EVN Croatia je tvrtka kći austrijske korporacije EVN AG koja posluje u 21 europskoj državi i opskrbljuje više od 14 milijuna korisnika u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi u poljednjih 20 godina. Od 2009. godine EVN Croatia na temelju koncesije od 30 godina u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji gradi plinsku distributivnu mrežu. U međuvremenu su koncesije produžene u dvije županije, Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj, za još 20 godina. S radovima u Splitu EVN polako dovršava glavninu infrastrukture te sada kreće prema razdoblju pozitivnog poslovanja koje je najavljeno za kraj ove godine. U tome im može pomoći najnoviji projekt “Hlađenje na plin”, koji je prošli mjesec predstavljen partnerima, sadašnjim i budućim korisnicima plinofikacije Dalmacije. S Vladom Mandićem, članom Uprave EVN Croatia, razgovarali smo o dosadašnjim rezultatima te budućim aktivnostima ove tvrtke na plinofikaciji Dalmacije.
Gdje ste sve doveli plinsku mrežu?
- Plinsku mrežu doveli smo u osam gradova i dvije općine. Plin danas imaju Zadar, Biograd na Moru, Benkovac, Drniš, Knin, Šibenik, Dugopolje, Klis, Solin i Split. To sigurno nije kraj izgradnje plinovoda, ali mogu reći da se pomalo približavamo visokoj fazi dovršenosti. Počeli smo od nule, a danas smo deseti po veličini distributer plina u Hrvatskoj po volumenu distribuiranog plina. To baš nije zanemariv udjel, jer smo koncesionar u tri županije koje uopće nisu imale plinsku mrežu, za razliku od primjerice Istre i Rijeke.
Po kojim stopama ste rasli?
- Posljednjih smo pet godina svake godine udvostručavali promet jer smo spajali nove korisnike, ali isto tako jer su neki korisnici zbog bitno osnažene konkurentske pozicije povećavali svoju proizvodnju, pa tako i potrošnju. U ostalim dijelovima Hrvatske gdje postoji odavno razvijena mreža to nije slučaj. Naravno, sada je teško očekivati da ćemo i dalje rasti po istim stopama, ali jako smo zadovoljni rezultatima, unatoč svim preprekama i problemima koji su nas pratili.
Vlado Mandić, član Uprave EVN Croatia
Je li vam KBC Split, odnosno bolnica Firule, bila najveći izazov?
Tako je, bolnica Firule bila je veliki izazov, ali tim je i zadovoljstvo bilo veće kad smo je spojili na plin ovo proljeće. Bila je jedan od najvećih onečišćivača u Splitu jer se kao energentom koristila mazutom. Sada je energetska slika u Splitu drukčija. Danas je zrak u Splitu puno čišći, a računi KBC-a Split puno su niži jer su postignute značajne uštede, koje su jedino moguće s plinom. U spajanju Firula na plin pokazalo se koliko je važno razumijevanje vodstva i spremnost na iskorak. U ravnatelju Juliju Meštroviću imali smo izvrsnog partnera tijekom pregovora, koji su u prvom redu bili usmjereni na dobrobit bolnica i pacijenata. I prije bolnice Firule, osim u izgradnju plinske mreže, ulagali smo maksimalne napore da se puno štetniji energenti poput mazuta odnosno lož-ulja zamijene plinom. Mogu sa zadovoljstvom reći da smo u tome u najvećoj mjeri uspjeli. Pogotovo nakon spajanja bolnice Firule na plin, do tada najvećeg zagađivača SO2 emisijama u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Postoji li i dalje pojačan interes za priključenje na plinsku mrežu ili su se većina onih koji su zainteresirani spojili?
- Interes postoji i ne smanjuje se. Trenutačno je još oko 30 objekata u nekoj fazi priključenja na mrežu. Sada smo u situaciji da nam se zainteresirani sami javljaju. Naša prodaja sada samo upravlja tim zahtjevima. Drago nam je da je iza nas vrijeme kad smo se morali najavljivati i uvjeravati čelnike tvrtki i ustanova o prednostima plina kao energenta. To je i logično, jer od postojećih korisnika imaju informaciju o prednostima. Pokazuje se da su naši korisnici najbolji promotori plina. Kad imate uštede i do 60 posto i daleko veću razinu komfora i kvalitete, povratne su informacije odlične. Svakako bih izdvojio zadovoljstvo ravnatelja Osnovne škole Ravne njive u Splitu i KBC-a Split, ali i brojnih drugih.
Što je s velikim industrijskim pogonima poput Brodosplita?
- U kontaktu smo. Iz Brodosplita su iskazali interes, što je i razumljivo, jer se radi o velikom sustavu koji troši puno energije. Napravit ćemo sve što je u našoj mogućnosti da Brodosplit bude u nekom obliku priključen na plinsku mrežu. Već smo priključili i velike pogone Aluflexpacka, TLM-a, Knaufa... i svi su jako zadovoljni što su se priključili. Još je nekoliko velikih industrijskih pogona iskazalo interes. Naš je prvi cilj bio zamijeniti mazut plinom i mogu reći da smo ga u najvećem dijelu ostvarili. Sljedeće godine trebala bi biti priključena i posljednja dva velika objekta tako da bi do kraja 2020. godine Dalmacija bila mazut free. Znači, neće se morati koristiti teška loživa koja izgaranjem otpuštaju niz čestica štetnih za zdravlje i opasnih za okoliš.
