“Lopovi, narkomani, pijanci, lijenčine, sve u svemu - niškoristi.” Tako je Jutarnjem listu tvrtka Aurigo okarakterizirala trojicu svojih bivših radnika nakon što su inspektoru rada predali prijavu za neisplatu plaća.
Trojica su Varaždinaca samo dio radnika tvrtke iz Sv. Đurđa, malog mjesta pokraj Ludbrega, koji su se iz Njemačke vratili s manje novca nego što su imali pri odlasku na rad u inozemstvo.
Prijava inspektoratu
Sva su trojica - 24-godišnji arhitektonski tehničar F. K., 23-godišnji prehrambeni tehničar M. P. i T. Š., 36-godišnjak, tehničar za mehatroniku - u poduzeće s kojim su si trebali priuštiti bolji život došli preko oglasa na internetu. Javili su se za radno mjesto elektromontera, pri čemu se navodilo da kvalifikacije nisu važne. Niti koji mjesec kasnije vratili su se kući, a umjesto da su na zasluženom odmoru dani im se svode na obilaženje knjigovođe, Fine i Državnog inspektorata u Varaždinu. Preko ovih ljudi i institucija nastoje ishoditi svoje dvije i pol neisplaćene plaće, za rujan, listopad i pola studenoga. Tvrtka svakome duguje novac za nekoliko stotina sati rada, svoj trojici ukupno za čak 1218 sati rada - F. K. 443 sata, M. P. 381 sat, a T. Š. 394 sata.
Dečki su sate precizno izračunali i pedantno izradili tablicu neisplaćene satnice koju su priložili dokumentaciji predanoj Državnom inspektoratu (DIRH). Inspektori su nam, iako je bio petak poslijepodne, potvrdili njezin primitak i najavili postupanje.
Vlasnica Auriga službeno je Ljerka Šmer, tvrtku zapravo vodi njezin suprug Dražen, a voditelj poslova na terenu, koji se radnicima predstavlja i kao suvlasnik, je Nikola Šimpović. Na službeni se telefon, pak, javlja Antun Šmer, otac Dražena Šmera.
Prema profesionalno dizajniranoj stranici na internetu, Aurigo j.d.o.o. “tim je stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom na radu na projektima u elektrici i mehanici u Europi i diljem svijeta, a dosad su radili za DHL, BMW, Mercedes, Spar, Končar, R+S, Grawe”... Istodobno, prema službenim podacima servisa Fin Info, tvrtka je osnovana ove godine.
Dok jednima nije isplatila plaće, tvrtka Aurigo u Njemačku je, u München i okolicu, poslala nove radnike i oglašava slobodna radna mjesta.
I oni su, kao i radnici prije njih, od osnivanja tvrtke ove godine u proljeće, ponudu za posao pronašli na internetu. - Od nas trojice, ja sam došao prvi. Kako bih otišao u inozemstvo, dao sam otkaz na radno mjesto u upravi velike kompanije, u kojoj sam se zaposlio odmah nakon završetka školovanja te mi je tekao radni staž. Tri mjeseca sam primao plaću, a tri ne - govori M. P.
Ista je sudbina zadesila i ostalu dvojicu koji su pristali razgovarati s novinarima Jutarnjeg lista.
Dok je plaća bila redovita, radnici su žmirili na uvjete stanovanja i “usluge” koje su činili poslodavcima. - Od 1. lipnja do odlaska sredinom studenoga selili smo se pet puta. U jednom su smještaju kreveti bili željezni, na 14 soba bili su jedan zahod i jedna kupaonica. Iz drugoga smo sat vremena putovali do posla - govore sada opušteniji Varaždinci.
Bivši radnici tvrtke Aurigo u razgovoru s novinarkom Višnjom Gotal
Izuzev plaća gazde im, pričaju, duguju i novac za usluge koje nisu bile njihov zadatak, nego stvar dogovora, poput prijevoza drugih radnika vlastitim automobilom. - Za to su mi ostali dužni 500 eura, ali znam da taj novac neću nikad vidjeti - kaže M. P.
