Obrana na 47 stranica

Trgovački sud objavio podnesak Agrokora na 92 žalbe. Odluka VTS-a očekuje se u prosincu

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.9.2018. u 9:13

AUTOR:

OBJAVLJENO:

5.9.2018. u 9:13

Arhiva / CROPIX

Dubravko Grgić (u krugu), Fabris Peruško

Trgovački sud (TS) objavio je danas očitovanje Agrokora o 92 žalbe vjerovnika na nagodbu vjerovnika Agrokora, a u njemu se na 47 strana navodi kako Agrokor "drži da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su relevantne za donošenje rješenja, da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, da je rješenje valjano i potpuno obrazloženo, te da njegovom donošenju nije prethodila bilo kakva postupovna povreda".

"Rukovodeći se načelom ekonomičnosti, te nastojeći izbjeći nepotrebna ponavljanja“, stoji u podnesku, Agrokor se odlučio na sve žalbe (92) odgovoriti jednim podneskom. Dakle, Agrokor nije odgovarao na svaku žalbu pojedinačno, nego su odgovori tematski grupirani, jer u Agrokoru smatraju da su tako mogli 'pokriti' sve žalbene prigovore, te da će takav podnesak biti jasniji Visokom trgovačkom sudu. VTS bi, pak, odluku o žalbama, očekuje se, trebao donijeti u prosincu ove godine, a ako bi odluka potvrdila pravomoćnost nagodbe vjerovnika, uslijedila bi implementacija nagodbe. Kako se neslužbeno može doznati, u tom slučaju bi vjerovnici najranije u travnju, a najkasnije, ali realnije u lipnju, postali vlasnici Agrokor Grupe, odnosno do tada bi koncernom upravljala izvanredna uprava.  Na VTS-u procesnom smislu većinom nema ročišta niti traženja suda od stranaka da dostave dodatna pojašnjenja, nego sud donosi odluku nakon što sve prigovore detaljno analizira.

Dvije tisuće stranica žalbi

Agrokor u svom podnesku (odgovoru na 92 žalbe, koje zajedno imaju dvije tisuće stranica) prvo odgovara na one žalbe (11) kojima se zahtjev ispravak izračuna i podataka sadržanih u nagodbi, prvenstveno u njezinim prilozima, a te je prigovore već riješio i TS 29. kolovoza ove godine. Nakon toga Agrokor izlaže svoja stajališta o žalbenim navodima u vezi s pojedinim važnim pitanjima koja se problematizirana pojavljuju (i ponavljaju) u većem broju žalbi, a odnose se na stavove prvostupanjskog suda (TS) iznijetih povodom nagodbe vjerovnika. Naime, zbog specifičnosti Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku, zbog njegove novosti i nedostatka sudske prakse i djela pravne doktrine, te zbog važnosti tih pitanja za budući tijek postupka i njegovo okončanje, postoji potreba, navode u Agrokoru, da najviši trgovački sud zauzme svoje stajalište i tako osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Nadalje, Agrokor s u svom podnesku posebno osvrnuo na žalbene razloge protiv rješenja o potvrdi nagodbe, navodeći da se žalbe smiju odnositi samo na one eventualne povrede zbog kojih je sud ovlašten i dužan uskratiti potvrdu Nagodbe, a to su: (a) bitna povreda propisa o sadržaju Nagodbe i postupanju prilikom njezine izrade i donošenja, uključujući i one o prihvatu od vjerovnika, osim ako se ti nedostaci mogu otkloniti i (b) ako je prihvat Nagodbe postignut na nedopušten način (članak 43. stavak 16. Zakona). „Očito je da se žalitelji nisu držali ovog osnovnog pravila, pa su u svojim žalbama iznosili sve moguće razloge kojih su se mogli sjetiti, od kojih se neki odnose na radnje i događaje u postupku koje nemaju nikakve veze s procesom izrade, prihvaćanja i potvrde Nagodbe. Takvi su, na primjer, razlozi koji se odnose na Najstariju tražbinu, plaćanja za vrijeme postupka iz članka 40. Zakona, utvrđivanje tražbina, postupanja u vezi sa sastavljanjem lista u (pravomoćnom) rješenju o utvrđivanju tražbina i slično. Razlozi ekonomičnosti nalagali bi Dužniku da se suzdrži od očitovanja o tim nedopuštenim razlozima, ali će Dužnik na najfrekventnije od njih ipak Odgovoriti“, ustvrdili su odvjetnici Agrokora (Dužnika) u ovom podnesku.

