Mreže elita

Ostvaruju li korporativni direktori veća primanja ako su politički uvezani?

AUTOR:

  • Vuk Vuković

OBJAVLJENO:

11.6.2019. u 15:39

AUTOR:

  • Vuk Vuković

OBJAVLJENO:

11.6.2019. u 15:39

Mid section of businessmen shaking hands with each other in office lobby, Image: 427736244, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, PhotoAlto A
Profimedia, PhotoAlto A

Ilustracija: rukovanje

U prethodna dva teksta definirao sam mehanizme funkcioniranja mreže elita i koristi koje ostvaruju članovi mreže elita: vladajući političari i s njima uvezani korporativni direktori. U ovom tekstu, posljednjem u seriji, opisujem mehanizam putem kojega interakcije uvezanih unutar mreža elita utječu na veću dohodovnu nejednakost.

Posljednje istraživanje testira temeljnu hipotezu: ostvaruju li korporativni direktori veće zarade ako su politički uvezani. Politička uvezanost definirana je pritom vrlo precizno. Koristim bazu podataka svih korporativnih direktora javno izlistanih kompanija u SAD-u i Velikoj Britaniji od 2000. do 2015. godine, koja sadrži informacije o njihovoj međusobnoj povezanosti, o njihovoj dotadašnjoj karijeri, obrazovanju, i članstvu u raznim organizacijama.

U sklopu takve iscrpne baze podataka od nekoliko milijuna unosa promatram svaki kanal kroz koji bi član uprave tvrtke mogao formirati neformalnu interakciju s političarom na vlasti. Primjerice, direktor (CEO, CFO, COO) ili član uprave koji je u jednom trenutku u karijeri radio na visokoj poziciji u javnom sektoru (direktori odjela u državnoj upravi, šefovi kabineta, predsjednici parlamentarnih i raznih drugih odbora, državni tajnici, političari na izvršnoj dužnosti) ili direktori koji su članovi istih organizacija kao i političari, poput ladanjskih klubova, Rotary klubova, NGO-ova, dobrotvornih organizacija, fondacija, vjerskih i crkvenih skupina, profesionalnih organizacija itd. Jednom kada je takva neformalna veza uspostavljena, nastupa razmjena usluga i protuusluga.

Direktori će tražiti povoljne zakone ili dogovarati poslove s državom, dok će političar dobivati donacije u kampanji i razne osobne koristi (putovanja, ulaznice za utakmice i koncerte, skupi pokloni) te će nakon završetka karijere često dobivati pozicije u nadzornim odborima tvrtki s čijim je članovima uprave u neformalnom prijateljskom odnosu i kojima je dodjeljivao poslove dok je bio na vlasti.

Gdje je korist za tvrtke?

Fokus je ovdje na direktorima. Kada direktori uspješno ekstrahiraju rentu za svoje tvrtke, od njih traže veću kompenzaciju za svoje postignuće. Brojni su indikatori da je upravo traženje renti jedan od mogućih uzoraka rasta nejednakosti u posljednja četiri desetljeća, ponajviše u SAD-u. Empirijska istraživanja potvrđuju povećanje koncentracije visokih povrata u najprofitabilnijim tvrtkama u posljednjim desetljećima, i to ne kao posljedicu tržišnih inovacija, nego kao posljedicu političko-poslovne trgovine unutar elita koja pogoduje većoj koncentraciji tržišne moći najjačih tvrtki unutar branše te rastućih barijera za ulazak konkurenata. Nejednakost dohodaka se stoga stvara između tvrtki, gdje one najbogatije generiraju najveći porast nejednakosti plaća. Problem kod takvih tvrtki je promjena motivacije kod menadžmenta: umjesto na inovaciji, fokus je na ostvarivanju prednosti na političkom tržištu.

Ako je ova hipoteza točna, trebali bismo u podacima uočiti jasnu razliku u zaradi između direktora koji imaju neki oblik političke uvezanosti i onih koji nemaju. Hipotetski član mreže elita u pravilu će imati veću plaću (ali i ukupnu kompenzaciju, što je plaća uvećana za bonuse i kapitalnu dobit) od direktora koji nije član mreže elita.

Politika donosi veću plaću

Empirijski nalazi potvrđuju teorijsku intuiciju i prikazani su na dvije slike za SAD i za Veliku Britaniju. Politički uvezani direktori doista ostvaruju i veće plaće i veće ukupne zarade od neuvezanih direktora. Osim toga, politički uvezani direktori su općenito bolje povezani unutar poslovnog svijeta - imaju više direktnih kontakata sa svim ostalim direktorima, no valja naglasiti kako ovaj učinak mreže ne umanjuje učinak političke povezanosti.

Hanza Media

Hanza Media
 

Štoviše, učinak političke uvezanosti je ključna determinanta razlike u plaći između ove dvije skupine direktora. Ovdje sam dohodovne razlike između politički uvezanih i neuvezanih direktora promatrao unutar iste tvrtke. Drugim riječima, kada uspoređujemo plaće politički uvezanih i neuvezanih direktora unutar iste tvrtke tijekom 16 promatranih godina, veću plaću imat će politički bolje uvezani, kontrolirajući za cijeli niz faktora koji na to mogu utjecati (primjerice, iskustvo u tvrtki i izvan nje, dob, spol, obrazovanje, veličina mreže itd.).

Hanza Media

Hanza Media
 

Također, nalaz pokazuje da je i između tvrtki na snazi isti zaključak o nejednakosti dohodaka ovisno o političkoj povezanosti tvrtke. Definiram politički uvezane tvrtke kao one koje u svojoj upravi imaju barem jednog politički uvezanog direktora. Uspoređujući uvezane i neuvezane tvrtke, one koje su politički umrežene isplaćuju svojim direktorima u prosjeku veće plaće.

