- Radila sam kao prevoditeljica, no to me nije toliko ispunjavalo. Moja ljubav je učionica. Iako sada prije imala veću plaću, birala sam srcem, a ne praktično – kazala je Nikolina Vidović koja posljednjih šest mjeseci radi kao profesorica engleskog jezika u OŠ Milana Langa u Bregani.
Kako ističe, sada ima status učiteljice pripravnice i radi za 5.200 kuna mjesečno.
- Živim s roditeljima, ta plaća mi onemogućava da sama plaćam podstanarstvo, jer onda ne znam od čega bih živjela. Roditelji me spašavaju, da imam dvoje djece ne znam kako bi. Ovako mogu uštedjeti za neke svoje osnovne stvari – pojasnila je.
Da život s učiteljskom plaćom i nije tako lagan potvrdila je i Medi Matušin nastavnica tjelesnog. Da joj plaća naraste za nešto više od 2000 kuna, od one početne, čekala je punih 28 godina. Kroz to vrijeme, kaže, bilo je svega.
- Većina plaće išla je na ratu stana, danas je drugačije, ali i dalje ne možeš živjeti samo od tog posla. Imala sam ljeta kad sam radila nekoliko godina bez dana godišnjeg. 17, 18 godina radila sam vrlo intenzivno. Fitness i aerobik godinama, imala sam obrt u turizmu, pekla sam fritule, onda sam se bavila pripremama za ispite, sa studentima, subote mi nikada nisu slobodne, to su natjecanja s djecom", rekla Matušin.
Svakih pet godina u školi je moguće napredovati. Od mentora, do savjetnika. Meri je treći put potvrdila svoj savjetnički status koji joj, uz godine staža, donosi veću plaću, piše RTL.
- Prije nekoliko godina sam smanjila poslove, osjećam teret godina. Tih nekoliko poslova plus ovaj osnovni vas stvarno iscrpi, bilo bi najbolje da se čovjek da 110 posto u ono što radi i da je za to dobro plaćen ako dobro radi svoj posao - sve ovo drugo vas grebe i s pedeset godina ste jako umorni – objasnila je.
Prema riječima sindikata, učiteljske su plaće najniže s obzirom na stručnu spremu, a kada je 2001. Račanova Vlada preuzela zemlju, promijenjen je sustav plaća, a oni s najviše staža bili su najveći gubitnici, a situacija nije ništa bolja ni danas.
- Radno mjesto učitelja u ovom trenu najniže je rangirana pozicija visokog obrazovanja unutar javnih službi i tu nepravdu želimo ispraviti - rekao je Branimir Mihalinec.
Kriva percepcija u javnosti
Osim niskih plaća, nastavnici i učitelji konstantno se bore i protiv percepcije javnosti da imaju godišnjeg koliko i djeca praznika, te da odrade šest sati u školi i idu doma.
- Moj radni dan počinje buđenjem negdje oko pola sedam. U 7 i 15 sam u školi, to je stvar navike, da pripremim računalo, kartu, popijem kavu i u osam uđem u razred. Onda kreće nastava ovisno o rasporedu - rekla je profesorica povijesti u OŠ Milana Langa u Bregani Sanja Rapljenović.
A kad nastava povijesti i geografije ovoj učiteljici sa statusom savjetnice i tridesetogodišnjim stažem završi, može kući, ali tamo kaže, nosi i posao. Čeka je ili ispravljanje testova, priprema vježbi i predavanja.
- Morate smisliti prezentaciju, neki put potrošim po 3, 4 sata, na fotografije, tekstove, morate ubaciti povijesne izvore, pa zadatke, priprema nastavnih listića. Ima tu puno posla. Radi se radi. Nije to četiri mjeseca slobodno – pojasnila je.
Uz sav posao ona je još i razrednica.
- Ja sam i mama i tata i psiholog i sve što treba i učenicima i roditeljima. Danas moramo sve znati. Imam sedam razreda po 23 učenika za svakog treba znati jel' jeo, jel' čist, jesu li roditelji zaposleni, to mi otežava i stavlja pritisak, nekoj djeci si ti jedina svjetla točka - malo im olakšate život -objasnila je.
Kao nastavnica u savjetničkom statusu, profesorica sociologije u I. gimnaziji u Zagrebu ističe kako tek ove godine, nakon 18 godina staža ima plaću od 7.000 kuna. Objašnjava kako put od tog 'elitnog statusa' u kojem se nalazi tek pet posto nastavnika nije lagan.
- To iziskuje puno rada, bodovi se skupljaju za vaš rad s djecom, nove metode i rezultate to uključuje različite projekte i u školi i izvan škole, stručna usavršavanja i edukacije, predavanje na državnim skupovima, mentoriranje studenata – objašnjava.
Bolji uvjeti u Sloveniji
I dok kod nas prosječna plaća učitelja i nastavnika iznosi 7200 kuna, njihove kolege u Sloveniji za isti posao dobit će gotovo 11 000 kuna, u Irskoj čak 26 000 kuna. Slično kao u Njemačkoj.
- Razmišljala sam o preseljenju, ali je problem poznavanje jezika. Eventualno u dopunskoj školi za hrvate iseljenike, ali i to se može jedino na dvije godine - rekla je profesorica Sanja.
Druga joj je opcija pronaći posao van struke, a to ne želi. Najsretnija je kad zatvori vrata učionice, a probleme ostavi negdje vani.
- Najbolje bi bilo da smo vrednovani prema svom radu jer vas ova situacija čini tužnim - zaključila je profesorica Meri.