Rastom BDP-a od 7,4 posto, Turska se prošle godine pozicionirala kao jedna od najbrže rastućih zemalja grupacije G20. Međutim, nagli rast ekonomije rezultirao je rastućom inflacijom i destabilizacijom valute, javlja CNN.
Većina investitora izražava i skepsu prema primjerenoj intervenciji Turske središnje banke u stabilizaciju valute, smatrajući je presporom i nesposobnom da dovoljno brzo povisi kamatne stope. S obzirom na to da su investitori sve više zabrinuti oko trendova u turskoj ekonomiji, počeli su kolektivno izbjegavati korištenje turske lire, čime je njezina vrijednost pala na neviđeno niske razine. Lira je tako prema američkom dolaru oslabila dodatnih 20 posto u odnosu na prošlu godinu, a time je došla na listu valuta koje su najlošije poslovale u protekloj godini.
Politika lakog novca
Činjenica da je središnja banka u velikoj mjeri oslonjena na vladajući režim stranke AKP dodatno doprinosi sumnji da će biti spremna poduzeti potrebne mjere. Tome u prilog govori i najava predsjednika Erdogana da nakon izbora u lipnju državnom intervencijom snizi kamatne stope, uspoređujući trenutne sa „svim zlom ovoga svijeta”.
Američki ekonomski stručnjaci smatraju da je razlog trenutne nestabilnosti u turskom gospodarstvu politika „lakog novca” koju isti stručnjaci uspoređuju s krizom iz 2008. godine. Naime, masovno poticanje potrošnje rezultiralo je velikim javnim dugom koje u konačnici narušava samu vrijednost valute.
Nakon pokušaja državnog udara 2016. godine, Erdogan je veliki naglasak stavio na rebalans proračuna koji predviđa velika državna ulaganja u obranu i kontraobavještajnu službu. Tome u korist govori i usporedba turskog proračuna iz 2018., koji predviđa deficit od 17,28 milijardi dolara, s proračunom iz 2016. godine koji je predviđao neusporedivo manji proračunski deficit. Upravo je trend povećanog trošenja javnog novca Tursku doveo do skuplje otplate javnog duga.
Rast inflacije
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, prosječna stopa inflacije zemalja u razvoju je 4,6 posto, dok je trenutna inflacija u Turskoj 12,15 posto.
- Jako sam zabrinut zbog turske lire. Brine me da je Turska sljedeća koja bi mogla pasti u domino efektu zato što ima sve ekonomske preduvjete - rekao je za američki CNBC ekonomski strateg Piotr Matys.
Prema podacima Trading Economicsa cijene koje su ionako rasle na godišnjoj razini, tijekom 2018. su počele rasti još većom brzinom svakog mjeseca. Tako je u mjesec dana cijena hrane i bezalkoholnog pića porasla za 3 posto, prijevoza za 4 posto dok je cijena režija i smještaja porasla za 2 posto.
No, situacija je puno gora za neke ljude. Tako je BBC objavio priču o poljoprivredniku, Metinu Celiku, koji uzgaja duhan, ali ga ne može prodati. Zbog toga je kasnio s plaćanjem kredita, banka mu nije htjela izaći u susret s odgodom plaćanja pa se odlučio na očajnički čin - ispred poslovnice se polio benzinom i pokušao zapaliti, ali mu to srećom nije uspjelo.
- Odlučio sam da je časnije umrijeti nego živjeti bez časti. Ovo nije samo moj problem. Imaju ga i mnogi drugi farmeri, ali se ne usuđuju progovoriti o tome - rekao je za BBC.
Uskoro izbori
Podsjetimo, Erdogan je u travnju najavio da će se predsjednički i parlamentarni izbori koji su se trebali održati u studenom 2019., ipak održati 24. lipnja ove godine. Analitičari smatraju da je taj čin pokušaj da prijevremenim izborima osigura trenutnu vlast u državi i da ublaži posljedice ekonomske krize na građane. Štoviše, prije mjesec dana pokušao je utjecati na birače tako da je opraštao dugove, dijelio bonuse i smanjivao hipoteke kao i porez na gorivo. Unatoč tom kupovanju glasova, ako valuta dodatno izgubi na vrijednosti, a cijene nastave rasti, turski bi izbori mogli imati neočekivan obrat događaja.
- Ova situacija bi mogla ozbiljno naškoditi Erdoganu na izborima - za CNN je rekao stručnjak za unutrašnju tursku politiku Timothy Ash, dodavši pritom da bi krah lire mogao odvratiti birače od davanja povjerenja osobi koja nije sposobna spriječiti ekonomsku krizu.
Dobra vijest je činjenica da nije izgledno da će turski trendovi uzrokovati ekonomsku krizu na globalnoj razini. Uzevši u obzir čak i generalno usporavanje ekonomskog rasta, stabilnost europskog gospodarstva i dalje nije podložna tim trendovima.