Koliko će trajati oporavak?

Odgovor na ključno pitanje s kojim se suočavaju Hrvatska i svijet krije se u četiri slova

AUTOR:

OBJAVLJENO:

26.4.2020. u 16:44

AUTOR:

OBJAVLJENO:

26.4.2020. u 16:44

MANDEL NGAN, TIMOTHY A. CLARY, PASCAL POCHARD-CASABIANCA/AFP; Xinhua/Xie Huanchi

Donald Trump (gore lijevo); Xi Jinping (dolje desno)

U ponedjeljak opreznim korakom započinje proces otključavanja hrvatske ekonomije. Kraj krize, međutim, još je daleko, a ishod neizvjestan u globalnim razmjerima. Kao nikad dosad Hrvatska ovisi o ritmu oporavka u Europskoj uniji i drugim zemljama partnerima. Za razliku od dosadašnjih kriza, kojima smo znali uzrok i način zaustavljanja, pandemija novog, slabo poznatog virusa u velikoj je mjeri ograničila doseg i ekonomistima i političarima. Dok medicina i farmacija ne pronađu rješenje, posljedice ekonomske paralize, ali i rok njenog trajanja ostat će nepoznati. Pitanje je zato, što će se dogoditi kada se jednom, makar privremeno, oslobodimo virusa. Scenarija ne nedostaje, od crnog, fašizmu bliskog svijeta budućnosti kojim će dominirati Kina, kakav naziru Mat Burrows i Peter Engelke, autorski dvojac bivših obavještajaca iz Atlantic Councila (američka veza Kolinde Grabar-Kitarović) koji piše za portal Politico, do blistavog, na zapadnom demokratskom modelu izgrađenog novog, popravljenog svijeta.

Mjere koje su države do danas poduzele kako bi potisnule snagu virusa i, održale prohodnost svojih zdravstvenih sustava snažno su zagrizle u svjetsku ekonomiju. Analitičari konzultantske tvrtke McKinsey & Company upozoravaju na vremensku ograničenost tih mjera, kao i na neodrživost dugoročne ovisnosti biznisa o ogromnim financijskim injekcijama države. Vrijeme je da razmislimo kako potisnuti virus, a da istovremeno skratimo trajanje ekonomskog šoka, napisali su u jednom od svojih zadnjih izvještaja. I jedno i drugo moramo napraviti odmah. Da bi nam to uspjelo moramo uspostaviti obrasce ponašanja kojima ćemo dalje usporavati širenje virusa, dok ćemo istovremeno stvarati okruženje sigurno da se ljudi vrate na posao, svojim obiteljskim dužnostima i društvenom životu.

Recesije u prošlosti

Ekonomske i financijske recesije u prošlosti slijedile su četiri uobičajena modela, najčešće označena slovima - V, U, W i L - gdje slova daju pojednostavljeni grafički prikaz promjene stanja ekonomije.

Prevedeno, ako nam "V" obrazac donosi strmi pad, ali i brz snažan oporavak nakon relativno kratkog kriznog razdoblja (scenarij kakav Hrvatskoj u svojim nedavnim izvješćima predviđaju MMF i Svjetska banka), "U" obrazac produljio bi boravak na dnu, ali i dalje vodio prema relativno brzom, iako nešto kasnijem povratku u rutinu. Slovo W oblikom označava model dvostrukog kriznog udara (koji će se dogoditi ako ekonomija najesen zbog povratka virusa bude primorana na ponovno zaključavanje), a "L" nas dovodi u tešku situaciju gdje je pad strm, a rok oporavka se ne nazire.

HANZA MEDIA

Ilustracija

 

Najbolji krizni scenarij uvijek je kriza po "V" obrascu. Politički gledano, piše Politico, takav scenarij svijet bi uveo u "novu renesansu", razdoblje snažnog ekonomskog i društvenog oporavka predvođeno Europskom unijom i SAD-om. Dogodi li se takav, dobar scenarij, što nije nemoguće, ali prije svega ovisi o duljini prisilnog suživota s virusom, a to znači o tome hoće li se virus sam povući ili će lijek ili cjepivo stići na tržište iznenađujuće brzo, ekonomija će se oporaviti gotovo jednako brzo kao što je potonula. Financijska šteta i u takvom bi scenariju bila značajna, jer subvencije su već isplaćene, ali i kratkotrajna. Da bi takav scenarij postao mogućim, države bi morale na koronavirus testirati značajno veći broj stanovnika nego što testiraju danas, ne iz epidemioloških razloga, nego zato da bi se u zajednici stvorio osjećaj sigurnosti za povratak na staro, bez straha od novog snažnog vala epidemije s kojim stiže nova blokada ekonomije.