Grupirani odgovori

Stoga je, za potrebe pisanja ovog odgovora na žalbe, Agrokor istaknute žalbene razloge grupirao i razvrstao na (a) one koji se tiču pripreme nacrta i prijedloga Nagodbe (radnje izvanrednog povjerenika, pitanje vjerovničkog vijeća, objavljivanje prijedloga i sl.); (b) žalbene razloge koji se odnose na glasovanje o Nagodbi na ročištu održanom 4. srpnja 2018. godine, uključujući tu i davanje prava glasa vjerovnicima čije su tražbine osporene (nisu utvrđene); (c) žalbene razloge koji se odnose na uzlazna sredstva osiguranja (jamstva); (d) žalbene razloge koji se odnose na razvrstavanje vjerovnika u Nagodbi radi njihovog namirenja, o navodnoj materijalnoj konsolidaciji, kao i o Konceptu prioriteta namirenja (EPM); (e) žalbene razloge koji se tiču SPFA (Najstarije tražbine, takozvanog roll-up kredita); (f) žalbene razloge koji se tiču prijenosa imovine Neodrživih društava, odnosno osnivanja takozvanih „zrcalnih poduzeća"; (g) žalbene razloge koji se odnose na ustup (prijenos) tražbina vjerovnika na Aisle Dutch TopCo, nizozemsku kompaniju, novog vlasnika Agrokora d.d.; (h) ostale žalbene razloge. Uglavnom, na dvije tisuće stranica žalbi i 47 stranica odgovora Agrokora na te žalbe komprimiran je gotovo čitav proces lex Agrokor u trajanju od 15 mjeseci, pa se može steći izravan uvid u to što su vjerovnici zamjerali ovom postupku i kako izvanredna uprava 'brani' proces lex Agrokor.

Na početku svake 'grupe odgovora' u podnesku se izdvaja nekoliko kompanija koje su podnijele žalbu, pa se tako u grupi odgovora na pitanja o radu izvanrednog povjerenika uvodno navodi  kako "vjerovnici Addiko Bank d.d. i Adris Grupa d.d. u svojim žalbama iznose prigovore na rad izvanrednog povjerenika u postupku koji je prethodio sastavljanju nacrta Nagodbe". "Tvrde da njegov rad nije bio transparentan, da nije vjerovnicima stavljao na raspolaganje tražene podatke, da nije svim vjerovnicima u postupku izvanredne uprave omogućio  jednak pristup podacima i slično“, stoji u podnesku, da bi se zatim u odgovoru kazalo kako je "izvanredni povjerenik tijekom cijelog postupka postupao onako kako mu je nalagao Zakon" i potom se to nešto detaljnije, ali ne ulazeći mnogo u detalje prigovora, i argumentira. U grupi dogovora na temu rada privremenog Vijeća vjerovnika ističe se kako "nekoliko žalitelja, uključujući tu Morando S.pA., Addiko Bank d.d, Phoenix Farmacija d.o.o., KentBank d.d., Adris Grupa d.d., Kvasac d.o.o. i Triglav Osiguranje d.d., navodi da je prvostupanjski sud trebao uskratiti potvrdu Nagodbe zbog toga što do njezinog prihvaćanja na ročištu za glasovanje nije bilo osnovano 'stalno' vjerovničko vijeće. "Tvrde da prijedlog nagodbe s izvanrednim povjerenikom nije smjelo usuglasiti Privremeno vjerovničko vijeće, pa da taj navodni propust tijekom postupka izvanredne uprave čini samu Nagodbu nezakonitom". "Žalitelji, nadalje, tvrde da se na ustroj, nadležnost i djelovanje vjerovničkog vijeća iz postupka izvanredne uprave primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o odboru vjerovnika i da je nadležnost Privremenog vjerovničkog vijeća ograničena samo na neodgodive i hitne odluke“. Naravno, Agrokor je odbacio takve navode, i to nešto detaljnijim obrazloženjem, a u prvoj rečenici ističu kako „protivno navodima iz žalbi koje se odnose na ovo pitanje, prvostupanjsko rješenje sadrži potpuno i opravdano obrazloženje činjenica koje se tiču uloge i nadležnosti Privremenog vjerovničkog vijeća, kao i razloga zbog kojih nije bilo osnovano vjerovničko vijeće".

