Budući da je preko dvije milijarde ljudi od Indije pa do Kalifornije trenutno u karanteni, potražnja za energijom, preciznije za naftom, potonula je, a padom potražnje za naftom pala je i njena cijena. Naftna se industrija, piše Bloomberg, suočava s problem koji ju je zadnji put zatekao prije 35 godina: proizvođači zatvaraju svoje izvore budući da crpljenje uobičajene količine nafte više nema ekonomskog smisla.
- Nikad nisam vidio ništa slično na ovom tržištu – rekao je Torbjorn Tornqvist, suosnivač i glavni izvršni direktor Gunvor Groupa, jedne od najveće svjetske kompanije za trgovanje resursima.
Naftno se tržište, koje ne samo da je pogođeno padom potražnje, već i rastom ponude zbog cjenovnog rata između Saudijske Arabije i Rusije, bori s viškom od čak 20 posto uobičajene globalne potrošnje. A posljedice su, piše Bloomberg, brutalne – cijene su dovoljno niske da se diljem svijeta zatvori proizvodnja. Za sudionike cjenovnog rata to se računa kao pobjeda, dokle god se ta zatvaranja događaju izvan njihova teritorija.
Brent i West Texas Intermediate kreću se oko 25 dolara po barelu, no u svijetu fizičke nafte u kojem se kupuju pravi bareli proizvođači dobivaju mnogo manje. Sektor se kreće u „nezabilježenim vodama i nepoznatim područjima“, smatra Paul Sankey, naftni analitičar u Mizuho Banku.
Manje naftne kompanije u SAD-u prodaju svoju naftu po cijenama između šest i deset dolara po barelu, a slična situacija događa se i u ruskoj Sibiriji i Kini. Posljedično, zbog ultraniskih cijena nafte rafinerije smanjuju proizvodnju. Brazilski Petrobras, primjerice, smanjio je proizvodnju za 100.000 barela dnevno, dok Glencore zatvara svoja naftna polja u Čadu. Slično najavljuju i drugi direktori kompanija iz tog sektora.
- Moramo brzo smanjiti ponudu nafte za 10 milijuna barela dnevno. Cijene nafte morat će se još više spustiti da bi ju u ovo vrijeme mogli prodati – rekao je Russel Hardy, prvi čovjek Vitola.
Zadnji put kada se naftna industrija suočila s nizom zatvaranja rafinerija i tolikim smanjenjem proizvodnje bilo je 1986. kada je Saudijska Arabija cjenovnim ratom unijela nemire na tržište. Tijekom cjenovnih sukoba 1998./1999. i 2015./2016. industrija je također prošla kroz rezove, no ne tolike. Naprosto svijet danas ne može crpiti naftu na trenutnoj razini od otprilike 100 milijuna barela dnevno, a potražnja je 20 posto niža. Višak bi zatrpao skladišne kapacitete unutar svega nekoliko tjedana.
Na nekim tržištima u kojima je infrastruktura slabije razvijena to se već i događa. Pakistan je, primjerice, svojim rafinerijama naložio da prestanu uvoziti benzin i dizel budući da su cisterne već dupkom pune.
Na tržištima koja nemaju pristup moru nedostatak skladišnog kapaciteta mogao bi biti presudni faktor budući da kada se kopneni spremnici napune, trgovci koriste cisterne na moru i tamo spremaju naftu i čekaju da cijene porastu.
Bez cisterne ili pristupa moru cijene nafte na lokalnim fizičkim tržištima mogle bi, prognozira Bloomberg, pasti na nulu ili čak otići u minus, što znači da bi proizvođači mogli početi plaćati kupcima da se riješe svoje nafte.