Zašto nam treba stožer?

Prvi set mjera je podbacio, umjesto alibi-savjetnika Vladi su hitno nužni eksperti

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.3.2020. u 11:43

AUTOR:

OBJAVLJENO:

30.3.2020. u 11:43

Zagreb, 240320. Banski dvori.
Konferencija za medije o Vladinim gospodarskim mjerama zbog krize izazvane koronavirusom. O mjerama je govorio predsjednik Vlade Andrej Plenkovic, a prisutni su bili i ministri iz nadleznih resora. Na fotografiji: Andrej Plenkovic, Darko Horvat, Marko Pavic, Marija Vuckovic, Zdravko Maric i ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrovic.
Foto: FAH / POOL
FAH / POOL

Darko Horvat, Marko Pavić, Andrej Plenković, Marija Vučković, Zdravko Marić i Josip Aladrović

Dok se ovaj tjedan s nestrpljenjem očekuje novi paket Vladinih mjera za pomoć gospodarstvu posrnulom od krize prouzročene koronavirusom, a vjerojatno i uspostava savjetodavnog tijela ekonomskih stručnjaka "bez operativne uloge", kako ga je opisao premijer, pitali smo ekonomiste i poduzetnike što misle o tome, odnosno bi li Andrej Plenković trebao ustrajati na odluci da neće stvarati krizni gospodarski stožer jer ga vidi kao "paralelizam s Vladom".

Odgovori nisu unisoni, a takav će vjerojatno biti i rad široko postavljenog savjetodavnog tijela, smatraju naši sugovornici. Ekonomski analitičar Velimir Šonje, kojeg je Glas poduzetnika nominirao u taj stožer i bio je prilično kritičan oko dometa donesenih mjera, ipak nije siguran je li savjet/stožer potreban. "S jedne strane, postavlja se pitanje što će taj gospodarski savjet raditi pokraj svih ministara i službenika. S druge strane, odgovorno je u ovako izvanrednim okolnostima poslušati što govore stručnjaci (iako oni sigurno neće govoriti jednim glasom), kao što je zbog okolnosti odgovorno da se stručnjaci odazovu takvom pozivu, pa barem na prvi sastanak, da se vidi čemu bi takav savjet služio i kako bi radio", kaže u odgovoru na naše pitanje prilično skeptični Šonje.

Kompetentni

Dražen Oreščanin, direktor IT tvrtke Poslovna inteligencija i jedan od pokretača Facebook inicijative Glas poduzetnika koja je posljednjih desetak dana glasno zahtijevala osnivanje gospodarskog kriznog stožera, pragmatično nam sada kaže: "Vjerujem da će budući stožer ili savjet biti zaista stručno tijelo te da će premijer donositi odluke u skladu s preporukama. Ako u to tijelo uđu ljudi koji nisu kompetentni i operativni, bolje da se tijelo ne osniva. U to tijelo ne bi smio ući nitko po bilo kakvoj političkoj ili sindikalnoj liniji, nego samo struka i gospodarstvo".

Tražili su krizni stožer u kojem bi, osim ekonomskih stručnjaka, bili i predstavnici poduzetnika, prvenstveno malih i srednjih koji čine 70 posto privatnog sektora i koji su u krizi najviše ugroženi. Zamišljali su da bi on bio u stanju donositi kvalitetne odluke u kratkom vremenu te da bi njegove odluke bile izvršne. "Ono što je za formiranje takvog stožera najveća prepreka jest to što za njega trenutačno ne postoji zakonska osnova", priznaje sada Oreščanin. Odvjetnik Andrej Šooš Maceljski, koji također podržava inicijativu Glas poduzetnika, smatra da bi realizacija gospodarskog pandana organizaciji Stožera civilne zaštite bila pred nizom prepreka, "kako onih vezanih za trenutačno nepostojeći zakonski okvir koji bi predvidio ovlasti, funkcioniranje i odgovornosti takvog tijela tako i onih vezanih na vertikalnu i horizontalnu organizaciju samog sustava, koji bi na neki način zapravo predstavljao paralelnu strukturu izabranoj državnoj vlasti, pri čemu bi se moglo postaviti pitanje njegova legitimiteta, pa i odgovornosti sudionika".