Nadalje,  u poglavlju pod nazivom „Očitovanje Dužnika na žalbene navode koji se odnose na glasovanje o Nagodbi na ročištu održanom 4. srpnja 2018. godine i Davanje prava glasa vjerovnicima osporenih tražbina“ u podnesku se navodi kako se „žalitelji Ricardo d.o.o., Kvasac d.o.o., Unex Media d.o.o., Raiffeisen Factoring d.o.o. i Raiffeisenbank Austria d.d. tvrde da nije trebalo dati pravo glasa na ročištu za glasovanje o Nagodbi onim vjerovnicima čije su tražbine osporene i zbog toga (još) nisu utvrđene“. U svom odgovoru Agrokor ističe da je tu također sve bilo sukladno zakonu, s naglaskom na to da je „ Odredbom članka 43. stavak 11. Zakona propisano osnovno pravilo da na ročištu za glasovanje o nagodbi pravo glasa imaju oni vjerovnici čije su tražbine utvrđene“, ali i da „Zakon, međutim, propisuje iznimku i to u stavku 13. istog članka po kojoj će se vjerovnicima osporenih tražbina priznati pravo glasa ako se na ročištu za glasovanje o nagodbi izvanredni povjerenik i nazočni vjerovnici s pravom glasa tako sporazumiju, a ako takav sporazum izostane da će o davanju prava glasa odlučiti sud svojim rješenjem“.

Sporna mobilna aplikacija

Kada je u pitanju korištenje mobilne aplikacije za glasovanje o nagodbi vjerovnika, u podnesku se napominje kako "žalitelji Ricardo d.o.o., Unex Media d.o.o., Raiffeisen Factoring d.o.o. i Raiffeisenbank Austria d.d. u svojim žalbama tvrde da je način glasovanja vjerovnika na ročištu 4. srpnja 2018. uz korištenje mobilne aplikacije bio nezakonit". "Dodatno, Raiffeisen Factoring d.o.o. i Raiffeisenbank Austria d.d. tvrde da društvo u izvanrednoj upravi (Mstart d.o.o.) razvija računalne aplikacije 'm2voting' putem koje se vrši glasovanje na ročištu za glasovanje o nagodbi, upotrebu i nadzor nad radom aplikacije kao i generiranje izvještaja tog softwarea, unos podataka u predmetnu bazu podataka, obradu podataka o glasovanju i generiranje svih izvještaja o glasovanju i dr“. Jednako tako, „žalitelj Medika d.d. tome dodaje da su na ročištu za glasovanje bile nazočne i obavljale pojedine poslove koji bi trebali biti u isključivom djelokrugu zaposlenika suda osobe koje nisu zaposlene u sudu", te „tvrde da je zbog tog (navodnog) propusta sud trebao odbiti potvrditi Nagodbu“. Agrokor, pak, odgovara da „gore navedeno jednostavno nije istinito“. „Zakon i (posredno) Stečajni zakon propisuju samo da vjerovnici glasuju o prihvaćanju nagodbe (stečajnog plana) na ročištu za glasovanje koje saziva i provodi sud (članak 43. stavak 9. Zakona, članak 327. SZ). Niti jedan propis ne određuje kako će se vjerovnici izjašnjavati (podizanjem ruku, u pisanom obliku ili na neki treći poznati način) niti kako će se brojati glasovi. To znači da način izjašnjavanja vjerovnika i brojanje glasova određuje onaj koji vodi ročište, a to je jedino sudac. U ovom slučaju je sudac odlučio da će se vjerovnici izjašnjavati upotrebom pouzdanih tehničkih sredstava koja će sucu omogućiti da u svakom trenutku zna koliko je vjerovnika i/ili njihovih zastupnika nazočno u dvorani u kojoj se održava ročište (a bilo ih je 474) i kako su glasovali. Izabrano tehničko rješenje omogućava trajno čuvanje i svakodobnu naknadnu provjeru registriranih podataka bilo od strane suda, bilo od strane samih vjerovnika i nezavisnih eksperata. Odluka suca da tako postupi bila je i pravilna i na zakonu utemeljena, te u skladu sa Sudskim poslovnikom“, stoji, između ostalog, u obrazloženju stava Agrokora.

