Svjetski državnici i ekonomisti više zapravo ne razumiju što radi Donald Trump dok istodobno pokreće trgovinski rat s najbližim saveznicima, potom poziva na slobodnu trgovinu pa onda opet prijeti, čemu smo svjedočili uoči, za vrijeme i nakon prošlotjednog summita G7.
Možda je najbolja ilustracija nategnutih odnosa naveliko dijeljena fotografija, ona na kojoj Trump sjedi prekriženih ruku, s prkosnim izrazom lica kontra svih ostalih koji stoje dok mu njemačka kancelarka Angela Merkel nešto tumači… Uzalud. Dogovorili se nisu ništa, američke carine su na snazi, pršte bijesni tweetovi, a osveta saveznika slijedi, osim ako u nekom novom obratu ne dođe do detanta.
Obrat je možda i moguć jer američki predsjednik počinje osjećati pritisak kod kuće, pa i iz redova svoje stranke. Čini se da bi mogao zaraditi i ozbiljnu političko-financijsku pljusku od važnih donatora za kongresne izbore u sredini mandata, što je jezik koji on razumije bolje nego trgovinsku politiku, carine i poreze.
Mala skupina nekad lojalnih republikanskih senatora pokušava ograničiti Trumpove ovlasti - žele da Kongres ubuduće potvrđuje odluke o dizanju carina kad se predsjednik države poziva na nacionalnu sigurnost. Pitanje je, međutim, hoće li vođa republikanske senatske većine takvu zakonodavnu inicijativu pristati staviti na dnevni red,. Jedan od “pobunjenika”, Pat Toomey, republikanac iz Pensilvanije koji je dosad u 91,4 posto slučajeva glasao u skladu s Trumpovim prijedlozima, sada kaže: “Nametanje carina pod lažnom izlikom nacionalne sigurnosti slabi našu ekonomiju, našu vjerodostojnost u odnosu na druge nacije te izaziva osvetu.”
Istodobno, pokrenuta je kampanja koju predvode moćna braća Koch, vlasnici konglomerata Koch Industries, i veliki republikanski donatori koji su potrošili milijardu dolara na predsjedničke izbore 2016. U sklopu ofenzive protiv protekcionističke politike objavljena je lista zahtjeva protiv razgradnje politika na kojima je Amerika godinama radila.
Što se traži? Vrlo jednostavno: da Trump ukine novonametnute carine na čelik i aluminij kao i predložene carine na ostali uvoz iz Kine te da više ne nameće nikakve. Također, traže da Trump pregovara i modernizira ugovor o slobodnoj trgovini s Meksikom i Kanadom (NAFTA), vrati Ameriku za pregovarački stol radi Transpacifičkog partnerstva kao i s Europskom unijom oko sklapanja Transatlantskog partnerstva za trgovinu i investicije (TTIP). Na popisu je i zahtjev Kongresu da donese amandman kojim bi se ograničile ovlasti predsjednika SAD-a u nametanju carina te kako bi se ubuduće procjene ugroženosti nacionalnih interesa zbog trgovine provodile temeljito i pomoću snažnih i konzistentnih kriterija.
Zahtjeva ima još, a odnose se i na ukidanje subvencija te na modernizaciju sustava rješavanja sporova kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju, posebno kad su u pitanju digitalna trgovina i intelektualna prava. Objavile su ih skupine koje financiraju braća Koch - Freedom Partners Chamber of Commerce, Americans for Prosperity i LIBRE Initiative. Prva je rečenica proglasa: “Trgovinske barijere čine Amerikance siromašnijima.” Slijedi libertarijansko objašnjenje razumljivo baš svakom: “Pojedinci, kompanije i zemlje trebaju moći slobodno ulaziti u dobrovoljnu razmjenu dobara i usluga, što poboljšava život jer dovodi do rasta gospodarstva, rasta plaća i stvaranja radnih mjesta.”
Gubitak potpore donatora poput braće Koch mogao bi biti težak za Trumpa jer bi to moglo voditi tome da Demokratska stranka na izborima za Kongres u studenom osvoji većinu u Predstavničkom domu, što bi pak povećalo šanse za njegov impeachment. Komentator BBC-a je naglasio kako je Republikanska stranka već dugo zagovornik slobodnog tržišta i propagira koristi od globalizacije i međunarodne konkurencije. “Trump to pokušava promijeniti – ali je izabrao bitku s neprijateljima dubokog džepa.” Charles i David Koch među najbogatijim su Amerikancima - svaki je navodno težak oko 60 milijardi dolara, pa iako su se “našli” s Trumpom na istom terenu oko porezne reforme, oko trgovinskog rata nikako ne.
Dakle, iako je Trump poreznom reformom pomazio korporativnu Ameriku, sada raste broj zabrinutih koji mu okreću leđa. Nobelovac i kolumnist New York Timesa Paul Krugman smatra da bi svi trebali biti zabrinuti. Naravno, ne i predsjednik Uprave Nucora, najvećeg proizvođača čelika u SAD-u, John Ferriola, on je zadovoljan. Priča kako je od 1985. zahvaljujući jeftinom uvozu izbrisana trećina američke industrije čelika, a nacionalna obrana ne može biti jaka bez jake industrije čelika, ona je važna i za jaku infrastrukturu i ekonomiju, pa su nove carine dobrodošle… Ali ekonomisti su izračunali koliko dizanje carina i kontramjere ukupno gledano šteti američkom gospodarstvu. Analitičari američkog Trade Partnershipa zaključuju da bi gubitak mogao dosegnuti 400 tisuća radnih mjesta. Za svako novo koje će se otvoriti zbog uvođenja carina čak 16 će biti izgubljeno. Carine će BDP stisnuti 0,2 posto ili 37 milijardi dolara godišnje. Smanjit će se uvoz, ali i izvoz. Bit će pogođene industrije koje ovise o čeliku – od automobilskih preko građevinskih do nekih financijskih. Oko 400 tisuća ljudi u SAD-u radi u proizvodnji metala, ali čak 4,6 milijuna ih radi na poslovima koji ovise o metalu…
Analitičari nastoje u Trumpov metež unijeti neki red. U Njemačkoj poručuju da u izjavama o trgovinskom deficitu on izostavlja iz kalkulacije sektor usluga, a tu Amerika ima veliki višak u odnosu na EU. Također, nitko ne vidi argumente za tvrdnje o nepoštenom, antiameričkom globalnom trgovinskom sustavu. Uostalom, Amerika ga je stvarala, često i diktirala, a opća razina carinske zaštite između SAD-a i EU-a, ili Kanade, već je jako niska. Krugman čak misli da su Trump i savjetnici nešto pobrkali, pa tako i PDV smatraju trgovinskom barijerom zbog načina na koji EU naplaćuje PDV na uvozne i domaće proizvode... Zapravo, svi čekaju da se prašina malo slegne. Onda će, možda, razabrati što je pravi problem i o čemu se uopće može pregovarati.