Nakon prvotnog pristanka na razgovor snebivali su se pa gotovo odustali, a prevagnula je poruka primljena od Nikole Šimpovića nakon upita Jutarnjeg lista o neisplati plaća. “Zbilja? U Jutarnji ste nas dali?? Ha-ha jeste sami sebi pušku namjestili, debili. Oćete rat? Dobili ste ga!!!”
Pozajmice direktoru
Iz telefonskog razgovora s Antunom Šmerom doznajemo da Nikola Šimpović, operativac na terenu, uživa neograničeno povjerenje Šmerovih.
Voditelj Šimpović zamjerio se radnicima i zbog navodnog posuđivanja novca, koji im nikada nije vratio. M. P. kaže da mu je posudio 400 eura, a F. K. 100 eura. O pozajmici šefu punim imenom i prezimenom svjedoči i Josip Kuhta iz Bjelovara.
- ‘Kuhtice, jel imaš 20 eura za gablec da mi posudiš?’ Pukao sam od smijeha - kako direktor pa posuđuje novac od mene radnika za gablec. ‘Budem ti nadopisao satnicu’, kaže. Tako sam mu ukupno posudio 300 eura, a nisam dobio ni svoj alat vrijedan 200 eura - govori Kuhta.
U ekipi od 15-ak ljudi on je bio jedini školovani elektromonter, a iz tvrtke je, kaže, otišao na vrijeme. - Odlučio sam otići jer je plaća kasnila po desetak dana - rekao nam je Josip Kuhta.
Jutarnji je njemačke tvrtke, R+S i Nutz, koje su angažirale Aurigo kao kooperanta pitao jesu li oni platili tvrtki za obavljene poslove, no odgovor do zaključenja ovog izdanja nismo dobili.
Iz Auriga kažu da je do problema s plaćanjem došlo jer “država Njemačka nije ispostavila potvrdu da smo prijavili radne sate. Firme za koje radimo po njemačkom nam zakonu ne mogu isplatiti novac dok ne dobijemo potvrdu o prijavljenim satima.” Sad je, kažu, sve u redu, poduzeća će pustiti novac, a oni isplatiti plaću radnicima u ponedjeljak, najkasnije utorak.
Optužbe
Za spornu situaciju krive “dječaka koji je po očevom kompjutoru prolio vodu pa ovaj nije na vrijeme predao potreban papir”.
U nastavku odgovora, iz tvrtke pišu o svim “grijesima” trojice radnika i njihovih kolega na poslu i u slobodno vrijeme u Njemačkoj, ali i detalje iz privatnog života.
Spominju se prostitucija, kocka i droga, krađe, poslovna špijunaža, a u konačnici se i najavljuje tužba. “Imamo mi još ljudi i ti nisu napustili firmu makar i oni čekaju plaću. Deset je nas koji radimo i dalje”, napisali su nam iz Auriga.
Nisu jedini koji imaju problema s plaćama
Inspektor rada neslužbeno nam je rekao da ovo nisu jedini radnici iz Hrvatske koji su imali problema s plaćama.
- U Hrvatskoj se nabrzinu osnivaju tvrtke čiji vlasnici samo posreduju u pribavljanju radne snage za zapadno tržište, koje pati od kroničnog manjka majstora i manualnih radnika. Važan je samo broj, da ih je što više, ne i struka. Strašno je doći raditi struju s radnikom koji to ne razumije. Zato često mijenjaju radilišta. Kad Nijemci vide da nemaju pojma, otpuštaju ih, a oni idu dalje... Ali, ljudi se srame reći da su otišli na zapad, gdje danas svi zarade novac, a oni se vraćaju praznih džepova. Ako su dečki bili ‘narkomani, lopovi i niškoristi’, zašto im nisu dali otkaz? Umjesto toga, njemačkom su ih klijentu predstavili kao ‘iskusan tim stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom na projektima u elektrici i mehanici’.
Trojac iz naše priče uporan je u svojoj borbi za zarađeni novac. U jednom im je trenutku ponuđeno da im se isplati osnovica jer “jer na računu fali 6000 kuna za četiri pune plaće” (s jednim od radnika nismo razgovarali). Nisu to željeli prihvatiti, a sutradan novca više nije bilo na računu jer ga je netko u međuvremenu podignuo na bankomatu.