Potom se dolazi na problematiku 'Prava glasa', a u okviru nje se navodi kako "u odnosu na prigovore nekih žalitelja da nekim vjerovnicima nije bio dodijeljen ispravan broj glasova, da su vjerovnici koji su tijekom postupka izvanredne uprave primili isplatu Starog i/ili Graničnog duga sukladno članku 40. Zakona trebali glasovati sukladno takvoj tražbini na dan otvaranja postupka izvanredne uprave, da su vjerovnici trebali glasovati o Nagodbi dva puta - prvi put po skupinama i slično, Dužnik odgovara kako slijedi: Neosnovan je prigovor da vjerovnicima nije bio dodijeljen ispravan broj glasova". "Prvostupanjski je sud ispravno zaključio da broj glasova koji je određenom vjerovniku pripadao u odnosu na iznos njegove tražbine na dan otvaranja postupka izvanredne uprave treba umanjiti za sva plaćanja učinjena tijekom postupka do održavanja ročišta. Plaćanjem su te tražbine prestale. Što se propisa tiče, tu postoji pravna praznina koju je trebalo popuniti služeći se pravilima i tehnikama interpretacije. Zakon je propustio urediti to pitanje izričitom odredbom. Stečajni zakon, koji se podredno primjenjuje, nema takvu odredbu što je i logično s obzirom na to da u stečajnom postupku podmirenje tražbina koje su nastale prije otvaranja stečajnog postupka nije uopće dopušteno. Prvostupanjski je sud primijenio osnovno pravilo obveznog prava po kojem tražbina (i sva prava koja proizlaze iz tražbine) prestaje podmirenjem. To je bilo, po mišljenju Dužnika, pravilno popunjavanje pravne praznine, te je takva odluka prvostupanjskog suda zakonita. Neki žalitelji (Adris grupa d.d., Addiko bank d.d., Morando s.p.a.) neosnovano navode da pojedinim vjerovnicima nije bio dodijeljen ispravan broj glasova jer ispuštaju iz vida činjenicu da su pojedine tražbine tijekom postupka promijenile ovlaštenike, te da se dokumentacija o navedenom nalazi u sudskom spisu", stoji u ovom odgovoru Agrokora.

