- Kustošija, selo u dva reda, iz daleka kao New York izgleda - tom nam je poslovicom poduzetnik Marko Emer u šali opisao svoj radni kvart.
Možda je teško malu Kustošiju povezati s globalnim centrom ekonomije, ali u tom “selu”, iako bez po stotinjak katova visokih staklenih nebodera, Emer sa svojim timom u tri tvrtke radi neke ozbiljne svjetske stvari.
S najnovijom koja formalno posluje tek od lani, Vibe Solution, prošli je mjesec u dalekoj Kostariki osvojio nagradu za najbolji svjetski softver za kontrolu zračne plovidbe. S drugom, Elektronički računi, drži 95 posto tržišnog udjela u Hrvatskoj kada je u pitanju izdavanje digitalnih računa za pravne subjekte te posluje s višemilijunskim prometom. Treća i najstarija, Klising, još je 1995. godine prva u Europi i druga u svijetu razvila biometrijski sustav za evidenciju radnog vremena.
Na početku je bio fokusiran primarno na Hrvatsku, ali su nakon krize 2008. shvatili da “nemaju što tražiti na tržištu od četiri milijuna ljudi” pa su se počeli okretati prema inozemstvu. Prepričava nam tako Emer dok sjedimo u njegovu uredu i krajičkom oka na polici primjećujemo staklenu plaketu koju je Vibe Solution osvojio u Kostarici. Došli smo s ciljem da razgovaramo o toj nagradi i novom softveru, ali ubrzo shvaćamo da se u Kustošiji kuha i puno više od ovog prilično ozbiljnog uspjeha.
Nakon što je više od 15 godina podizao Klising, čiji biometrijski sustav danas koriste tvrtke s desecima tisuća zaposlenih, početkom 2013. pala je odluka da se krene s razvojem novog proizvoda. Odlučio se uhvatiti u koštac s digitalizacijom uredskog poslovanja.
- Vidjeli smo da su kompjutori zamijenili pisaće strojeve i kalkulatore, ali je zapravo i dalje po uredima bilo hrpa papira. Tada smo rekli: O.K., ajmo napraviti sustav za slanje i primanje e-računa između pravnih subjekata - prisjeća se Emer.
Danas imaju 70 zaposlenih u Zagrebu i još deset u Srbiji gdje testiraju izlazak Elektroničkih računa na međunarodno tržište. No, susjedne zemlje nisu njihov konačni cilj.
- Hrvatske tvrtke većinom idu u Srbiju i Bosnu, možda Sloveniju, ali ja ne idem tamo gdje je trava žuta, idem tamo gdje je zelenija - kaže i dodaje kako je za početak u planu iduće godine proširiti se u Poljsku i Mađarsku, pa onda u Češku, Slovačku, Rumunjsku i Bugarsku.
Prosjek rasta primjene e-računa u Europskoj uniji je, prema Emerovim podacima, desetak posto godišnje, dok njegov sustav Moj-eRačun posljednje tri godine raste devet posto mjesečno. Recimo i da su 2016. poslovali s prometom od 1,6 milijuna kuna, godinu poslije s gotovo 2,7 milijuna kuna, dok su 2018. završili s oko šest milijuna kuna prometa. Ove godine Emer očekuje da će dobro premašiti 15 milijuna kuna. Uz promet raste i dobit. Tako su 2017. godine ostvarili profit od 20.000 kuna, lani su bili u plusu 700.000 kuna, dok bi se ove godine trebalo raditi o nekoliko milijuna kuna dobiti. Dodatno, u Lijepoj našoj 1. srpnja na snagu stupa Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, prema kojemu će svi javni i sektorski naručitelji morati početi izdavati e-račune. Kao glavni igrač na domaćem tržištu, Emer obećava da su spremni svoju poziciju i zadržati.
No, ni to mu nije dosta pa je u ožujku 2014. godine krenuo s razvojem Vibea, softvera koji je nekoliko godina poslije, u svibnju 2019., Međunarodno udruženje kontrole leta (IFATCA) proglasilo najboljim tehničkim rješenjem za kontrolu zračne plovidbe u svijetu.
- Za izbor glasaju sami kontrolori leta. IFATCA je svjetska udruga, prisutna je u više od 130 zemalja i ima preko 50.000 članova. Kad oni odaberu neko rješenje kao najbolje, to je stvarno velika stvar - ponosan je Emer.