Koliko je snažan ovaj učinak?

Analiza pokazuje da je značajan. U SAD-u politički uvezani direktor može očekivati oko 13 posto veću zaradu od politički neuvezanog direktora. Na godišnjoj razini to je povećanje ukupne zarade od oko 150.000 dolara. Učinak na samu plaću je upola manji te iznosi 73.000 dolara koje više zaradi politički uvezani direktor od neuvezanog unutar iste tvrtke. U Britaniji je učinak nešto slabiji, oko 5 posto. Tamo će politički uvezani direktori u prosjeku godišnje uprihoditi od 50.000 do 70.000 funti više od neuvezanih.

Istraživao sam potom i unutar definicije uvezanosti koja je kategorija važnija: prijateljstvo putem ladanjskih klubova ili zajedničko radno iskustvo. Tu je značajna razlika između zemalja. U SAD-u je povezanost putem članstva u istoj organizaciji puno važnija od prethodne karijere u javnom sektoru.

U Britaniji je potpuno suprotno: tamo je učinak članstva u organizaciji nebitan, dok čitav efekt veće plaće vuče iskustvo direktora u javnom sektoru. To bi značilo da je u Britaniji važno imati članove uprava koji su prije radili u javnom sektoru i kroz tu mrežu ostvaruju svoju veću vrijednost za tvrtku, dok je u SAD-u direktoru važnije biti dobro povezan na neformalnim druženjima s političarima u raznim organizacijama.

Čekaju se konkretni potezi

Ovakav nalaz ima značajne implikacije na ekonomsku teoriju nejednakosti. Može se zaključiti da se nezanemarivi dio rasta plaća tzv. supermenadžera objašnjava političkom povezanošću korporativnih direktora. Čitav niz faktora uzrokuje rast plaća najbogatijih tijekom posljednjih desetljeća. Politička uvezanost sama po sebi ne objašnjava rastući ili padajući trend plaća (kao što se može i vidjeti iz priloženih slika). No, razlika između plaća uvezanih i neuvezanih direktora je izrazito postojana, barem u promatranom razdoblju. Ta razlika sugerira da bi bez političke uvezanosti, odnosno bez učinka političke uvezanosti, zarade top korporativnih menadžera bile barem 13 posto manje te bi dohodovna nejednakost u društvu bila niža.

Ovaj rad identificira razlike u dohocima između politički umreženih i neumreženih direktora koje dijelom utječu na nejednakost u društvu. Istraživanje ne obuhvaća sve moguće faktore koji utječu na dohodovne razlike direktora (od promjene regulatornih okvira koji više potiču kratkoročne dobiti dioničara i direktora, što otvara prostor za špekulativne aktivnosti i ubiranja koristi od njih, promjene eksternih konstelacija na tržištu, tehnoloških inovacija, do nasumičnih događaja koji mogu bitno utjecati na položaj tvrtke i njenih direktora).

Ovo istraživanje zasad ne odgovara precizno na pitanje u kojoj mjeri politička uvezanost uzrokuje rast nejednakosti dohotka. Za taj bismo zaključak trebali pratiti dulju seriju podataka otprije 1970-ih kada se u promatranim državama javlja rastući trend nejednakosti dohodaka i pratiti dvije slične skupine menadžera, od kojih su jedni uvezani, a drugi nisu. Ili bismo trebali promatrati razliku između zemalja u razinama nejednakosti temeljenu na stupnju uvezanosti privatnog sektora i politike.

Također bismo trebali istraživati imaju li zemlje u kojima privatni sektor nije toliko povezan s politikom manje razine nejednakosti od onih u kojima je to slučaj, kontrolirajući za čitav niz faktora, od kojih je neke vrlo teško kvantificirati (poput kulture, sustava vrijednosti, povijesnog konteksta itd.).

Navedena istraživanja zbog dostupnosti podataka još nije moguće napraviti. No, zato ovaj rad daje nedvosmislen zaključak da postoji još jedan važan, ali dosad neobjašnjen faktor koji nam pomaže u razumijevanju fenomena dohodovne nejednakosti: uloga socijalnih mreža formiranih na najvišim razinama društva, između direktora najjačih korporacija i političara na vlasti.

Jedan od glavnih uzroka rasta nejednakosti u posljednjih 30 godina bio je rast dohodaka najbogatijih 1 posto i 0,1 posto stanovništva. Većina u toj skupini su upravo direktori najvećih, javno izlistanih korporacija. Simptomatično je da su njihove zarade, barem u posljednjih 16 godina, djelomično određene direktnim političkim vezama.

Nove spoznaje ovog istraživanja ne moraju imati implikacije na predmet istraživanja, ali otvaraju prostor za daljnja polit-ekonomska istraživanja o djelovanju mreže elita uopće i njihov utjecaj na rast nejednakosti u društvu, otvaraju prostor za javno širenje novih ideja i potencijalno buduće testiranje relevantnosti stare Keynesove teze o utjecaju ideja na polit-ekonomske prakse.

Završavam naizgled provokativnim upitom: hoće li nalazi brojnih istraživanja o rastu nejednakosti i posljedicama tog rasta na ekonomske, političke i socijalne rizike utjecati na polit-ekonomske donositelje odluka da djeluju na suzbijanju koruptivnih, klijentelističkih, cronystičkih, monopolističkih i uopće antikonkurentskih aktivnosti kao značajnom ishodištu rasta nejednakosti ili će ta istraživanja ostati akademsko pitanje?