Analitičar tržišta Jeff Greenberg, u studiji koju je financirao bankarski konglomerat JP Morgan, piše kako u slučaju oporavka po "V" obrascu možemo računati na "psihološki mamurluk", euforično stanje u kojemu potrošači čije su navike dulje vremena bile potisnute, kreću u nekontroliranu potrošnju, a biznisi se upuštaju u investicije koje bi prije krize možda smatrali previše rizičnima. Ako je kratkotrajno, piše Greenberg, ovakvo naoko bezumno ponašanje odličan je otponac prisilno zamrznutoj ekonomiji, uz inače standardne poticajne poteze države kao što su pojačana ulaganja u infrastrukturu.

Tri loša scenarija

Primjer za "V" obrazac bijega iz krize je Kina, čija se ekonomija prva našla u karanteni. Kina danas epidemiju koronavirusa, barem prema službenim izvještajima, ima pod punom kontrolom, a kineska ekonomija se relativno brzo oporavlja (iako će ovu godinu čini se završiti bez rasta), ako možemo vjerovati kineskoj državnoj statistici.

U slučaju da se suživot s virusom produlji, a upravo to najavila je njemačka kancelarka Angela Merkel u četvrtak u Bundestagu ("Istina je da se ne nalazimo u završnoj fazi pandemije, nego na početku. Mi ćemo još dugo morati živjeti s ovim virusom."), za početak nam, kao najbolji od preostala tri loša scenarija slijedi onaj koji prati "U" krivulju. Život na dnu u tom bi se slučaju mogao protegnuti na nekoliko mjeseci, pa i do kraja sljedeće godine, možda i godinu dulje. Takav oblik krize Europskoj uniji i SAD-u još je u sjećanju od velike recesije 2007./2009. (u Hrvatskoj je to bilo drukčije), kada je i nakon formalnog "eliminiranja uzroka" krize, djelomičnog obračuna, a djelomičnog selektivnog izbavljenja velikih bankarskih konglomerata, povratak na pretkriznu razinu zaposlenosti potrajao nekoliko godina.

 

Takav "U" scenarij gledat ćemo ako se pokaže da povjerenje europskih i američkih potrošača ne slijedi ritam oživljavanja gospodarstva kakav diktira politika. Zbog ukidanja velikog broja radnih mjesta, smanjivanja plaća, kao i neizvjesnosti kada će ekonomija krenuti nabolje, značajan broj potrošača mogao bi svoje navike zalediti do daljnjega. Izvjesno je da turisti, važni za hrvatsku i grčku ekonomiju, ove godine ili neće putovati, ili će putovati manje (Česima, koji su izrazili želju da ljetuju na Jadranu bit će vjerojatno do kraja godine zabranjen izlazak iz zemlje, tako barem kaže njihov predsjednik Miloš Zeman), a izvozne narudžbe dijelu industrije koji nije ključan za preživljavanje ostat će vjerojatno i dalje zaleđene ili smanjene.

Anketa koju je na globalnom uzorku provela financijsko-konzultantska tvrtka Ernst&Young pokazala je da 54 posto kompanija i njihovih top menadžera vjeruje da je "U" obrazac najvjerojatniji model krize u kojoj se nalazimo. To objašnjavaju činjenicom da i kada se napokon započne s popuštanjem tvrdih mjera nijedna država svoju ekonomiju neće otvoriti odjednom cijelu, kao i inercijom potrošača koji, natjerani na višemjesečno suzdržavanje od svojih potrošačkih navika, sada trebaju vremena da svoj životni stil usmjere prema starom modelu (u tom slučaju izostao bi postkrizni "psihološki mamurluk" koji najavljuje Greenberg).

