Javna nabava u Hrvatskoj u travnju 2020. se po broju postupaka doslovno prepolovila u odnosu na isti mjesec 2019., podaci su koje je objavila tvrtka Briefing e-servisi, koja prati i analizira javne nabave u Hrvatskoj i regiji.
Sukladno tim podacima, broj nadmetanja u travnju 2020. manji je za 53 posto, te je u službenim izvorima objavljeno svega 608 postupaka u odnosu na 1295 postupaka objavljenih istom mjesecu prošle godine. Već prije tih podataka su eksperti za javne natječaje, kao što je Ariana Vela, jedna od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove, propitivali zakonitost Vladine odluke kojom su zbog krize obustavljeni svi javni pozivi, javne i jednostavne nabave, osim onih koje odobri Ministarstvo financija. Nakon ovih informacija koje su objavili Briefing e-servisi, pak, ekonomisti poput Velimira Šonje, vlasnika konzultantske kuće Arhivanalitike, ustvrdili su kako su “javne nabave zadnja stvar koju je trebalo zaustaviti”.
“Javne nabave su prihod poduzetnika koji isporučuju robe i usluge javnom sektoru. Da su planirani projekti nastavljeni, smanjio bi se pritisak na rast broja nezaposlenih, a onaj broj od 485 tisuća radnika u privatnom sektoru koji su sada na državnoj plaći bio bi manji. Stoga je trebalo smanjiti plaće i druge izdatke u javnom sektoru, a javne nabave nastaviti”, ustvrdio je Šonje u svom komentaru.
Zakonitost odluka
Podsjetimo, Odlukom Vlade javna nabava i jednostavna nabava su svedene na postupke nužne za osnovno funkcioniranje proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Ipak, u analizi Briefing e-servisa ističe se kako je nabava, bilo kroz javnu ili jednostavnu nabavu, “i dalje vrlo šarolika i za osnovno funkcioniranje mnogobrojnih proračunskih i izvanproračunskih korisnika, pa su osim razne medicinske opreme i materijala objavljena nadmetanja za košnju trave, nabavu službene odjeće, električne energije, IT opreme, izradu aplikacija, opremanje vrtića i škola itd., te se provode projekti sufinancirani od Europske unije”. Upravo je na takvu moguću “raznolikost” bila prethodno upozorila Ariana Vela navodeći kako će nastati veliki nered kada naručitelji budu odlučivali koji će propis i odredbu koristiti kao opravdanje.
“Ne možemo osporiti činjenicu da nas čekaju teška vremena i da je potrebno raditi rezove, uštede i pronaći način da država održi glavu iznad vode, međutim u ovakvim je situacijama potrebno još više voditi računa o zakonitosti odluka”, navodi Ariana Vela.
Međutim, unatoč tome što se nije teško složiti s dijelom ovih kritika, činjenica je da su javne nabave u Hrvatskoj problem i u “mirnodopskim vremenima”, a kamoli ne u krizi. Upravo Briefing e-servisi u svojim godišnjim analizama procesa javne nabave stalno argumentirano upozoravaju na sve manjkavosti tih postupaka, prenosi Slobodna Dalmacija.
Tako su u analizi javnih nabava za 2018. ocijenili kako je “transparentnost postupaka u 2018. pala na 83,71 posto otvorenih postupaka nabave, s 93,08 posto iz 2017.”. Poseban problem pritom je jednostavna nabava, ona koja se odnosi na sve nabave u vrijednosti ispod 200.000 kuna za nabavu roba i usluga i 500.000 kuna za radove. Takozvana jednostavna nabava, naime, ne podliježe Zakonu o javnoj nabavi, nego se odvija prema internim pravilnicima koje definira svaki naručitelj prema svom nahođenju poštujući “načela javne nabave”.
Kako je jednostavna nabava ostavljena na savjest naručiteljima i njihovim internim pravilnicima, te ne postoji zakonska obveza objave na nekom centralnom mjestu, stoji u analizi Briefing e-servisa, objavljuje se djelomično, tek na njihovim web-stranicama, ili nigdje.
“Službeno Statističko izvješće javne nabave za 2018. daje podatak da je putem jednostavne nabave utrošeno 10.014.188.860 kuna (bez PDV-a), ili 21 posto, odnosno petina od ukupnog iznosa koji je država potrošila kroz cjelokupnu javnu nabavu. Prema internim podacima Briefing e-servisa, distributera nadmetanja u Hrvatskoj i regiji, koji na dnevnoj bazi prati tisuće web-stranica naručitelja, u 2018. je objavljeno tek 14 posto rezultata nadmetanja jednostavne nabave. Znači da nemamo nikakve informacije o 86 posto poslova dodijeljenih putem jednostavne nabave, a radi se o iznosu od 8,6 milijardi kuna javnog novca”, prilično je razoran podatak koji se navodi u ovoj analizi. Naravno da se onda ovakve netransparentnosti znatno povećaju u doba krize i odluka kojima se dodatno razvodnjavaju kriteriji po kojima se javne nabave, klasične i jednostavne, provode. Pitanje je onda, međutim, treba li žaliti što se sada barem smanjuje broj i vrijednost tih i takvih javnih nabava.