Nakon službene informacije Vlada da će zbog problema s isporukom brodova Uljanik Grupe država morati ove godine platiti najmanje 2,3 milijarde kuna na ime jamstava danih za različite kredite, te nakon službene informacije da je Uljanik Grupa kredite za čak sedam brodova trošila nenamjenski, a u svjetlu informacije da Vlada namjerava osnovati Jamstveni fond za nova jamstva za brodogradnju, a pogotovo u mraku brojke od 35 milijardi kuna danih za sanaciju i plaćanja jamstava svih brodogradilišta od 1993. do 2018., ne preostaje nam ništa drugo nego uputiti javni apel Vladi da osnuje međunarodni kreditni odbor koji će imati apsolutna prava u kontroli realizacije kredita i pripadajuće investicije za koja su dana državna jamstva.
Jer, pokazalo se, državi nadzor i ne ide baš od ruke kada su u pitanju jamstva dana brodogradilištima.
Ovaj četvrtak nam je u tom pogledu donio posebno veselje.
Naime, iz Uljanika d.d., krovnog društva Uljanik Grupe, priopćili su kako “potaknuti aktualnim medijskim napisima o stanju u Društvu, te posebice pitanjima oko državnih jamstava za financiranja gradnji, obavještavamo dioničare i investicijsku javnost da nema novih, nepoznatih elemenata o poslovanju Uljanika i da su u prošlosti sve zakonom obvezujuće informacije objavljivane na Zagrebačkoj burzi”.
“Štoviše, vrlo detaljno i analitički, svi su traženi podaci i informacije oko predmetnih pitanja financiranja redovito dostavljani nadležnim državnim institucijama i tijelima posebno zaduženim za praćenje poslovanja Uljanika”, navodi se u priopćenju Uljanika d.d.
Prvo upozorenje
Međutim, tim rečenicama odmah treba suprotstaviti vapaj Zdravka Marića, ministra financija, od 29. lipnja ove godine, upućen Ministarstvu gospodarstva, u kojem se navodi sljedeće: “U saznanju postojanja otvorenih pitanja i mogućih izravnih financijskih posljedica na državni proračun RH, a poradi neurednog ispunjenja ugovornih obveza vezanih uz novogradnju br. 500 od strane Uljanika d.d., Ministarstvo financija kao nadležno središnje tijelo državne uprave ovim putem iskazuje svoju krajnju zabrinutost poradi neobjašnjivog načina postupanja u kojem tvrtka koja ostvaruje koristi od odobrenih državnih jamstava o istome pravovremeno ne izvještava Ministarstvo financija, bez obzira na konotacije mogućeg pozivanja na plaćanje cjelokupnog paketa odobrenih državnih jamstava tvrtkama u grupaciji Uljanika d.d. te svih prisutnih rizika povezanih i s drugim novogradnjama koje je ugovorila tvrtka Uljanik d.d. ili druga tvrtka iz ove grupacije…
Stoga je nemalo začuđujući ovakav suspektan i neprofesionalni pristup rješavanju ovoga problema od strane menadžmenta Uljanika d.d”, stoji u tom pismu.
Među ostalim, navodi se i sljedeće: “... Iz navedenog, proizlazi kako se radi o eklatantnom neodgovornom odnosu menadžmenta, nepostupanju i nečinjenju spram tijelima državne uprave, pa i same Vlade RH, a što je problem koji traje dulje razdoblje i kao takvo perzistira unatoč svim naporima koje čine nadležna ministarstva”, ističe se u pismu.
Pitanje odgovornosti
Dakle, ovdje imamo riječ ministra financija, koji tvrdi da uprava Uljanika d. d. odbija dati konkretne informacije o stanju “proizvodnje”, protiv riječi uprave Uljanika d. d. koja sada tvrdi da su sve informacije bile na vrijeme dane nadležnim tijelima. Zbog toga bi Vlada morala hitno provesti internu reviziju cijelog slučaja, bez obzira na to što je DORH u Uljanik Grupi još od travnja ove godine te potom objaviti rezultate te istrage.
Moguće je da je Uljanik d.d. zbilja slao informacije nadležnom nadzornom tijelu, bilo to Ministarstvo gospodarstva ili Hrvatska brodogradnja-Jadranbrod, tvrtka koja je bila službeno zadužena i za nadzor privatizacije i programa restrukturiranja brodogradilišta. Moguće je, naime, da je netko zbilja “kočio” protok tih informacija do Ministarstva financija, kao što je moguće i da Uljanik d. d. nije davao sve potrebne informacije. Osim toga, Ministarstvo financija provelo je proračunski nadzor nad Brodogradilištem 3. maj, koji je bio gotov u rujnu 2017., pa su vjerojatno i tada već znali kakva je situacija ili su, pak, znali da se glavne informacije taje.
Uglavnom, pokazalo se da je Vlada do sada bila u nemogućnosti kontrolirati projekte za koja je izdala jamstva i to se ubuduće mora promijeniti, jer bez jasnog mehanizma nadzora (iako je Zakonom o proračunu već definirano da taj nadzor u konačnici provodi Ministarstvo financija), izdavanje bilo kojeg drugog jamstva bit će ništa drugo nego zafrkancija na račun poreznih obveznika.