Vlado Mandić, član Uprave EVN Croatia
Koji je sljedeći industrijski objekt?
- Sljedeći je korak priključenje GIRK Kaluna u Drnišu. Radi se o respektabilnom korisniku koji se sada koristi i petrol koksom kao gorivom za proizvodnju i koje bi trebalo što prije zamijeniti, to više što je tvornica smještena tako blizu Nacionalnog parka Krka.
Kakav je interes hotelskih kuća i turističkih objekata?
- Amadria Park jedan je od naših prvih korisnika. Naši korisnici su niz restorana, ugostiteljskih objekata, pekarnica, turističkih objekata... Imamo oko 1500 klijenata, a turistički objekti su itekako zainteresirani. Pogotovo što za turizam donosimo nešto novo, a to je hlađenje na plin. Hlađenje na plin novo je poglavlje u plinofikaciji. S tim mogućnostima na konferenciji “Hlađenje na plin” upoznati su svi korisnici odnosno svi dionici od proizvođača opreme, instalatera plina, projektanata...
Kako se može hladiti na plin?
- Plin kao energent nema premca za bilo koju instituciju ili objekt koji ima potrebu za toplom vodom, a istodobno i potrebu za hlađenjem, odnosno klimatizacijom. Učinkovitost plina kao primarnog energenta koji dolazi do mjesta potrošnje te omogućuje hlađenje kroz dvije različite tehnologije je najveća. Ujedno imate jednak komfor i jednaku neograničenu količinu energije uz znatno niže troškove. Isplativost takvih projekata vrlo je brza i kreće se oko godinu dana. Tamo gdje je drukčija situacija i gdje nemate potrebu za toplom vodom isplativost takvih projekata je nešto manja, odnosno sporiji je povrat ulaganja. Primjerice, svaki hotel ima potrebu za toplom vodom tijekom čitave sezone, a ako je spojen na plin, onda ne mora ponovno plaćati priključak, tako da se plinom tehnički vrlo jednostavno koristiti i za hlađenje. Potrebno je napraviti izmjene u projektu te zamijeniti vanjske jedinice za hlađenje, a sve ostalo unutar objekata ostaje isto i ne mijenja se.
Jesu li te prednosti prepoznali potencijalni korisnici?
- Dosad već imamo desetak korisnika koji se koriste plinom za hlađenje, a još toliko je u pripremnoj fazi. Primjerice, novi objekti u Luci Gaženica također će se hladiti na plin, što je svakako mudra odluka jer je zakup kapaciteta električne energije u njihovu slučaju 23 puta veći od naknade za priključenje na plin, dok je prosječna cijena električne energije 3,5 puta viša od cijene plina.
Kažete da plin kao energent nema premca u određenim situacijama. Možete li to pojasniti?
- Plin je dostupan i nije ovisan o vremenskim prilikama, a klimatolozi nas upozoravaju da su sve ekstremnije, dok ograničeni elektroenergetski kapacitet svakako nameće imperativ za energetskom održivošću objekata. Brojni objekti ne mogu dobiti elektroenergetsku suglasnost za priključenje, tako da je to izazov i za državu. Izazov za državu predstavlja i kako osigurati prihvat sve većeg broja obnovljivih izvora energije u sustav koji nije dovoljno jak i otporan. Zato u čitavoj priči plin dođe kao logično rješenje i idealan tranzicijski energent. U idućih deset godina očekujemo da ćemo spojiti još oko 100 velikih objekata koji će imati hlađenje pomoću prirodnog plina. Isto tako, očekujemo prelazak autobusa javnih prijevoznika i komunalnih vozila u Splitu, Šibeniku i Zadru na prirodni plin.
Kakva je situacija što se tiče kućanstava?
- Za njih sada postoje rješenja priključenja pomoću malih kotlovnica. Ako zgrada ima razvedenu toplinsku infrastrukturu koja je prije bila spojena na kotlovnicu ili infrastrukturu za ukapljeni naftni plin, na prirodni se plin može prijeći vrlo jednostavno, brzo i jeftino. Regulativa koja se odnosi na kotlovnice potpuno je zastarjela tako da je pod hitno treba uskladiti s potrebama današnjeg vremena. Današnje tehnologije s malim vanjskim kotlovnicama izvrsno su rješenje za većinu navedenih zgrada. U Splitu na Blatinama imamo jedan takav pilot-projekt. Tamo postojeća toplana godinama ne funkcionira, a građani su imali jako loša iskustva, a nije ni pronađen investitor za revitalizaciju. Iako to nije naš temeljni biznis, pokušavamo pronaći rješenje kako bi se postojeća infrastruktura stavila u funkciju. Napravili smo projekt i prezentirali ga predstavnicima stanara. U dvije zgrade stanari će se koristiti vanjskim kotlovnicama kako bi riješili problem grijanja koji ih godinama opterećuje, uz trošak ne veći od 10.000 kuna po stanu. Nadamo se da će većina stanara prepoznati priliku da riješi ovaj inače nerješiv problem i da ćemo ga realizirati kao primjer dobre suradnje za sve druge zgrade i stanare.