Populizam (i) preko Atlantika

Ova žena će promijeniti Ameriku? Nekada su je ismijavali, danas njezine ideje tresu SAD

AUTOR:

OBJAVLJENO:

24.5.2018. u 16:42

AUTOR:

OBJAVLJENO:

24.5.2018. u 16:42

Joshua Roberts / Stephanie Kelton / Lucas Jackson / Wikiemdia / Creatice Commons / Private correspondence / Reuters

Washington, Stephanie Kelton, New York

Desetljećima je SAD važio za utvrdu neoliberalne ekonomije. "Pojedinac je sam odgovoran za svoju sudbinu", poruka je koja se i danas često čuje s druge strane Atlantskog oceana. No, stvari se u posljednje vrijeme počinju mijenjati i s druge strane 'bare', na tamošnjem političkom i ekonomskom tržištu, pa se ideje koje bi na Starom kontinentu dobile epitet 'lijevih' ili čak 'socijalističkih' sve češće mogu čuti i u javnom prostoru najmoćnije zemlje svijeta.

Jedan od protagonista ideja drukčijeg, humanijeg društva je Stephanie Kelton, ekonomistica i demokratkinja, čiji je opus sve češće u fokusu američkih medija. I dok su Kelton u javnosti ranije uglavnom ismijavali, danas se njene ideje itekako razmatraju, ocjenjuju američki mediji. A ideje su joj, za američke pojmove, može se reći čak i radikalne. I to neovisno o tome što dolaze iz redova Demokratske stranke, koja je dosad svakako više bila sklonija državnoj intervenciji u gospodarstvu i društvu od svojih konkurenata u Republikanskoj stranci.

Koje su, dakle, ideje vodilje koje 48-godišnja ekonomistica sve više uspijeva progurati u američkoj javnosti? Prije svega, radi se o prijedlogu kreiranja saveznog programa koji bi svakom Amerikancu jamčio "pristojno" radno mjesto. Naravno, svakom građaninu koji želi raditi. Drugim riječima, umjesto da pojedinac sam bude odgovoran za svoje zaposlenje, tu bi odgovornost, na ovaj ili onaj način, na sebe preuzela država.

- Novac ne raste na bogatima - rečenica je koju Kelton često izgovara.

Moderna monetarna teorija

To nas dovodi i do druge razlike njezinih prijedloga u odnosu na američki (a i ne samo američki) mainstream. Radi se o "modernoj monetarnoj teoriji", čija je Kelton zagovornica, a koja, pojednostavljeno rečeno, kaže da je opsesija novcem ekonomiste udaljila od bavljenja pravim stvarima koje utječu na ekonomsko zdravlje nacije, poput prirodnih resursa, tehnologije i radne snage. Novac je, objašnjavaju zagovornici ove škole, samo alat kojim vlasti trebaju upravljati spomenutim resursima i rješavati socijalne probleme, kojih je u suvremenom svijetu ionako sve više. Drugim riječima, novac nije i ne smije sam sebi biti svrhom.

I sama Kelton u svojim govorima često spominje "financijsku zajednicu", gotovo kao da govori o posebnoj kasti koja brine samo o sebi i svojim interesima, dok interese društva stavlja u drugi plan. U tom smislu, primjećuju u Huffington Postu, vrijedi naglasiti da i sami demokrati danas odbacuju deregulaciju bankovnog sustava, koju je provela još administracija bivšeg predsjednika Billa Clintona, nazivajući je "greškom".

Dug nije bitan

Treća značajka ideja koje Kelton zastupa tiče se proračunskog manjka. On za nju, naime, nije bitan, baš kao ni javni dug, budući da se putem deficita i javnoga duga mogu ostvariti drugi, za društvo, kako kaže, puno važniji ciljevi.

- Temeljna ideja je da vlada ne može ostati bez novca. Vlast stvara novac putem potrošnje - poruka je koju ponavlja Kelton.

No, problem je što takav pristup javnoj politici lako može završiti jačanjem inflacije. A nju nitko ne želi. Ipak, Kelton i na to ima odgovor: vlasti imaju dovoljan instrumenatrij da zaustave divljanje cijena. Uostalom, zadovoljavanje temeljnih potreba ljudi, poput radnog mjesta ili socijalnih prava, ima prioritet pred ostalim ciljevima, pa makar oni bili vezani i uz inflaciju. Ili, kako kažu suradnici Kelton, ona ne govori samo o inflaciji, nego i o pravima i pravdi.

Kako hrvatski ekonomisti gledaju na stavove koje zastupa Kelton? Oni s kojima smo razgovarali, najkraće rečeno, u njima vide populizam. Ili, preciznije, američku inačicu populizma.

Populističke ideje

- Takvi stavovi su malo čudni za SAD, sjetimo se samo kako je prošao ObamaCare. Radi se o populističkim idejama, koje se pojavljuju svugdje u svijetu, pa ni SAD tu nije izuzetak. Naravno, realizacija takvih ideja je moguća, ali samo na kratki rok. U SAD-u ipak jako dobro znaju da povećanje javne potrošnje, do čega bi ovo dovelo, znači i veće poreze, te manje perspektive gospodarskog rasta u budućnosti - ocjenjuje Zdeslav Šantić, makroekonomist Splitske banke.

Upravo zbog duboko ukorijenjene neoliberalne matrice po kojoj se vrti američko društvo stručnjaci smatraju da veća opasnost od populizma prijeti Europi, nego SAD-u. Naime, upravo se na Starom kontinentu sve više javljaju ideje koje bi za posljedicu imale povećanje proračunskog deficita i javnoga duga, a to onda znači i sporiji gospodarski rast i razvoj u budućnosti. Odnosno, reprizu grčkog scenarija.

Iako se Kelton često poziva na Franklina D. Roosevelta, demokrata i predsjednika koji je SAD vodio u prijelomnim trenucima 20. stoljeća te čije je djelo New Deal, program nadahnut idejama Johna Maynarda Keynesa, izvelo SAD iz dotad najveće ekonomske krize, domaći stručnjaci odbacuju poveznicu ideja s kojima izlazi Kelton i Keynesa.

- To je prije populizam, nego Keynes - ističe Šantić.

I Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko Banka, u idejama koje zagovara Kelton vidi ponajprije populizam. Ipak, Stojić podsjeća da SAD već sada ima jako velik proračunski deficit, koji je dijelom i posljedica porezne reforme aktualnog predsjednika Donalda Trumpa, inače republikanca.