Afera Memorandum

Ni Ćorić ne zna po kojoj cijeni se izvozi nafta, ali zna da nam se to isplati

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.5.2020. u 13:06

AUTOR:

OBJAVLJENO:

28.5.2020. u 13:06

Velika Gorica, 120520.
Velesevec.
Ministar zastite okolisa i energetike Tomislav Coric otvorio radove na izgradnji transverzalnog nasipa od teretnog kanala Odra do savskog nasipa kod sela Susa u duzini 6,8 kilometara.
Na fotografiji: Tomislav Coric.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Damir Krajac / CROPIX

Tomislav Ćorić

Domaću javnost uzbudile su informacije kako je ove godine oko 260 tisuća tona nafte s domaćih Ininih nalazišta umjesto u preradi u riječkoj rafineriji završilo u izvozu te da je taj aranžman omogućen zahvaljujući Memorandumu Ine i JANAF-a sklopljenim uz političko pokroviteljstvo Tomislava Ćorića, aktualnog ministra zaštite okoliša i energetike. Odgovarajući na novinarska pitanja, Ćorić je taj dokument predstavljao kao dogovor dviju kompanija, a cijeli posao s izvozom nafte kao ekonomski opravdan. Ipak, u cijelom slučaju postoji još niz otvorenih pitanja koja zahtijevaju detaljnije razmatranje.

1. Koliko se hrvatske nafte prerađuje u Rijeci, a koliko izvozi u Mađarsku i ostale države?

- U svojim medijskim nastupima ministar Ćorić u više je navrata ustvrdio da se ‘maksimalne moguće’ količine domaće nafte transportiraju u riječku rafineriju, dok se ostatak prodaje. Koliko su te maksimalne količine nije posve jasno, pogotovo ako se pretpostavi da je podatak o izvozu 260 tisuća tona nafte u dosadašnjem tijeku godine, koji je naveo tjednik Nacional, točne. Iz Ine kažu kako su od 1. siječnja 2019. do danas prodali oko 34 posto domaće nafte. No, lani je još uvijek radila sisačka rafinerija. Indikativan podatak o stanju ove godine se može naći u financijskim izvještajima Ine za prvi kvartal ove godine, gdje je zabilježeno da je kompanija u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka prerađivala gotovo isključivo uvoznu naftu. Iako je prerada u tom periodu u usporedbi s istim razdobljem 2019. porasla za 78 posto, na 400 tisuća tona nafte. Samo 11 tisuća tona od toga otpadalo je na domaću naftu, što je pad od 94 posto. Razlika je pokrivena uvozom - što nafte, što poluproizvoda. Sama za sebe ta činjenica ne znači puno, s obzirom na to da je moguće da Ina svoju naftu u srednjoj Europi prodaje po višoj cijeni od one po kojoj je može kupiti na mediteranskom tržištu, te tako ostvaruje dobit. No, za procjenu toga trebalo bi raspolagati podacima po kojoj cijeni Ina naftu kupuje i prodaje.

2. Po kojoj cijeni se hrvatska nafta izvozi?

- Ni ministar Ćorić, prema vlastitim riječima, ne zna odgovor na ovo pitanje, iako se onda nameće i pitanje na čemu onda temelji svoj stav da je izvoz nafte isplativiji od prerade u domaćim rafinerijama. Podatke o cijenama kojima trguje naftom Ina javno ne objavljuje, a iz ranijih epizoda o odnosima Vlade i MOL-a u Ini poznato je da su ti podaci restriktivno dostupni bili čak i članovima Uprave. Ono što se načelno može zaključiti jest to da je hrvatska nafta po svojim fizikalnim karakteristikama donekle slična nafti tipa Brent, inače referentnoj za određivanje cijena na europskom tržištu, pa i u Ininim trgovačkim ugovorima. Za MOL ili neku drugu srednjoeuropsku kompaniju kupnja te nafte bila bi isplativa po cijeni nižoj od cijene Brenta, uvećane za trošak dopreme do Omišlja i transporta JANAF-ovim naftovodom do Siska. Za Inu prodaja bi bila isplativa po cijeni višoj od cijene Brent nafte uvećane za trošak dopreme do riječke rafinerije i umanjene za cijenu dopreme domaće nafte od Siska do Rijeke. Prema tome, ključno pitanje koje se otvara jest koliko košta doprema Inine nafte od sisačke rafinerije do riječke rafinerije.

3. Što je potrebno da bi se nafta s domaćih polja transportirala u riječku rafineriju?

