Nakon što je na adresu domaće Agencije za ugljikovodike (AZU) početkom rujna stigla ponuda u trećem nadmetanju za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu, točnije na području Dinarida, odlučili smo provjeriti što sve uključuje proces istraživanja tog prostora i koje su vjerojatnosti da Dinaridi skrivaju naftne zalihe.
Početkom godine AZU je otvorio treće nadmetanje za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na području Dinarida, i to nakon što su kao rezultat prvog nadmetanja ljetos prijavljena tri komercijalna otkrića plina na području Slavonije i Podravine, jedan Ine i dva kompanije Vermilion, te nakon što su dozvole za istraživanje u panonskom bazenu dobile još četiri kompanije.
Treće službeno nadmetanje, za još uvijek slabo istražen prostor Dinarida, polučilo je ponudom Ine za istražni prostor ili blok D-14 koji se prostire preko Karlovačke, Ličko-senjske i Zadarske županije. Iz AZU-a još uvijek ne mogu potvrditi točan iznos investicije, ali mogao bi biti poznat za nekoliko tjedana.
Veliki prostor
Sljedeći je korak na AZU-u, koji mora pregledati ponudu i istražni plan. Tek nakon toga hrvatska Vlada izdaje dozvolu za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika odabranom ponuditelju. Inače, D-14 je samo jedan blok, a zainteresirani ponuđači mogli su se prijaviti za ukupno četiri istražna prostora, D-13, D-14. D-15 i D-16, koji se protežu na preko 12.000 četvornih kilometara i obuhvaćaju Karlovačku, Ličko-senjsku, Primorsko-goransku, Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku te Šibensko-kninsku županiju. Za preostala tri područja nije bilo ponuda, a to znači da se na njima neće obavljati nikakve istražne radnje.
Ličko D-14 područje prostire se na gotovo 2700 četvornih kilometara, no sam istražni prostor, na kojem kompanije mogu raditi, bušiti i istraživati, zapravo je vrlo ograničen. Izuzmemo li iz tog područja tzv. definirane zone izuzeća, koje se odnose na sve prirodne resurse koji trebaju zaštitu, kao što su izvorišta, jezera, nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati, špilje, jame, šume od posebne namjene i građevinske zone, kompanija će na ličkom području na raspolaganju imati možda i manje od trećine ukupnog prostora na kojem će moći položiti bušotinu.
U Europi, primjerice, postoji istraživanje, pod strogim uvjetima zaštite, na području nacionalnog parka Waddenskog mora, gdje je najveće njemačko nalazište sirove nafte. Hrvatska nije i ne planira uvesti model istraživanja i eksploatacije ugljikovodika unutar zaštićenih područja kao što su nacionalni parkovi, prema odgovoru AZU-a.
Odluči li Povjerenstvo za provođenje nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na području Dinarida da je ponuditelj zadovoljio sve potrebne kriterije u svojoj ponudi, a potom odobri Vlada, dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika dodijelit će mu se na razdoblje od najviše trideset godina, koje se sastoji od istražnog razdoblja i razdoblja eksploatacije.
Istražno razdoblje inače traje najdulje pet godina, a na zahtjev investitora može se produljiti najviše dva puta na razdoblje od jedne godine. Istražno razdoblje je ključno jer kompanija ima pet godina na raspolaganju da istražnim radovima dokaže da postoji komercijalna količina ugljikovodika na tom području i preduvjet je za eksploatacijsku fazu.
Ima li dovoljno
Dakle, nije dovoljno tek utvrditi postojanje nafte ili plina, već je potrebno utvrditi dovoljnu količinu tih resursa koji bi podmirili izrazito velike troškove faze istraživanja te naposljetku donijeli zaradu. Potvrdi li se komercijalna, odnosno isplativa količina ugljikovodika, donosi se odluka o izradi istražne bušotine i kreće građenje rudarskih objekata i postrojenja za izradu bušotine.
Budući da je svaki prostor specifičan, prema informacijama AZU-a, istražna faza na Dinaridima trajat će i do sedam godina. Dinaridi su još uvijek vrlo neistraženi, a glavni razlozi leže upravo u nepristupačnom i krševitom terenu koji je nepovoljan za kvalitetno snimanje seizmičkih podataka.
