Uvozna politika

Uvozimo 50.000 tona pšenice iz - nežitorodne BiH koja nema dovoljno žita ni za sebe

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

26.4.2019. u 8:47

AUTOR:

  • Novac.hr

OBJAVLJENO:

26.4.2019. u 8:47

Vlado Kos / CROPIX;

Nakon lanjske žetve, kada je sa 142.000 hektara skinuto približno 800.000 tona pšenice, izvezli smo značajne količine – čak 505.000 tona. Jer, domaće potrebe za pšenicom s nekadašnjih 520.000 do 550.000 tona sada su smanjene na oko 400.000 tona i zbog iseljavanja, ali i rastućeg uvoza (gotovih) pekarskih proizvoda, piše Glas Slavonije.

Tradicionalno, najviše pšenice izvezeno je u Italiju, 335.000 tona, potom u Bosnu i Hercegovinu, Austriju, Sloveniju.

Pšenice smo uvezli 162.000 tona, i ove godine najviše iz Mađarske – 69.000 tona, no iznenađujuće je to što je žitorodna Hrvatska, dio velike srednjoeuropske žitnice, prošle godine uvezla više do 50.000 tona pšenice iz - nežitorodne BiH, koja gotovo da i nema dovoljno žita ni za sebe.

Lani smo tako istovremeno u tu istu BiH izvezli gotovo identične količine pšenice - 53.000 tona, pa se, u gorkoj šali, može reći da smo bar u ovom slučaju, i to s 1000 tona, izvozom premašili uvoz.

Podatak je to Žitozajednice, domaće zajednice poduzeća za promet i preradu žitarica, a dodaju i da je 2017. uvoz pšenice iz susjedne BiH bio zanemariv. Podatak o uvozu više od 50.000 tona pšenice iz BiH potvrđuju i u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), gdje preciziraju da je iz Bosne u Hrvatsku 2018. godine uvezeno pšenice i suražice za sjetvu 52.000 tona.

- Isto tako, uvidom u podatke Eurostata, u BiH je lani požnjeveno pšenice na 73.000 hektara te ostvarena proizvodnja od 289.000 tona - dodaju u HGK-u.

- Taj uvoz iznenađuje to više jer su BiH i sve ostale republike bivše države, kada je o žitaricama riječ, bile naslonjene na tržne viškove Republike Hrvatske - kaže Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri Županijskoj komori Osijek.

Dosad se uz uvoz pšenice vezivao uvoz poboljšivača, no teško je za očekivati da bi poboljšivače, a s kojima se u Europi u međuvremenu dogodila hiperprodukcija, kao i to da kvaliteta domaće pšenice stalno raste, uvozili iz žitom mršave Bosne i Hercegovine.

Koliko god se ovakva uvozna politika učinila čudnom, dakako da je razumljivo da se kretanje roba, uvoz i izvoz, ne mogu zaustaviti, kao ni to, a što je i stav službene poljoprivredne politike, da država ne može tvrtkama, pravnim subjektima, određivati što će i koliko uvoziti, no činjenica jest da je proizvodnja pšenice strateško pitanje, hrana, kruh jedne države koje zahtijeva smjer, a ne samo pojedinačni poslovni, financijski interes neke tvrtke. U Žitozajednici ističu da je iz Bosne uvezena pšenica za ljudsku prehranu.

– U carinskoj tarifi ona je merkantilna pšenica - kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić - Pitanje glasi je li to uistinu pšenica proizvedena u BiH ili, primjerice u Srbiji, ili negdje drugdje?

– Pitanje glasi je li to žito iz BiH, jer tamo je carinjeno. Carinska uprava tamo bilježi zemlju carinjenja - dodaje Barišić.

– Moguće je da neke naše tvrtke ondje imaju tvrtke-kćeri, pa možda "žongliraju" određenim podacima. Radi li se tu o nekoj manipulaciji – teško je u ovom trenu reći, no sigurno je da Hrvatska treba biti značajan proizvođač pšenice, da ju treba sijati na 180.000 do 200.000 hektara, da od proizvedenih 800.000, moramo težiti ka milijun i više tona. U prilog tome idu pozitivni trendovi koji pokazuju rast. Time ujedno treba staviti i resurse naše mlinsko-pekarske industrije u funkciju. Jer, trenutačno ne radimo ni s 30 posto meljave, a imamo registriranih 57 mlinova koji rade simbolično ili nikako - uzmimo za primjer beljski mlin i Krmu Vinkovci. Nadalje, izvozimo svega oko 25 tisuća tona brašna, a dobivamo podatke o ovakvom uvozu. Mislim da je to određena, administrativna manipulacija - kaže Nad.