- Tvrdnje ministra Ćorića da je transport nafte iz Siska do riječke rafinerije moguć samo željeznicom te kako je taj kapacitet ograničen vjerojatno će izazvati brojne rasprave tijekom narednih dana. Nema nikakve sumnje da je transport nafte željeznicom skup te kako na taj način slanje ‘sisačke’ nafte u riječku rafineriju teško može biti dugoročno rentabilno. Ipak, valja se prisjetiti Inina poslovnog plana iz 2018., kada je planirano da se nakon gašenja FCC postrojenja u Sisku poluproizvodi transferiraju na daljnju obradu u Rijeku. Logično logističko rješenje za transport nafte na dionici Sisak - Rijeka jest dvosmjerni tok u JANAF-ovu naftovodu. To je, i inače, jedan od strateških ciljeva JANAF-ova razvoja već godinama, upravo s ciljem da se njegov terminal u Omišlju pretvori u uvozno/izvoznu luku i tamo formira naftno tržište. Ako taj dvosmjerni tok dosad i nije postignut na cijeloj trasi JANAF-a, otvara se pitanje što je potrebno (kolika investicija?) da bi to bilo moguće i zašto ta investicija također nije predviđena Memorandumom koji su Ina i JANAF sklopili uz Ćorićev politički blagoslov. Ministar je na to pitanje odgovorio da je to stvar unutarnjeg funkcioniranja JANAF-a.

4. Znači li to da se domaća nafta uopće neće prerađivati u Hrvatskoj?

- Suprotno ministrovom lakonskom odgovoru, pitanje nedovoljnih kapaciteta za transport nafte u riječku rafineriju ozbiljno je pitanje energetske strategije. Naime, upravo se Ćorićevo ministarstvo tijekom proteklih godina trudilo pokrenuti novi ciklus istraživanja nafte u Hrvatskoj. Kako se sva ta potencijalna nova ležišta nalaze na području Panonske Hrvatske, u okolnostima kada sisačka rafinerija više ne prerađuje naftu, a nije osiguran naftovodni tok na pravcu sjever - jug, ispada da sva buduća koja bude otkrivena i iscrpljena na teritoriju Hrvatske neće moći služiti kao sirovinska baza za domaću proizvodnju, već isključivo u rafinerijama država na ‘uzvodnom’ toku JANAF-a - Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, BiH ili Srbiji. Baš zato, iz perspektive nacionalne ekonomije i energetske sigurnosti, ministar energetike bi morao biti angažiran na uspostavi logističkih rješenja koja će omogućiti da se na troškovno efikasan način nafta iz Hrvatske može transportirati i u jedinu preostalu aktivnu hrvatsku rafineriju.

Zagreb, 160118.
Veleuciliste Vern, Importane Galerija.
Panel diskusija pod nazivom Istinita ili lazna, vazno da je vijest.
Na fotografiji: Drazen Klaric, Hrvoje Kresic.
Foto: Damir Krajac / CROPIX

Hrvoje Krešić

 

“To je bila reakcija osobe, a ne ministra i na tome se ispričavam”

Ministar energetike pokušava izgladiti situaciju

Bura negodovanja izazvana reakcijom ministra energetike i zaštite okoliša Tomislava Ćorića, koji je prozvao novinara N1 televizije Hrvoja Krešića zbog njegovih stavova o izboru Uprave Ine u “jednoj novinarskoj grupi” što je rezultiralo sumnjom javnosti da Vlada ima kontrolu nad internom komunikacijom novinarskih grupa, dovela je do isprike ministra Ćorića. Najprije je to učinio preko Hine, a ispriku je ponovio i gostujući u “Novom danu” na N1 - i dalje inzistirajući da mu je novinar postavljao kriva pitanja.

“Moj odgovor bio je na njegovu glavnu tezu u kojoj je on insinuirao da sam ja doveo u pitanje interese Hrvatske iz čega se moglo zaključiti da je Vlada RH i ja kao ministar zanemarila interese RH. Ja jednostavno ne mogu dopustiti da moj profesionalni integritet dovede u pitanje. Moja reakcija bila je pretjerana. Ja sam se već jučer ispričao. Nije točno da se prati komunikacija novinara u Hrvatskoj. To ne smije biti put kojim Hrvatska ide i prvi ću ustati protiv takve prakse”, rekao je ministar.

“Krešić je ušao s krivom tezom spomenuvši ime krive osobe, implicirao činjenicu da sam ja osobu koja je potpisala memorandum o razumijevanju od strane Ine nagradio mjestom u Upravi Ine. Moja reakcija nakon toga bila je reakcija osobe, a ne ministra i ja se na tome ispričavam. Novinari često koriste tezu visoki izvor, a ja sam koristio riječ o visokom novinarskom izvoru”, izjavio je je Ćorić. Nije odao tko mu je taj visoki izvor. Kritizirao je Krešića zbog pitanja: “Teze na kojima je temeljio pitanja bile su krive. Bio sam onemogućen odgovarati na pitanja njegovim upadicama, to nije korektno”