Analiza

Što nam donosi sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

14.9.2020. u 16:07

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

14.9.2020. u 16:07

Zagreb, 260820
Banski dvori.
Premijer Andrej Plenkovic organizirao je primanje za Diplomatski zbor.
Na fotografiji: W. Robert Kohorst, veleposlanik SAD i Davor Bozinovic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

W. Robert Kohorst, veleposlanik SAD i Davor Božinović

Veleposlanik SAD-a Robert Kohorst prošli je tjedan Vladi uručio prijedlog nacrta sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između SAD-a i Hrvatske, dokument o kojem dvije zemlje pregovaraju već četvrt stoljeća.

Nakon susreta američkog veleposlanika s ministrom financija Zdravkom Marićem u Banskim dvorima iz Vade su izvijestili da će sporazum pružiti “dodatnu pravnu sigurnost poreznim obveznicima, poglavito onima s dvostrukim državljanstvom, spriječiti dvostruko plaćanje poreznih obveza te ih zaštititi od eventualnih diskriminatornih postupaka”.

Bez okvira

Također, uspostavit će se suradnja poreznih službi Hrvatske i SAD-a kako bi se rješavale moguće nejasnoće i nesporazumi tijekom primjene samog sporazuma. Pregovori dviju strana predviđeni su do kraja godine, pri čemu će Hrvatsku zastupati Ministarstvo financija. Na pitanje kada bi sporazum mogao stupiti na snagu, ministar Marić nerado iznosi vremenski okvir, ističući da to ne ovisi samo o hrvatskoj strani.

- Dugo smo čekali ovaj trenutak, radit ćemo sve da to bude što prije, kaže ministar financija. Prvi pregovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i SAD-a počeli su davne 1995., a godinu dana poslije razmijenjeni su i tipski modeli ugovora. Međutim, do službenog početka pregovora nije došlo. Najizglednija za potpisivanje činila se 2008. godina, neposredno uoči pristupanja Hrvatske NATO-u, kada je i američki predsjednik George Bush posjetio Hrvatsku, ali to se ni tada nije dogodilo. Nekoliko je inicijativa bilo i nakon toga, ponajprije s hrvatske strane, a posljednju je prije dvije godine pokrenula Američka gospodarska komora u Hrvatskoj (AmCham) koja je predstavila i publikaciju “Argumenti u korist potpisivanja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država”. Sada su očito sazreli uvjeti za višu fazu pregovora, kako o potpisivanju sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja tako i o ukidanju viza.

Poticaj tvrtkama

S obzirom na to da dvostruko oporezivanje najviše šteti ulagačima, sporazumi o izbjegavanju takve prakse predstavljaju važan alat zaštite investitora i izravnih inozemnih ulaganja. Američka gospodarska komora u svojoj analizi, među ostalim, navodi da bi izbjegavanje dvostrukog oporezivanja dovelo do povećanja ulaganja iz Hrvatske u SAD, da su postojeće kumulativne porezne stope u SAD-u više nego u Hrvatskoj i da djeluju destimulirajuće na tvrtke iz Hrvatske.

Dodatni razlog za taj korak je činjenica da trenutačna situacija potiče tvrtke s obje strane da posluju preko podružnica registriranih u drugim zemljama, što znači i dodatne financijske izdatke. Sporazum bi donio veći i jeftiniji transfer znanja i iskustva, posebno za male i srednje tvrtke te tvrtke u IT sektoru, a naposljetku i “bolji porezni tretman državljana SAD-a koji rade, borave ili su vlasnici nekretnina u Hrvatskoj”.

Objašnjavajući što dvostruko oporezivanje znači, primjerice, za tvrtku u Hrvatskoj koja je u stopostotnom vlasništvu američke tvrtke, AmCham iznosi da ona mora platiti 18 posto poreza na dobit u Hrvatskoj te porez na kamate, naknade i dividende, tako da je ukupni iznos isplaćen američkom vlasniku osjetno manji nego što bi bio u slučaju da je sporazum potpisan. Isto vrijedi i za poslovanje hrvatskih tvrtki na području SAD-a.

“Pritom je opterećenje još veće od navedenog primjera jer su u SAD-u sve tri stope poreza po odbitku 30 posto za zemlje koje nemaju potpisan sporazum. To se posebno odnosi na hrvatske IT tvrtke koje su u znatnijoj mjeri prisutne na tržištu SAD-a”, stoji u analizi AmChama.

Odbitak poreza

Kao najčešći primjer ekonomskog dvostrukog oporezivanja navodi se da tvrtka plaća porez na dobit, a potom porez plaćaju i dioničari na dividendu isplaćenu iz te oporezovane dobiti. Jedna zemlja može oporezivati dohodak po kriteriju njegova nastanka, a druga na temelju prebivališta. Sporazumima se to najčešće rješava tako da zemlja u kojoj je obveznik poreza rezident ne naplaćuje porez na dohodak koji je već bio predmet oporezivanja u inozemstvu ili se odobrava odbitak od poreza u visini iznosa poreza plaćenog u inozemstvu. U slučaju tvrtki najčešće se koristi sustav odbitka dividende, sustavi imputacije ili odvojenih poreznih stopa.

Hrvatska pretposljednja u EU po iznosu američkih ulaganja

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, Hrvatska trenutačno ima u primjeni 63 sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, među kojima su sve zemlje EU, osim Cipra, a većina ih je na snazi iz razdoblja prije pristupanja Hrvatske u članstvo EU. Izuzetak su samo sporazumi s Portugalom, Ujedinjenim Kraljevstvom i Luksemburgom.

Ti se sporazumi razlikuju po obuhvatu i poreznim stopama koje su dogovorene, pri čemu je nekima regulirano samo oporezivanje dohodaka, a nekima su obuhvaćeni dohodak i imovina. Svaki sporazum točno navodi koji su porezi u zemljama potpisnicama predmet sporazuma te se definira koja država potpisnica ima pravo oporezivanja, kako se raspodjeljuju porezi ili koliki je najviši iznos oporezivanja. Kao primjer HGK navodi sporazum između Hrvatske i Češke, pri čemu se definira da država u kojoj se isplaćuje dividenda rezidentu druge države ima na tu dividendu pravo naplatiti porez, ali u najvišem iznosu od 5 posto bruto iznosa dividende.

Kada je riječ o SAD-u, koji ima 68 sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Hrvatska je jedina zemlja Europske unije s kojom još uvijek nema takav sporazum. Posljednje je zaključio s Bugarskom i Maltom 2007., odnosno 2008. godine. Kako je SAD veliki investitor, pri čemu 54 posto ulaganja odlazi u EU, za tu je zemlju tim važnije osigurati poticajno poslovno okruženje. HGK navodi da se najveći dio investicija odnosi na holding kompanije, odnosno tvrtke koje se osnivaju radi kupnje udjela i upravljanja u drugim tvrtkama.

Najveći iznosi takve vrste ulaganja ostvareni su prema Luksemburgu i Nizozemskoj, koji su ujedno najveći “primatelji” FDI-a iz SAD-a. Kada je riječ o Hrvatskoj, navodi HGK , iznos američkih ulaganja po stanovniku pokazuje da stoji loše u odnosu na druge članice EU - zauzima pretposljednje mjesto, a manji iznos FDI-a iz SAD-a po stanovniku bilježi samo Latvija. Jedan od razloga niske razine investicija iz SAD-a, smatra HGK, jest i nepostojanje sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.