Surova realnost

U San Franciscu ljudi žive od kopanja po smeću milijardera i preprodavanja njihovog otpada

AUTOR:

  • Iva Grubiša

OBJAVLJENO:

8.4.2019. u 16:37

AUTOR:

  • Iva Grubiša

OBJAVLJENO:

8.4.2019. u 16:37

Victorian Houses, Alamo Square, San Francisco, California, USA., Image: 134523687, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Ilustracija

Gospodin Jake Orta, pedesetšestogodišnji bivši veteran, koji je nakon više od 12 godina služenja u američkoj vojsci ostao beskućnik, danas za život zarađuje kopajući po smeću njegovih susjeda milijardera u San Franciscu.

Usisavač, sušilo za kosu i aparat za kavu, svi u funkcionalnom stanju, kao i hrpa odjeće, samo su neki primjeri njegovog nedavnog ulova iz kante šefa Facebooka Marka Zuckerberga, tijekom kojeg ga je pratio novinar New York Timesa.

Orta, koji danas živi u državnim socijalnim stanovima, kao sakupljač otpada u punom radnom vremenu, dio je crne ekonomije San Francisca sazdane od ljudi koji rade na ulicama multimilijunskih, elitnih četvrti, tražeći po kantama za smeće stvari koje mogu preprodati.

Tragači za otpadom obilježja su američkog kapitalizma, piše New York Times, i razglednica svakodnevnog života u San Franciscu u kojem jedan od najbogatijih ljudi na svijetu te osoba koja skuplja i preprodaje njegovo smeće, žive svega nekoliko minuta hoda udaljeni jedan od drugog.

- Mene jednostavno fascinira što ljudi bacaju. Nikad ne znaš što možeš pronaći - prepričava Orta reporteru koji ga prati dok je u jednoj od svojih noćnih šetnji pronašao par gotovo nenošenih dizajnerskih traperica, novu crnu jaknu, sive Nike tenisice za trčanje te pumpu za biciklističke gume.

Njegov je cilj, prepričava dalje, preprodajom zaraditi dnevno između 30 i 40 dolara (200-265 kuna), što bi ga na tjednoj bazi dovelo do budžeta za preživljavanje od tristotinjak dolara, odnosno nešto manje od 2000 kuna.

Sakupljanje otpada iz kanti je ilegalno u Kaliforniji jer prema tamošnjem zakonu sadržaj kanti za smeće, jednom kada su one odložene na ulici, pripada kompaniji za odvoz smeća. Međutim, u praksi se taj zakon vrlo rijetko provodi pa Jake Orta i još nekoliko stotina sakupljača i preprodavača smeća, koliko se procjenjuje da ih djeluje u San Franciscu, gotovo nesmetano odrađuju svoje smjene.

Naime, prvo je pravilo ove surove potrage za "blagom", objašnjava Orta, da se u kontejnerima ne krije rakun ili oposum. Jednom kad se u to uvjeri, prava potraga može krenuti. Prijatelji ga zovu „The Finder”, a nedavno je tako među otpadom otkrio mobitele, iPad-e, tri ručna sata i vreću marihuane. Ovo zadnje je sačuvao za sebe, dobacuje novinaru, dok je tehnološke napravice prodao. No, kako tvrdi, uzet će samo ono što su ljudi doista odbacili.

Mnogi, posebno oni najbogatiji, ne razmišljaju puno o svom otpadu niti o recikliranju, a najobičnija kanta za smeće za njih je najlakši način da se riješe stvarčica koje im više ne trebaju, bez obzira koliko su one nove, nekorištene, ili bi trebale biti namijenjene za posebne deponije za elektronički i slični otpad.

Neki, poput fotografa Nicka Marzana, rad gospodina Orte i njegovih kolega smatraju civilnom službom, budući da oni prolaze kroz vreće za smeće koje bi inače završile na deponijima za otpad koji se ne reciklira, te odbačenim stvarima daju nov život. Iako postoji preklapanje između sakupljanja smeća, beskućništva i drogiranja, Marzano ovo vidi kao oblik poduzetništva, budući da sakupljači smeća otvaraju spontane ulične buvljake i sajmove na kojima prodaju prikupljene stvari.

Ipak, omiljenu stvar koju je pronašao u smeću, Orta nikad nije prodao. Riječ je o kolekciji novina iz cijelog svijeta iz vremena Drugog svjetskog rada. Zašto bi to itko htio baciti, pita se bivši veteran koji nastavlja lutati ulicama San Francisca.