Nakon što su Zdravko Marić, ministar financija, Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede, Tomislav Ćorić, ministar energetike, HDZ-ovi članovi Vlade te članovi vladajuće koalicije Radimir Čačić, predsjednik NS-Reformista, i Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a, izravno ili neizravno javno ustvrdili kako se protive sanaciji Uljanik grupe koja bi uključivala troškove veće od 4,1 milijardu kuna, danas je tu poziciju zauzeo i Predrag Štromar, HNS-ov potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva.
“Moje je mišljenje da treba razriješiti i reći radnicima: Možete, zahvaljujući rastu bruto domaćeg proizvoda, zahvaljujući potražnji za radnicima, raditi na drugom, boljem, kvalitetnije plaćenom mjestu. Oni sad rade za minimalac, a siguran sam da mogu naći posao negdje drugdje, čak i u Istri, da ne moraju ići negdje daleko na kontinentalni dio. To ne znači da možda i neće imati posla u škverovima, ali će im novi posao biti bolje plaćen”, ustvrdio je Štromar u intervjuu za 24 sata.
Uspješni primjeri
“Sad je situacija jasna i dobili smo informacije od ministara i premijera koliko treba uložiti ako se ide u restrukturiranje, i koliko treba platiti ako se ne ide. To je sad velika razlika i vrlo brzo će biti odluka. I u drugim krajevima je bilo teških situacija, Varteks se restrukturirao svojim novcem bez i jedne kune poreznih obveznika. Pevec je išao u stečaj i on je pozitivni primjer da se može raditi i restrukturirati u stečaju i poslovati. Siguran sam da će u škverovima biti aktivnosti, ali ne na ovaj način, da se daju sredstva poreznih obveznika. Vidjet ćemo još u ovih par sljedećih dana”, rekao je Štromar, naglašavajući kako govori u svoje osobno ime. Neslužbeno, većina ministara u Vladi slaže se sa Štromarovim stajalištem. Službeno, pak, nitko iz Vlade nije htio potvrditi da je donijeta odluka o tome da država neće platiti restrukturiranje Uljanik grupe.
U Ministarstvu gospodarstva se nadaju kako premijer Plenković može još uvijek donijeti odluku koja bi išla prema restrukturiranju, a navodno se nadaju kako će moći dodatni trošak od 2,5 do tri milijarde kuna iznad stečajnih troškova raspodijeliti na nekoliko godina. Tako se ne bi ove godine povećao deficit državnog proračuna za dodatnih 2,5 do tri milijarde kuna, nego bi se to raspodijelilo na tri do četiri godine. S druge strane, ministru financija je vjerojatno i to loša vijest, jer mu je manje-više svejedno hoće li deficit državnog proračuna biti jako veći samo u ovoj godini ili će se taj dodatni deficit protegnuti u iduće tri ili četiri godine. Uz to, pitanje je i kako bi se ti troškovi računali prema obračunskoj metodi ESA 2010 koju prakticira Europska komisija i Eurostat, a prema kojoj deficit “nastaje” u godini “obračuna”. Ipak, u Ministarstvu gospodarstva se vjerojatno uzdaju u to da je i premijer Andrej Plenković prošli tjedan kalkulirao s mogućnošću da se ti troškovi raspodijele u idućim godinama i stoga polažu nadu u to da će taj izračun, na kojem rade ovih dana, u zadnji čas spasiti Uljanik. Kažemo u zadnji čas, jer je u četvrtak novo stečajno ročište za 3. maj, i ako do tada premijer ne donese odluku o restrukturiranju, sutkinja Trgovačkog suda u Rijeci neće imati previše razloga da ne proglasi otvaranje stečajnog postupka.
Zadnji rok
Međutim, ako predsjednik Vlade zbilja donese odluku da će država platiti još 2,5 do tri milijarde kuna troškova za restrukturiranje, pitanje je hoće li tada Marić, Ćorić, Tolušić i Štromar poslati svoje zamjene na sjednicu kako ne bi glasali protiv svoje savjesti. Doduše, u ovom pitanju bi premijer mogao dozvoliti svojim ministrima da glasuju po savjesti, ali njihov glas protiv ne bi dobro odjeknuo (ako bi glasali po savjesti). Na koncu, prema izvješću Standard and Poor’s agencije, koja je ovog petka podigla kreditni rejting Hrvatske iz “smeća”, Vlada analitičare te tvrtke uvjerila kako neće biti dodatnih troškova za Uljanik iznad maksimalnih 4,5 milijardi kuna. U slučaju da dođe do značajnog prekoračenja tog limita, S&P je nagovijestio ponovno rušenje rejtinga. Te loptice u zraku s kojima trenutno žonglira premijer su, eto, milijarde kuna, jeftinije kamatne stope, više investicija i radnih mjesta svih ljudi u Hrvatskoj, ne samo onih u brodogradilištima.