Mladen Vedriš, profesor ekonomije na zagrebačkom Pravnom fakultetu, ipak smatra kako je moguće i potrebno osnovati operativni ekonomski stožer, s obzirom na kriznu situaciju, i ne misli da bi on značio uvođenje paralelne vlasti, samo bi se tako efikasnije odredio adekvatni krug komplementarnih mjera. Ima i konkretan prijedlog o organizaciji. "Ekonomski institut Zagreb mogao bi sa svojom ravnateljicom Maruškom Vizek biti softver mjera, znanstveno-operativni stožer koji bi napravio makro, mikro i sektorske analize, a on bi potom s poduzetničkim sektorom, preko postojećih udruženja, testirao je li se mjerama dobro pogodilo probleme i potrebe", objašnjava Vedriš. U taj stožer trebalo bi biti uključeno maksimalno deset najkvalitetnijih sektorskih stručnjaka i tim za financijski aspekt kako bi sa stručnjacima iz HNB-a i Ministarstva financija trezveno procijenili koliko je novca potrebno gospodarstvu i gdje ga po najpovoljnijim uvjetima sada nabaviti, od Europske unije i MMF-a do Svjetske banke i poslovnih banaka. "To bismo trebali znati u kratkom roku i krenuti u road show kao što se radi kod izdavanja državnih obveznica", dodaje Vedriš. Tek kad su mjere uobličene, a ne prije, što je moguće izvesti u tjedan dana, treba ići u savjetovanje s oporbom i sindikatima kako bi ih podržali. Kao vodilju predlaže vojno pravilo: sve mora biti jednostavno. "Sve što se sada napravilo za gospodarstvo je relativno dobro, samo je pitanje je li dovoljno", zaključuje Vedriš.

Vijeće mudraca

Kristijan Kotarski, profesor s Fakulteta političkih znanosti, smatra kako se pokazuje da bismo trebali uvesti ono što imaju Nijemci. Riječ je o tijelu koje nazivaju "stalno vijeće ekonomskih mudraca", a u kojem sjedi pet neovisnih makroekonomskih stručnjaka (predlaže ga savezna vlada, a potvrđuje predsjednik). Svakako, smatra da sada trebamo ekonomsko vijeće ili stožer radi "koncentracije ekspertiza" (jer smo suočeni sa "slabim kapacitetom donositelja odluka" u Hrvatskoj), ali on ne bi trebao biti brojan, do sedam ljudi, jer će u protivnom biti teško doći do dobrih mjera. Također smatra da u njemu trebaju glas imati i poduzetnici. On bi rado tu vidio ekonomiste Velimira Šonju i Vuka Vukovića, a primjećuje kako je krizno vrijeme i prilika za reformu.

Šonje, pak, podsjeća da je davnih godina, u doba premijera Nikice Valentića, radio u neformalnom Vladinu savjetu (uz Zorana Anušića, Žarka Miljenovića i pokojnog Željka Rohatinskog te potporu Andree Mervar s Ekonomskog instituta), a zadatak je bio savjetovanje oko programa rušenja visoke inflacije. "Bili smo moćan savjet, sastajali se često, nekoliko mjeseci praktički nismo radili ništa drugo. Imali smo analitičke resurse, imali smo vrijeme i imali smo utjecaj - kreirali smo program", napisao je u svom nedjeljnom blogu. To je, podsjeća, izazvalo i zamjerke i otpor jer njihov rad nije bio javan (antiinflacijske mjere za uspjeh trebaju efekt iznenađenja), a to je u demokratskim uvjetima teško zamislivo. Odluke koje su ti "komandosi", kako ih je Valentić nazivao, donosili "pregazile" su mandate većine ministara, kaže Šonje, a ratna ugroza i obaranje visoke inflacije, 1993. - 1994. godine, opravdale su takav model. To se, napominje, ne treba ponoviti.

