Alarmantno stanje

Šibenskim ribarima nedostaje radnika: Nitko ne želi raditi unatoč plaći od 7,5 tisuća kuna

AUTOR:

  • Branimir Periša

OBJAVLJENO:

19.2.2019. u 17:53

AUTOR:

  • Branimir Periša

OBJAVLJENO:

19.2.2019. u 17:53

Tribunj, 170718.
Ribarski brod Vicenco s kojeg je u jucerasnjem nevremenu ribar pao u more i smrtno stradao.
Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX
Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX

Samo u Tribunju, najistaknutijem ribarskom punktu u Šibensko-kninskoj županiji s jedinom ribarskom lukom na obali, nedostaje 50 radnika u ribarstvu, piše šibenski.hr.

Stanje je upravo alarmantno i za posljedicu ima da ribari vezuju brodove za kraj, zapitani nad daljnjom egzistencijom svoga posla i obitelji. Na zadarskom području takvih je zasad 15-ak, navodno, čulo se nedavno na sastanku u Obrtničkoj komori ŠKŽ o temi od vitalnog značaja za cijelu gospodarsku granu. Sudjelovali su predstavnici Šibensko-kninske županije, Županijske obrtničke komore, Ribarske zadruge Adria-Tribunj, Lagura Galeb, županijskog Ceha ribarstva te predstavnici cehova ribarstva obrtnika iz Vodica, Murtera i Šibenika, no koliki je točno deficit radnika u ribarstvu šibenskog kraja, zasad nije točno utvrđeno. Na županijskom području inače je sedam većih i dvije manje plivarice (srdelare), a koća je nešto više od 20, s time da je nedostatak radnika više izražen kod plivaričara.

Ovaj problem nije od jučer, no ribari Šibensko-kninske županije prvi na to javno ukazuju i županijska će komora poduzeti konkretne aktivnosti da se prevlada nedostatak radnika, kazao je Joso Smolić, predsjednik OK ŠKŽ. Odnosi se to najprije na suradnju sa Zavodom za zapošljavanje radi organizacije sajma poslova u ribarstvu kako bi se omogućio izravni kontakt između ribara - obrtnika i potencijalnih radnika na njihovim brodovima.

Također, dodaje Smolić, trebalo bi cijele godine raditi na propagiranju ribarskih zanimanja i u javnosti stvarati povoljnu sliku o uvjetima rada u tom dijelu gospodarstva. Za razliku od drugih gospodarstvenika koji u nedostatku radnika mogu računati na inozemna vrela radne snage, uvozne kvote za ribarstvo država nije odobrila, te im preostaje oslonac isključivo na mogućnosti sve tanjeg domaćeg tržišta rada, premda se za te poslove ne traži posebna stručna osposobljenost.

Unatoč pogodnostima...

Tijekom sastanka više puta je istaknuto da posao u ribarstvu ima čitav niz pogodnosti u odnosu na neke sezonske poslove, o čemu se malo i nikako dosad nije govorilo. Uz razmjerni visok prosjek plaće od 7 tisuća kuna i cjelogodišnju zaposlenost, uz dosta dana kada se na more ne izlazi, radnicima u ribarstvu plaća se osposobljavanje te su im osigurani topli obroci i radne odore.

Momcima iz priobalja nije do rada u ribarstvu, makar se na plivaricama dade zaraditi više od sedam i pol tisuća kuna mjesečno neto, sa svim plaćenim doprinosima, požalio se profesionalni ribar Frane Popov, ili Mali Frane iz Tribunja, ukazujući na problem s kojim se suočavaju kapetani na cijeloj obali, pa tako i on. Doduše, Popovu trenutačno nedostaje samo jedan član posade, a od ljeta do početka zadnjeg lovostaja na srdelu sredinom prosinca izmijenilo se nekoliko mladića i ni jedan se nije zadržao duže od nekoliko dana.

– Moj šura muku muči s manjkom od pet ili šest ljudi od sedam-osam, koliko je optimalno za manje plivarice. Da je riječ o posebno teškom poslu, razumio bih, ali nije. S obzirom na visok stupanj mehanizacije, najteže što treba podići rukama je kašeta s ribom, lamentira Popov i primjećuje da svi ti kojima se ne radi imaju za cigarete i kavu od roditelja.

– Otiđu s opravdanjem da to nije za njih pa vjerujte da više ne znam što bih o tome mislio. Da su posebno školovani za neku struku, možda bi se i našlo opravdanje što ne žele u ribarstvo. Ne znam što je točno uzrok, ali ima najviše propusta u odgoju, u to sam siguran – zaključuje Frane Popov.