Njihovo rješenje već više od tri godine operativno koriste hrvatski kontrolori zračne plovidbe, što zapravo znači da se upravo u maloj Hrvatskoj koristi najsofisticiraniji sustav na svijetu koji su razvili mladi domaći stručnjaci. Riječ je o programu s četiri ključna modula, objašnjava nam sugovornik. Prije svega, on kontrolore leta digitalno i u tri dimenzije informira o svemu što moraju znati prije nego što počnu s radom.
- Recimo da će u gornjem sektoru letjeti vojni avion. Kontroloru koji treba preuzeti taj sektor to je ključna informacija, dok je drugima to “good to know message”. Svi oni moraju biti brifirani, što je oduzimalo vrijeme, a kontrolori su jako skupi - opisuje čemu služi prvi modul te tvrdi kako Vibe, zbog toga što umanjuje potrebu za održavanjem fizičkih brifinga, kontrolama zračne plovidbe može donijeti milijunsku uštedu, ali i rast sigurnosnih standarda.
Drugi modul, naime, vodi brigu o valjanosti licenci kontrolora, treći kreira raspored smjena uzimajući u obzir odmornost kontrolora, njihove godine te licence koje posjeduju kako bi ih razvrstao u optimalne smjene i sektore, a tu je i četvrti modul koji prati performanse kontrolora i brine oko njihovih edukacija i usavršavanja.
Osim ponosa, IFATCA-ina nagrada donijela im je i sve više zainteresiranih potencijalnih klijenata. U ozbiljnim su pregovorima s Gruzijom, Saudijskom Arabijom i Nizozemskom, a do kraja ove godine planiraju prodati dvije do tri licence.
- Uvijek ovisi o veličini kontrole leta kojoj se prodaju, ali takvi sustavi mogu koštati od 500.000 pa do više milijuna eura - kaže Emer.
Dosad su u Vibe uložili ukupno oko osam milijuna kuna, od čega oko dva u promociju diljem svijeta, a šest u razvoj. U Vibe Solutionu još nije bilo vanjskih ulaganja, ali Emer kaže da su otvoreni i za investitore. Tijekom ove i iduće godine planira vratiti uloženo, a nakon toga očekuje poslovanje s dobiti. Trenutačno u Vibe Solutionu zapošljava petero ljudi, ali u iduće dvije godine svoj mali tim ojačat će s još petnaestak, kako kaže, “mladih, pametnih i obrazovanih ljudi”, iako odmah dodaje i kako mu je od diplome važnije da mladi žele raditi i učiti.
Pitali smo ga kako je od biometrijskog sustava za evidenciju radnog vremena preko elektroničkih računa došao do osmišljavanja sustava za kontrolu leta.
- Moj je otac iz Sinja, a tamo je i prvi aerodrom u Dalmaciji. Svako ljeto bismo išli dolje kod babe i uvijek je bilo pitanje što ćemo raditi. Mogao sam ići na igralište ili na aerodrom gledati avione. Tu se rodila ljubav prema avionima - neočekivan je njegov odgovor.
Poslije je, kaže, skupio novac za tečaj, položio ga te danas ima oko 400 sati naleta, što je za pilota amatera vrlo solidna brojka.
- Oduševljava me, smiruje i veseli - sliježe ramenima dok nam pokazuje fotografije s nedavnog izleta kada su on i prijatelj, također pilot, sjeli u avion na Lučkom i odletjeli na “ribe na gradele” na otoku Ižu.
Emer je nesuđeni pravnik. S fakulteta je otišao na četvrtoj godini. Preuzeo ga je, kaže, posao. U poduzetništvo je ozbiljno ušao 1995. kada je imao samo 19 godina. Svojedobno je bio i vlasnik nekad poznatog zagrebačkog kluba Fly Bar, a 2010. je predsjedao Aeroklubom Zagreb. Tada je na Lučkom organizirao proslavu u povodu 100 godina zrakoplovstva u Hrvatskoj i, kako kaže, najveći aeromiting u povijesti Hrvatske.
Što dolazi sljedeće, pitali smo ga na kraju. Europsko i svjetsko tržište, odgovara sa smiješkom.