Otvaranje ekonomije, opet ovisno o ponašanju virusa, može nakon prvog strmog vala oporavka biti zaustavljeno novim valom epidemije i ponovnim zaključavanjem dijelova ekonomije. Ekonomski rast će se u i tom slučaju zaustaviti, a društvo će krenuti prema novom recesijskom dnu. To se može dogoditi zbog preranog opuštanja politike distanciranja, ali i zbog moguće mutacije virusa koji može promijeniti način prenosivosti ili stopu smrtnosti oboljelih. Recesijski "W" obrazac donosi nam, osim ponavljanja i produljenog trajanja krize i opasnost od značajnog dodatnog pada povjerenja biznisa i potrošača u vladine mjere oporavka. Niska razina povjerenja uvijek donosi smanjenu potrošnju, a onda, posljedično, i pad narudžbi, nove valove bankrota i nezaposlenosti.

 

Ukratko od lošeg, ali podnošljivog "W" do depresivnog "L" scenarija put je kraći nego što izgleda. Završimo li na dnu uglate "L" krivulje, bez rasta bi mogli ostati godinama, stopa nezaposlenosti bila bi u tom slučaju izrazito visoka, a životni standard građana nizak i teško podnošljiv. Dodatna opasnost je što bi dugi boravak bez oporavka na vidiku stvorio dodatne političke nestabilnosti.

 

Prenapuhano tržište

McKinseyjevi analitičari kao primjer takvog, lošeg scenarija predstavljaju Japan devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je nagli pad tržišta carstvo uveo u desetljeće dužničke krize i nestabilnu, pogreškama krcatu ekonomsku politiku vlade koja je državu zadržavala na dnu pogrešnim mjerama ekonomske politike. Nama daleko bliži primjer kriznog "L" obrasca ipak je vlastiti. Nikad do kraja tržišno reformirana Hrvatska s poluizgrađenim institucijama demokratskog sustava, ali s prenapuhanim tržištem kapitala, vrlo loše je reagirala na veliku financijsku krizu 2008. Ivo Sanader koji je u srpnju 2009. dao ostavku kao do danas najdugotrajniji hrvatski premijer (politički paradoks: čini se da premijeri koji državu dovedu do krize ujedno traju najdulje, u Italiji je to bio Silvio Berlusconi) državu je ostavio u ekonomskom i političkom rasulu, funkcionalan je bio jedino bankarsko-monetarni kompleks. Dok su druge zemlje iz krize izašle brzo, čak i one koje su, poput male Estonije, bile žestoko pogođene, Hrvatska je prve naznake oporavka vidjela tek 2015. godine, a i tada je to u velikoj mjeri bio rezultat rasta inozemne potražnje za hrvatskim proizvodima i uslugama, dvije godine nakon što se hrvatska priključila Europskoj uniji.

Što će na kraju odrediti krivulju našeg oporavka?

Za razliku od svih prijašnjih ekonomskih kriza, ovo je kriza u koju smo svi zajedno ušli namjerno. Izazvali smo je blokadom značajnih dijelova gospodarstva, s ciljem da neutraliziramo utjecaj virusa i usporimo njegovo širenje. Znali smo da će mjere koje će države poduzeti kako bi omekšale posljedice zaustavljanja ekonomskog krvotoka, potraju li, dovesti do vjerojatno dosad najvećeg globalnog sažimanja ekonomije. Globalne ekonomske statistike pokazuju da se upravo to i događa.

Još jedna analiza iz laboratorija JP Morgana 55-postotnu prednost daje "U" scenariju koji predviđa postupno vraćanje funkcionalnosti u ekonomiju, s time da bi desni krak krivulje bio nagnutiji (sporiji) od lijevoga. Iako i dalje ne odbacuju optimističan "V" scenarij kao posve nevjerojatan (30 posto vjerojatnosti da će se dogoditi), uzroke vjerojatnijem usporavanju vide ne toliko u povratku ili otpornosti virusa, koliko u inerciji i na nepovjerenju zasnovanom strahu potrošača i biznisa jednom kada se mjere uklone, a ekonomija otvori. Takav zaključak temelje na primjerima iz Azije, gdje se, nakon ukidanja mjera, turizam nije vratio, restorani se nisu napunili, a ljudi i dalje u značajnoj mjeri apstiniraju od većih društvenih događaja poput sportskih natjecanja ili koncerata. Po tom scenariju svjetski BDP stisnuo bi se ove godine 3,2 posto (što je 0,2 postotna boda više od MMF-ove procjene), a ne bi se vratio na početnu točku do kraja 2021. godine. Jednako tako do kraja sljedeće godine ne bi se na posao vratili svi zaposleni koji su zbog krize ostali bez posla.

