'Ča je pusta Londra...'

Jamesa je ljubav dovela u Hrvatsku i više se ne želi vraćati u London

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

3.5.2019. u 14:51

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

3.5.2019. u 14:51

Jure Mišković/Hanza media

– I nakon četiri godine vrlo loše govorim hrvatski. Ne mogu, pretežak je – iskren je bio odmah na početku razgovora James Craighead, Englez sa zadarskom adresom, koji nas je dočekao u svojoj automehaničarskoj radionici.

Zatekli smo ga kako popravlja motor jednog starijeg automobila te nas odmah upozorio kako nemamo baš puno vremena za razgovor.

– Pretrpani smo poslom! Da mi je netko rekao da će mi ovako dobro krenuti u Zadru, mjestu koje je kao manji londonski kvart, smijao bih mu se – rekao je Slobodnoj Dalmaciji James, dodajući da, unatoč tome što u Londonu živi oko 15 milijuna ljudi, ima osjećaj da ovdje kod nas ima dvostruko više automobila.

– Tamo ljudi koriste taksi i podzemnu, a ovdje svaka obitelj ima najmanje dva automobila, što je meni za posao super stvar – kroz smijeh kaže James pokazujući nam dvorište ispred radionice, gdje na popravak čeka još sedam vozila.

James je rođeni Londončanin, koji je užurbanost britanske metropole prije četiri godine zamijenio mirnim životom u Dalmaciji. A što ga je dovelo u Zadar, nije teško pogoditi. Dakako, ljubav. Svoju suprugu Natašu upoznao je u jednom londonskom pubu i ubrzo postao zadarski zet, no o tome ćemo ipak kasnije.

Vratimo se automobilima.

Ne brine njega puno posla, navikao je na ozbiljan rad. Naime, još u počecima mehaničarske karijere, James je šest godina proveo u Royal Airforceu, popravljajući poznate britanske ratne avione Harrier Jump Jet, te je tako neko vrijeme proveo i na Bliskom istoku.

Ovaj "fetivi" Londončanin, osim što je zaljubljenik u automobile, obožava glazbu. Toliko da je godinama surađivao s mnogim poznatim glazbenicima, poput Ricka Parfitta iz grupe "Status Quo", Thoma Yorkea iz "Radioheada", Rogera Daltreyja iz "The Who", Robina Gibba iz popularnih "Bee Geesa"... Svirao je James i koncerte u Royal Albert Hallu i na stadionu Wembley.

– Nije to ništa, da sam toliko dobar glazbenik, ne bih sad radio ovo i sigurno bih bolje govorio hrvatski – skroman je James, koji je ljubav prema glazbi naslijedio od oca, za kojeg tvrdi da je imao najveću kolekciju ploča, veću od nekih prodavaonica vinila.

– Odrastao sam slušajući vrhunski jazz najpoznatijih pjevača 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća i shvatio da se time želim baviti. I tako sam s 21 godinom napustio Royal Airforce i upisao jazz-akademiju kako bih postao profesionalni glazbenik – ispričao nam je ukratko svoj životni put James, koji tvrdi da je već sa 16 godina dosegnuo svoj glazbeni vrhunac i kako, unatoč vrhunskim profesorima na akademiji, nikako nije mogao postići "ono nešto".

Jure Mišković/Hanza media
 

– Što god "to nešto" bilo, ja to ne posjedujem. Kad bih bar znao što je "to", odmah bi "to" kupio – duhovit je ovaj simpatični Englez, koji kaže kako je biti profesionalni glazbenik u Londonu zapravo – razočaranje.

– Toliko ih ima, ispada da se svaka treća osoba bavi glazbom. Najveće mi je razočaranje bio nastup na Top Of The Pops, nastup koji sam godinama, još kao dijete, sanjao. Osjećao sam se kao ovca koju su uveli, pokazali, poslali dalje i doveli novu. Užas – prisjeća se James svoga hladnog tuša zbog kojeg je danas zahvalan što je tu, u Zadru, i obavlja posao koji voli i ima obitelj koja mu život čini potpunim.

Ipak, priznaje, donijela je glazba i neke dobre stvari.

Upravo je Natašu, našu Zadranku, upoznao 2010. godine, kad je imao svirku u jednom londonskom pubu u kojem je ona radila. Čim ju je vidio, pitao ju je bi li otišla s njim na piće, na što je Nataša kratko i jasno rekla – ne.

– I tako je to trajalo nekoliko mjeseci, nije se dala. Kad je konačno pristala, shvatila je kako sam zapravo super tip – šali se James, dodajući kako su se nakon godinu dana veze vjenčali i tad je, 2011., posjetio Hrvatsku i zaljubio se. Zapravo, baš je on bio taj zbog kojeg su se u konačnici i preselili u Zadar.

– Moja bi žena ostala u Londonu da smo se na to odlučili. Ali iskreno, shvatio sam da želim odgajati djecu, sina Nou i kćer Ruby, u vašem gradu jer je ovdje život puno ljepši. Sigurniji, opušteniji, jednostavniji. Najsmješnije mi je što su me svi kod kuće, u Engleskoj, upozoravali na Hrvate. Da su oni zadrti, teški, isključivi. Bože, koliko su samo pogriješili! Ovdje su ljudi tako otvoreni, susretljivi, dragi, čak su bili entuzijastični kad smo tek počeli s poslom, kao da su zaista željeli da nam uspije – hvali ovaj Englez Zadrane, dodajući kako su imali i jako puno živaca s njim jer nije znao ni riječ hrvatskoga.

– Kod jezične barijere, s kojom sam se vrlo često susretao, puno mi je pomogla Nataša, koja bi onda preko telefona starijim mušterijama prevodila stručne mehaničarske termine, iako ih je i sama jedva poznavala. Ma to je bilo presmiješno, ali, kažem vam, ljudi su bili puni razumijevanja – prisjeća se James, koji priznaje da se nikad nije suživio s dalmatinskim načinom života, sjedenjem po nekoliko sati na kavi i famoznom "fjakom". Tvrdi: "Možeš ti izbaciti momka iz Londona, ali ne i London iz momka." (Matea Gugić)