Uključivanjem u obračun trgovačkih kredita do šest mjeseci, koji se do sada nisu računali kao dug, bruto inozemni dug zemlje povećan je za 3,9 milijardi eura, odnosno sa 38,8 na 32,7 milijardi eura. Tako je umjesto 75,4 posto inozemni dug zemlje lani iznosio 83,2 posto BDP-a, pokazuju revidirani podaci HNB-a, koji je ovih dana objavio nove statističke pokazatelje odnosa s inozemstvom od 2003. godine. Budući da se visoko zaduženima smatraju zemlje s udjelom vanjskog duga u BDP-u većim od 80 posto, znači da se Hrvatska opet vratila u tu kategoriju.
Kako se trgovački krediti uglavnom odnose na dug poduzeća za kupljenu robu, u strukturi inozemnog duga najviše je i povećan udjel poduzeća, odnosno “ostalih sektora”. Sredinom ove godine iznosio je 18 milijardi eura, što znači da je sektor poduzeća postao najzaduženiji, dok je prije revizije prvo mjesto po zaduženosti pripadalo državi. Nekada su visoko zadužene bile i banke jer su uvozile kapital i odobravale kredite, ali njihov udjel u vanjskom dugu posljednjih godina značajno se smanjio iako posljednjih pola godine opet raste. Tako je na kraju lipnja iznosio 4,2 milijarde eura, što je na godišnjoj razini porast više nego prije godinu dana. Posljednjih godina blago se smanjio i dug opće države zbog smanjene potrebe za zaduživanjem i veće usmjerenosti na domaće tržište. Na kraju lipnja iznosi je 14,5 milijardi eura.
U ovoj godini ukupno bruto inozemni dug nastavio je rasti, pa je na kraju lipnja iznosio 44,6 milijardi eura, što je 457,1 milijun eura ili 1 posto više nego u lipnju prošle godine. Povećan je i njegov udjel u BDP-u, na 84,7 posto. Osim vanjskog duga, prema revidiranim podacima povećan je i udjel javnog duga u BDP-u, u prošloj godini za 0,4 postotna boda, na 74,9 posto BDP-a. Na kraju lipnja 2019. on je iznosio 76,4 posto.
Iako je revizija podataka uobičajena pojava i ne izaziva osobitu zabrinutost, činjenica jest da poboljšana metodologija nije donijela i poboljšanje makroekonomske slike zemlje, nego njezino pogoršanje. No, viceguverner HNB-a Roman Šubić vidi samo neutralnost, ističući da revizijom podataka “ne bi trebalo doći do promjena u makroekonomskim pokazateljima koji bi značajnije utjecali na makroekonomsku sliku Hrvatske”.