journeymansmith mora izraditi nož koji će u dva kruga presjeći viseće brodsko uže, mora se njime moći obrijati dlake na tijelu i presjeći gredu. Ne mora, ali i može biti da ću sve to trebati demonstrirati na licu mjesta. Tako da muljanje ne dolazi u obzir - otkriva Ivan.
Riješi li ga uspješno, nakon ovog izazova slijede tri godine rada i usavršavanja pa najvažniji trenutak u životu kovača noževa - inauguracija za bladesmitha.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa
- Za dobivanje zvanja moram izraditi bodež damascus, nož na preklapanje. Ne, pritom se ne misli na džepni nožić ili “skakavac”. Uzme se dvije vrste materijala, nareda se u devet slojeva, razvuče se i presavija, i tako 370 puta. Mora imati štitnik, dršku i jabuku - govori Ivan s neskrivenim poštovanjem o nožu damascus. Jedan takav već ima u svojoj kolekciji, ali za ispit mora izraditi novi. Posumnja li se iz nekog razloga da nož nije vaših ruku djelo, slijedi izrada noža na licu mjesta.
Ivan Mlinar za dvije će godine pristupiti svojoj prvoj američkoj provjeri je li dostojan naziva bladesmith u budućnosti.
Čak i najpoznatiji svjetski TV avanturist Bear Grylls u svojim misijama preživljavanja u najsurovijim uvjetima upotrebljava “obične”, strojno izrađene noževe. Jedan od razloga sigurno je taj što je licenca za njihovu izradu u njegovu vlasništvu.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa
Pomogao mu je otac
Ivan Mlinar zajedno je s ocem, vlasnikom obrta za izradu luka i strijela, od svoje 13. godine član koprivničkih Haramija, koji svoja umijeća pokazuju na Renesansnom festivalu. Kad se ljubavi prema Haramijama pridružila strast prema “Vatrenim kovačima”, započela je velika ljubavna priča Ivana Mlinara i ručno izrađenih noževa. Pri izradi prvog noža pomogao mu je otac, koji se sam s bakom brine o Ivanu od njegove prve godine života, kad je u brakorazvodnoj parnici dobio sina na skrb.
Prvi je nož Ivan napravio prije dvije godine, a danas u svojoj zbirci ima i damascus. Je li ljubav prerasla u opsesiju hladnim oružjem?
- Ne - reći će Ivan, koji u radionici provodi više od deset sati na dan, ne izlazi i nema djevojku.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa
- Zatvorim se u radionicu, pustim muziku, neki rock metal, osobito kad crtam. To me opušta i drži me veselim. Vrtim svoj film u glavi, zaboravim na vrijeme i brzo prođe. Neki sam dan radio od osam ujutro do dva sata poslije ponoći. Probudio sam se u pet i krenuo u Donju Stubicu na obilježavanje Seljačke bune. Ove smo godine bili vitezovi Franje Tahija - smije se Ivan Mlinar.
Kako bi dodatno spojio svoju strast i poslovni duh novopečenog poduzetnika, uskoro namjerava, kaže, početi s izradom britvica za brijanje. Onih starinskih, preklopnih.
Koprivničanac star 20 godina zadivljujuće je, gotovo neshvatljivo fizički uporan za moderan svijet informatičkog doba. Četiri je sata u komadu u stanju kovati nož, brusiti ga još toliko pa satima polirati.
Iako mu je tek 20, Ivan Mlinar spreman je za ženidbu. Kuha, pere, pegla, šije, poduzetan je i gotovo neshvatljivo uporan. Još samo kad bi nekoj uspjelo skinuti mu s trona hladno oružje kao najveću ljubav.
Ivan Mlinar, mladi kovač noževa