- Prije pokretanja vlastite kompanije radili smo u obiteljskoj firmi koja se bavi knjigovodstvom, ali i pisanjem projekata. Razmišljali smo o prijavi nekog projekta u okviru prehrambene industrije, jer ipak radi se o bazičnoj proizvodnji koja je uvijek potrebna. Nakon pomnog razmišljanja došli smo do zaključka da ćemo prijaviti projekt za gradnju farme nesilica, dakle, da ćemo ići u proizvodnju jaja – prisjeća se Dražen Čurlina, vlasnik tvrtke Luneta iz Svetog Đurđa nedaleko od Ludbrega.
Zajedno sa sestrom Ivanom, Čurlina je 2012. godine, uz pomoć 40 milijuna kuna europskih fondova te 20 milijuna kuna vlastitih sredstava, krenuo je u izgradnju farme s podnim uzgojem jaja. To je ujedno bila prva farma takve kategorije u Hrvatskoj, a uskoro bi mogli pokrenuti i vlastit uzgoj pilenki.
- Iako u početku nismo znali ništa o ovom sektoru, primijetili smo kako u Europi raste potražnja za jajima iz podnog uzgoja. Osim toga, saznali smo da se neki trgovački lanci u Europi okreću isključivo takvom načinu uzgoja. Vidjeli smo tu svoju priliku i željeli smo biti spremni da tom ogromnom tržištu ponudimo ono što se traži – objašnjavaju.
Njihova tvrtka danas ima oko 144.000 nesilica, a godišnje proizvedu oko 42 milijuna jaja te su treći po veličini proizvođača jaja u Lijepoj našoj. Čak polovinu svoje proizvodnje izvoze na tržišta zapadne Europe, piše Podravski.hr.
- Surađujemo s velikim trgovačkim nacionalnim lancima, ali i regionalnim lancima, tako da smo prisutni po cijeloj Hrvatskoj. Također smo prisutni na tržištima Njemačke, Belgije, Nizozemske i Poljske. Zadovoljni smo načinom na koji su primljeni naši proizvodi i možemo reći da su ljudi stekli povjerenje u jaja koja dolaze s naše farme – dodaje Ivana Čurlina.
Iako su tek rijetka tvrtka ovakvog oblika u Hrvatskoj brat Dražen ističe kako je ovaj način uzgoja ujedno i skuplji, ali ipak prirodniji za životinje.
- Ekonomski gledano, troškovi proizvodnje u kavezima mnogo su niži nego u podnom, ali je podni uzgoj tržišno isplativiji. Tržište sve više traži jaja iz podnog uzgoja, a to je ipak najvažnije. Troškovi proizvodnje veći su iz čisto banalnog uzroka. Svi mi trošimo neku energiju kada se krećemo, tako i nesilice troše energiju u podnom uzgoju jer se kreću. Samim time one trebaju više hrane, pa tako jedna nesilica u podnom uzgoju treba 10 posto više hrane nego u kaveznom. Deset posto možda ne izgleda mnogo, ali kada taj iznos pomnožite s 144.000, onda se dolazi do značajnih sredstava – ističe.
No, unatoč većim troškovima, smatraju kako im su ispravno odabrali jer se predviđa da će veliki europski trgovački centri u narednih godinu dana u potpunosti prijeći na otkup jaja iz podnog uzgoja, a slično vrijedi i za industriju slastica i kolača.