Prodati Eskimima led bez sumnje je zahtjevno umijeće. No, kad bankrotira prodavač vode u pustinji ili najstariji proizvođač oružja u Americi - i to istodobno dok mediji javljaju o novim školskim pucnjavama, a nastavnici dobivaju pravo na oružje na radnom mjestu - to mogu razumjeti samo rijetki. Hrvati nedvojbeno spadaju u tu kategoriju, jer je priča o stečaju Remingtona, najstarijeg oružara na kontinentu i najstarijeg proizvodnog pogona u SAD-u, koji bez prekida radi još od početka 19. stoljeća, puna gotovo domaćih političkih paradoksa i “pretvorbenih” elemenata.
Tvrtku je 1816. osnovao Eliphalet Remington u Ilionu u državi New York. Sin seoskog kovača se još kao mlad zainteresirao za oružje te je vlastoručno napravio prvu pušku s kojom je briljirao na lokalnom streljačkom natjecanju. Nakon što su ga počeli masovno moliti da im napravi istu, mladi je Remington odlučio osnovati firmu Remington and Sons. Na njezinom je čelu ostao do smrti, a proizvodnja se iz kovačnice 1828. premjestila u veću tvornicu.
Vrijeme masovne potražnje
Mitsko je vrijeme pionirskog osvajanja prostranstava Zapada i masovne potražnje za pucaljkama. Remingtonove koltove, dalekometne ili brzometne puške obožavaju, među ostalima, najveće ikone toga doba. Buffalo Bill bizone i indijanske izviđače skida Remingtonkom Rolling Block Rifle. General George Armstrong Custer u bitki kod Little Bighorna gine u borbi s ratnicima Bika Koji Sjedi s Remingtonkom Creedmoor Target Rifle u ruci. Remingtonov minijaturni Derringer omiljeno je oružje brojnih dama, baš kao i agenata agencije Allana Pinkertona. Kod poglavice Cheyennea zvanog Yellow Hair Buffalo Bill nakon bitke kod Warbonnet Creeka također je pronađen Remingtonov vojni revolver (danas je u povijesnome muzeju). Ova tvornica je američku vojsku opskrbljivala oružjem dulje od 150 godina, što je samo jedan od apsurda u njezinoj piramidi propasti. Nakon što koncem 19. stoljeća postaje dioničko društvo, Remington je izradu pušaka i metaka proširio i na nešto humanije alate - pisaće strojeve. I u ovom segmentu mu proizvodi postaju omiljena pomagala mnogih velikana: na jednom od modela Mark Twain ispisuje “Pustolovine Toma Sawyera”; Remington Home Portable rado koriste George Orwell i Agatha Christie, dok George Bernard Shaw preferira gotovo bešumnu Remington Noiseless 7X…
Kako je došlo do toga da se tvrtka ugrađena u temelje američkoga sna i nacionalnog ponosa nađe u stečaju, i to u trenu kad ljubav nacije prema oružju proživljava drugu mladost? Priča je duga i kompleksna skoro kao i ona o propasti hrvatske brodogradnje. Remington je 2007. godine za 370 milijuna dolara preuzeo sumnjivi fond Cerberus Capital Management. Ispočetka se sve doimalo idiličnim, 2014. su se zbog poreznih olakšica i investicijskih poticaja preselili tvornicu u bivše pogone Chryslera, u Huntsville u Alabami. Tek će se kasnije ispostaviti, kako piše New York Times, da je izmještanje na jug zemlje bilo dodatno motivirano i razbijanjem tradicionalno jakih tvorničkih sindikata. Nakon 191 godinu proizvodnje na istom mjestu, radnici su u državi New York imali ugovore o stalnom zaposlenju, zdravstveno osiguranje i nerijetku praksu da je na istoj traci radilo više generacija jedne obitelji. U Alabami je tvornica, kako bi spriječila sindikalizaciju, dugogodišnju stručnu radnu snagu zamijenila radnicima koji su brzo dolazili i još brže odlazili, što se itekako odrazilo na kvalitetu pušaka i nošenje s konkurencijom. Kratkoročno su, doduše, ostvarene lijepe uštede te su uz desetke milijuna poticaja i subvencioniranu cijenu struje knjigovođe Remingtona na kraju 2014. zabilježile porast zarade od gotovo 400 milijuna dolara. Tek će kasnije, međutim, iz sjene isplivati dubioze od čak 828 milijuna, koje datiraju iz razdoblja prije selidbe u Alabamu.
Fiktivne transakcije
Najveći dio duga nastao je financijskim inženjeringom menadžmenta - isisavanjem novca fiktivnim transakcijama unutar holdinga te rizičnim plasmanima u vrijednosnice u hedge fondovima. Povrh svega, u predbankrotnoj fazi otkrit će se i da je kompanija u Alabami zaposlila upola manje ljudi negoli je bila dužna po sporazumu o razvoju, pa su im država i okrug ukinuli poticaje i zahtijevali povrat sredstava.
Kako nevolja ne dolazi sama, Remingtonu je tržišnu omču oko vrata u najvećoj krizi ponajviše zategao, lijepog li paradoksa, Donald Trump i oružani lobi koji mu je podupro kandidaturu. Potkraj Obamina mandata prodaja oružja u SAD-u je obarala povijesne rekorde, jer se očekivalo da će se nakon još jedne pobjede demokrata oživotvoriti najave zakonskih ograničenja za njegovo posjedovanje. Trgovci su panično punili skladišta ubojitim asortimanom koji je nakon poraza Hillary Clinton mahom ostao neprodan, jer je s Trumpovim trijumfom iščezao i strah da će oružje postati nedostupno. Remingtonov poučak je kao onaj iz priče o kravi, vrapcu i mački - nije ti baš svatko prijatelj tko te izbavi iz dreka.