Žalba Adrisa

Sada dolazimo do 'Prava glasa imatelja obveznica', jer "žalitelj Adris Grupa navodi da je glasovanje imatelja obveznica bilo nedopušteno, jer da su oni morali glasovati izravno a ne putem povjerenika agenta izdanja". Nakon detaljnijeg uvoda u odgovor na ovo pitanje, Agrokor navodi kako je "žalitelj Adris Grupa d.d. jednostavno pomiješao forume odlučivanja", te da „Žalba protiv rješenja o potvrdi Nagodbe jednostavno nije mjesto za raspravljanje o iznijetim pitanjima“.  U sljedećem poglavlju pod nazivom "Očitovanje Dužnika koji se odnose na žalbene navode koji se odnose na uzlazna sredstva osiguranja (jamstva]“, ističe se kako je „žalitelji Euroherc osiguranje d.d., Agram Invest d.d., Agrolaguna d.d., Ivica Todorić, Udruga manjinskih dioničara koncerna Agrokor d.d., Dioničari PIK Vinkovci d.d. i drugi žalitelji - dioničari su u svojim žalbama iznijeli čitav niz navoda o nevaljanosti uzlaznih jamstava koja su ovisna i povezana društva Dužnika dali kao osiguranje bilo obveza Dužnika bilo drugih povezanih društava prema vjerovnicima - trećim osobama“. „O nedostatku ovlaštenja za podnošenje žalbi Ivice Todorića i drugih žalitelja koji su žalbu podnijeli u svojstvu dioničara Dužnik će se očitovati u posebnom poglavlju ovog odgovora na žalbe (v. dolje pod IV), dok se o meritornom pitanju valjanosti jamstava očituje u nastavku:  Ovdje imamo vrlo sličnu situaciju kao i u slučaju pitanja prava glasa imatelja obveznica. Žalitelji su, naime, pogriješili forum na isti način na koji je to učinio žalitelj Adris Grupa d.d. Tražbine o kojima je ovdje riječ su osporene tražbine vjerovnika drugog višeg isplatnog reda kojima je utvrđena tražbina prema glavnom dužniku u postupku izvanredne uprave, ali su im, od strane drugih vjerovnika, samo osporene tražbine koje isti imaju s osnova jamstava / sudužništava prema jamci ma / sudužnicima koji su navedeni u pravomoćnom rješenju od 15. siječnja 2018. godine. U tijeku su (ioš uvijek u prvom stupnju) parnični postupci iz članaka 34. do 36. Zakona u kojima se raspravlja i odlučuje o pitanju valjanosti jamstava / sudužništava. Valjanost jamstava / sudužništava ne može se napadati žalbom protiv rješenja o potvrdi nagodbe, već isključivo u spomenutom parničnom postupku. Ako se u parnici pravomoćno utvrdi da jamstva nisu valjana, postupit će se identično onome što vrijedi za svaku drugu osporenu tražbinu. Nagodba sadrži za to primjerenu odredbu članka 19.7“, stoji, između ostalog,  u odgovoru Agrokora.

Naravno, vjerovnici su se žalili i na način naplate i otpisa potraživanja putem Entity priority modela (EPM), a u poglavlju pod nazivom „Uvodno o Konceptu prioriteta namirenja i dopuštenim i zabranjenim konsolidacijama“. „Ono što je karakteristično za sve žalitelje koji u svojim žalbama napadaju izabrani model razvrstavanja tražbina i namirenja vjerovnika je pogrešno razumijevanje instituta nagodbe i stečajnog plana i njihove pravne prirode. Vjerovnici su kvalificiranom većinom glasova izabrali provesti sanacijski postupak, s ciljem da se Dužniku i njegovim ovisnim i povezanim društvima omogući novi početak, koji će pak, kroz korporativne (vlasničke) i dužničke vrijednosne papire, kroz stanovito (u pravilu duže) vrijeme pretpostavljenog novog uspješnog poslovanja, dovesti do namirenja Starih i Graničnih tražbina. To je bio legitiman pristup. Nagodba iz članka 43. Zakona, a podredno i stečajni plan iz članka 303 SZ dopuštaju da se uz stanovita ograničenja, voljom vjerovnika i uz sudski nadzor odstupi od unovčenja imovine dužnika i podjele prikupljenih sredstava vjerovnicima onako kako to propisuje SZ. Postupak izvanredne uprave je po svojoj prirodi insolvencijski postupak sui generis, a uz sve sličnosti, između stečajnog plana iz SZ i nagodbe iz Zakona postoje vrlo velike razlike zbog kojih nije moguće mehanički primijeniti pravila sadržana u SZ na Nagodbu“, naglašava se, između ostalog, u tom dijelu argumentacije Agrokora.  U nastavku podneska su Agrokorovi odgovori na ostale žalbe vjerovnika, a ovaj proces će pokazati i je li se koncernu isplatilo veliko ulaganje u pravne stručnjake u ovom procesu.