Čak i da se oporavak svijeta nekim čudom odigra po "V" obrascu, kažu u JP Morganu, od toga bi malo tko imao materijalne koristi. Vlade će na cijelom svijetu biti do grla u dugovima koje nitko neće vraćati dok kriza ne stane, a u doba pandemije značajno povećana nezaposlenost uništit će svaku nadu za skori rast plaća zaposlenih. Rezultat smanjenih prihoda, pa čak i očekivanja da oni neće uskoro porasti, bit će deflacija, a to znači i da će padati cijene robe i usluga, što opet ima negativan utjecaj na rast plaća. Spirala je formirana.

“Zmajev rep”

McKinseyjevi scenariji su razrađeniji, pa zato i djelomično drukčiji. Između četiri dobra scenarija - klasične, iako malu razvučene "U" i "V" krivulje koje predviđaju potpuni rastanak s virusom prije oporavka i dvije vrste nazubljenog "zmajskog repa", bržu i sporu, koji nakon strmog pada duljim ili kraćim izlaznim krakom "repa" nadomješta klasični "W" obrazac (jer "zupci" se multipliciraju), najveći broj anketiranih menadžera (31 posto) kao najvjerojatniji scenarij odabrao je "usporenog zmaja" koji stiže kao posljedica dugotrajnog suživota s kontroliranim, ali povratnički raspoloženim virusom. Šesnaest posto sklono je oporavku po klasičnoj "U" krivulji, a samo šest posto ih misli da će svijet krizu napustiti oslobođen virusa po brzom "V"modelu ili u skladu s krivuljom "brzog zmaja". Istraživanje je svježe, provedeno je između 2. i 10. travnja, a anketirano je 2121 menadžera, od čega 784 iz Europe.

Gdje je u tom kontekstu Hrvatska?

Analitičari MMF-a i Svjetske banke koji su se prije tjedan dna okupili na prisilno virtualnoj proljetnoj skupštini hrvatsku budućnost unatoč svojoj uobičajenoj analitičkoj strogosti vide ružičastijom od mnogih domaćih. Hrvatska ekonomija će i u njihovim scenarijima, naravno, pasti - šest ili devet, a u slučaju jesenskog povratka virusa možda i deset posto, ovisi o tome koga pitate (MMF je uvijek u procjenama škrtiji), ali zahvaljujući tome što je ekonomski tim vlade tijekom protekle četiri godine odradio značajan posao sređivanja državnih financija i stavljanja duga pod kontrolu, Hrvatska bi se mogla oporaviti relativno brzo, u svakom slučaju značajno brže nego od posljedica velike recesije 2008. koju je domaća ekonomija dočekala nespremna. MMF Hrvatskoj već u 2021. predviđa rast od 4,9 posto, što je stopa koju nismo vidjeli od vlade Ivice Račana, kada je globalna financijska zajednica odlučila nagraditi rastanak Hrvatske s tuđmanovskim modelom ratnog upravljanja državom.

Ministar financija Zdravko Marić dosad se pokazao kao mnogima neočekivano dobar preživjeli kadar iz inače po mnogočemu najlošije vlade u hrvatskoj povijesti (Orešković/Karamarko/Most), a zasad se čini da uz sposobnost da upravlja državnim financijama u razdoblju rasta, ima dovoljno znanja i tvrdoglavosti da izvede državu iz neočekivanog, ali teškog kriznog razdoblja. On sam smatra da će to biti teško, nije pristalica oklade u brzi "V" model oporavka, ali iz mjera koje vlada poduzima vidljivo je da mu odgovara McKinseyjeva krivulja "zmajevog repa", možda i skraćena, brža, koja bi zemlju postupno, ali ipak u relativno kratkom roku, vratila na održivi kolosijek. Pomaže mu i činjenica da premijer pred njega ne postavlja neispunjive financijske zahtjeve (iako kažu da je teško probavio novi val kriznog zaduživanja), a i da u novom ministru zdravstva ima saveznika koji zna igrati u timu.

Sve to, naravno, vrijedi samo ako nakon popuštanja restriktivnih mjera s kojim vlada kreće u ponedjeljak ne dođe do eksplozivnog širenja epidemije Covida, i ako virus, čak i u slučaju da se epidemija najesen pojača, vlada uspije zadržati u okvirima mogućnosti zdravstvenog sustava.