Podsjeća i na to da je posljednji neformalni gospodarski savjet u Hrvatskoj sazvala premijerka Jadranka Kosor (članovi su bili Sandra Švaljek, Borislav Škegro, Željko Perić i Željko Lovrinčević). "Taj savjet je radio pro bono i sastavio solidan ekonomski program na dvadesetak slajdova power point prezentacije. Međutim, na kraju od svega nije bilo ništa jer je tsunami događaja upravljao Vladom Jadranke Kosor, a ne ona događajima", komentira Šonje. Ostavlja mogućnost da sada možda može nastati neki "inovativni savjet" koji bi bio između Kosoričina "bez zubi" i Valentićeva, koji bi u današnje vrijeme imao "preoštre očnjake" i patio od demokratskog deficita, ali bi bio dovoljno transparentan za javnost i ne bi izazvao sumnjičavost ministara i službenika "ili strah da će netko ući u kost njihovih mandata i odgovornosti i voziti sa stražnjeg sjedala, savjet koji bi imao i vrijeme i resurse i mogao funkcionirati kao tim, i koji, najvažnije od svega, ne bi bio politički alibi-savjet. Meni se čini da savjet koji bi udovoljio svim tim uvjetima ne može postojati. No, dopuštam da griješim. Teška vremena ponekad iznjedre inovativna rješenja", poručuje.

Jedan od menadžera koje smo kontaktirali, Slobodan Školnik iz Emmezete, komentira kako je očito da Plenković neće pristati na operativni stožer pa smatra da je dobro i da osnuje savjet, ali u njemu trebaju biti ekonomski "teškaši" poput Šonje i ekonomskog analitičara Andreja Grubišića. Smatra da su neke od izjava ministra gospodarstva Darka Horvata zvučale "kao da ne razumije proporcije krize", a postojeće mjere izgledaju kao da "gasimo požar lončićem".

'Ova kriza je prilika da reformiramo gospodarstvo i povećamo ulogu privatnog sektora'

"Pandemija je ogolila brojne slabosti hrvatskog gospodarstva, kompleksan institucionalni okvir, nefleksibilno radno zakonodavstvo te velika očekivanja da država može pokriti sve gubitke. Prizivaju se značajne financijske intervencije države, no treba ipak izabrati pravi model i iskoristiti ovu krizu da ojačamo otpornost našeg gospodarstva", kaže Vedrana Jelušić, partnerica u Deloitteu.

Očekuje da će u najavljenom novom setu mjera biti posebno razrađene mjere za one tvrtke i obrte kojima je naložena obustava rada, i to tako da im se pomogne smanjiti troškove, posebno kad je riječ o onim davanjima koja su vezana za operativno poslovanje jer se ono u fazi "ekonomske hibernacije" ne odvija. "Trenutačno nisu svi gospodarski subjekti podjednako pogođeni, ali bit će srednjoročnih posljedica na cijelo gospodarstvo. Zato je jako važno procijeniti koliko država i naš budžet može podnijeti, posebno vezano za veličinu oprosta i otpise koji se sada sazivaju", ističe te dodaje da će podrška gospodarstvu trebati biti puno šira od inicijalnih hitnih mjera.

Treba, napominje, što više mobilizirati novac iz fondova EU, od njihova jednostavnijeg korištenja do potencijalne prenamjene. Mnoge tvrtke trebat će dugoročne kreditne linije s počekom ili, pak, dokapitalizaciju, stoga treba aktivirati i što više komercijalnih banaka kako bi se interventna sredstva kapilarno približila gospodarstvu te potaknuti osnivanje fondova za ulaganja u vlasnički kapital poduzeća s profesionalnim menadžmentom.

Poručuje kako je "ova kriza prilika da reformiramo gospodarstvo i povećamo ulogu privatnog sektora". Gospodarske mjere trebale bi, navodi primjer, potaknuti javno-privatna partnerstva, posebno u zdravstvu.

Hitne mjere za spas

HUP je podsjetio da traži od Vlade mjere po principu “nula prihoda, nula rashoda”, a 13 su prioritet:

1. potpora za skraćivanje radnog vremena kao razmjerni dio iznosa plaće za broj radnih sati za koje radnik ne radi

2. za vrijeme neaktivnosti otpis doprinosa i poreza

3. obustava plaćanja svih obveznih članarina i naknada

4. otpis plaćanja prema jedinicama lokalne samouprave

5. ukidanje svih ostalih poreza i naknada za koncesije

6. smanjenje stope poreza na dobit i odgoda predujma

7. ukidanje obveze obračuna plaće/propisane godišnje osnovice za direktore

8. plaćanje PDV-a po naplaćenoj realizaciji, i to počevši s razdobljem od 1. ožujka

9. obustava ovrhe za poreze

10. reprogramiranje kredita

11. osiguravanje međunarodnog protoka roba

12. proglašenje više sile

13. odgoda rokova za izvještaje