Stoga za područje Dinarida još uvijek ne postoje snimke gravimetrijskih i magnetometrijskih podataka iz zraka. Te bi snimke, odnosno interpretirani podaci iz njih, potvrdili nalaze li se tamo “džepovi” ispod površine koji bi bili ispunjeni naftom ili plinom. Iz tog je razloga AZU još u srpnju pokrenuo natječaj za snimanje gravimetrijskih podataka gradiometrom i magnetometrijskih podataka iz zraka. Prema njihovim riječima, time se bavi tek nekoliko kompanija na svijetu, čije usluge onda koriste države i energetske tvrtke, jer je oprema za snimanje izrazito skupa. No, čak i nakon prikupljanja snimki, podatke moraju interpretirati geolozi. Snimanje novih regionalnih seizmičkih podataka, aviogravimetrijskih i magnetometrijskih podataka, izrada geokemijske studije te analiza postojećih podataka, kažu iz AZU-a, bitno bi unaprijedila interpretaciju kompleksnih struktura Dinarida.
Istražni prostor Dinaridi-14
Nema jamstava
Ipak, ti podaci još uvijek ne jamče stopostotnu vjerojatnost nalazišta ugljikovodika, ali kompanijama koje ulaze u istražne radnje nekog prostora mogu dati presudnu informaciju gdje da “zakopaju prvu lopatu”. Na području Dinarida do sada je snimljeno tek 545,98 kilometara 2D seizmičkih podataka. Geofizička mjerenja započela su gravimetrijskim mjerenjima 40-ih godina i nastavila se u pedesetima. Seizmička snimanja počela su 1957. godine, a prva istražna bušotina izrađena je 1959. godine te su otada u širem prostoru izrađene ukupno 23 bušotine. Sedam bušotina ondje je pokazalo potencijal s pojavom nafte i plina. Unatoč ohrabrujućim pojavama nafte i plina u određenim bušotinama, do danas nije bilo značajnijeg otkrića ugljikovodika. To znači da sva dosadašnja istraživanja nisu jednoznačno definirala geološko-naftni model za navedeno područje. Sva istraživanja radila je kompanija Ina.
Rizik je uvijek na strani kompanije-investitora koja radi istraživanje i eksploataciju. No, za očekivati je da se radi o kalkuliranom riziku koji potencijalno može dati povrat u milijunima, pa i milijardama dolara. Da bi prostor Dinarida mogao skrivati nalazišta nafte govore i istraživanja iz 80-ih godina, na kojima su radili američki i britanski istraživači, odnosno američka kompanija Amoco, identificirajući nekoliko potencijalnih naftnih polja na Balkanu. Ta je studija i dalje dostupna u AZU-u.
Amoco i Ina
Također je zanimljivo da je Amoco ta istraživanja svojedobno radila s Ina - Naftaplinom, a na temelju tih istraživanja prije pet godina vlada Bosne i Hercegovine bila je u pregovorima s divom naftne industrije Shellom, koji je planirao istraživati na potezu od sjeverozapada BiH preko Bihaća, Drvara prema Mostaru i za to izdvojiti 700 milijuna dolara. Tada se spekuliralo da bi južni Dinaridi, koji ulaze i na teritorij Hrvatske, mogli skrivati 500 milijuna tona naftnih rezervi. Shell se godinu nakon izraženog interesa ipak povukao iz dogovora, govoreći da su se promijenili uvjeti na globalnom tržištu nafte.
Ostavljajući po strani potencijalni profit energetske kompanije, ako hrvatska Vlada prihvati ponudu za istraživanje i eksploataciju Dinarida, lički kraj može očekivati višestruku gospodarsku korist. Prema informacijama AZU-a, sve općine na području Ličko-senjske županije, kao i općine Rakovica i Saborsko u Karlovačkoj županiji te Gračac u Zadarskoj, dobivat će naknadu za istraživanje u iznosu od 400 kuna po četvornom kilometru u idućih pet do sedam godina. U slučaju pronalaska ugljikovodika, naknada se povećava za čak deset puta. Tako su, primjerice, u prvom valu istraživanja, koji je bio usmjeren prvenstveno na istočne slavonske županije, odnosno panonski istražni prostor, lokalne općine u tri godine uprihodile preko 17 milijuna kuna.
Uz fiksne naknade, kompanije koje istražuju ugljikovodike surađuju s lokalnim poduzetnicima i angažiraju lokalnu radnu snagu. Naime, preuzimanjem obveza obvezujućeg radnog programa i poštujući odredbe Ugovora o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika, investitori će angažirati domaće dobavljače i kooperante u najvećoj mogućoj mjeri.