Pokretači društvenih promjena

Mladi bijesne na ulicama jer za njih nema posla iako imaju diplomu

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

16.11.2019. u 16:46

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

16.11.2019. u 16:46

A protester holds a Molotov cocktail as university students standoff with riot police at the Chinese University of Hong Kong, Hong Kong, China November 12, 2019. REUTERS/Tyrone Siu
Tyrone Siu / REUTERS

Prosvjednik na ulicama Hong Konga

Kao što je to bilo 1960-ih godina, po ulicama i trgovima mnogih svjetskih gradova danas protestiraju mladi obrazovani ljudi. Premda to nije jedini razlog aktualnog bunta, niti su motivi i ciljevi demonstranata slični, britanski povjesničar Niall Ferguson, koji danas predaje na američkom sveučilištu Stanford, smatra da je više puta u povijesti stvoren “višak” educiranog stanovništva koji je pokretao društvene promjene. Kada je podučavao povijest u Oxfordu prije 20 godina, jedan od dražih, kaže Ferguson, bio mu je članak o revoluciji 1848. godine Lenore O’Boyle pod naslovom “Problem viška obrazovanih ljudi u Zapadnoj Europi, 1800-1850”. Nešto slično dogodilo se 1960-ih, a događa se i danas.

U svakoj zemlji koja se proteklih godina suočila s protestima, piše Ferguson u članku “Baby sharks take to the street”, objavljenom u The Bostonu Globeu, visoko obrazovanje je na vrhuncu. Snažan rast mladih ljudi sa završenim fakultetom stvorio je veći broj diplomanata nego što za njih ima posla. Od 1980-ih godina, prema podacima Svjetske banke, upis na fakultete (kao postotak djece upisane u školu) značajno je porastao do 2016. godine. U Čileu, primjerice, taj je postotak porastao sa 18 na čak 90 posto, u Hong Kongu sa 13 na 72 posto, u Francuskoj sa 34 na 64 posto, u Ekvadoru sa 25 na 46 posto, u Egiptu sa 15 na 24 posto…

Stvaranje ekonomskog kaosa

- Nije problem u tome što profesori pune glavu svojim studentima o idejama kao što je socijalna pravda. Pretpostavljam da je pravo objašnjenje neusklađenost između neviđene poplave diplomanata i potražnje za njima - kaže Ferguson. U jednom trenutku, dodaje, postat će jasno da stvaranje ekonomskog kaosa ne donosi radna mjesta, ali do tada se može očekivati još mnogo nereda po ulicama.

Još prije pet godina pojedini su akademici upozorili da bi “stvaranje vojske obrazovanih i nezaposlenih mladih ljudi” moglo destabilizirati velike ekonomije poput Kine i Indije. Obje te zemlje doživjele su pravu obrazovnu revoluciju u posljednjih 15-ak godina: broj onih koji imaju fakultetsku diplomu porastao je s nekoliko stotina tisuća godišnje na nekoliko milijuna. U Kini danas fakultet godišnje završi oko osam milijuna ljudi, sedam puta više nego prije dva desetljeća.

Joseph Cheng, profesor političkih znanosti na Sveučilištu City u Hong Kongu, prije nekoliko je godina procijenio da oko 30 posto ili 2,3 milijuna studenata s diplomom godišnje ne može naći posao šest mjeseci nakon što diplomira. To su velike brojke, rekao je, ističući kako bi to jednog dana mogao postati “važan izvor nemira u Kini”. Craig Jeffrey, profesor razvojne geografije sa sveučilišta Oxford, smatra da mnogi sa završenim fakultetom čekaju priliku koja nikada neće doći. Naziva ih generacijom kojoj prolazi vrijeme, ističući da imamo revoluciju rastućih aspiracija i ekonomiju koja s njima ne može držati korak. S druge strane, oni s nižom stručnom spremom mnogo su spremniji prihvatiti posao koji se nudi, pa je i njihova stopa nezaposlenosti znatno niža.

Velika proizvodnja diplomanata

Kada je riječ o SAD-u, antropolog Peter Turchin sa Sveučilišta Connecticut navodi da je i u toj zemlji mnogo razočaranih koji su gajili velike aspiracije. Pozivajući se na istraživanje ekonomista Edwarda Wolffa, ovih je dana na Bloombergu objavio tekst u kojem stoji da je od 1983. do 2010. godine broj američkih kućanstava vrijednih više od 10 milijuna dolara porastao sa 66.000 na 350.000. A bogati Amerikanci, kaže, skloniji su politički se aktivirati nego što je to slučaj kod većine ostale populacije. Oni podržavaju kandidate čije vrijednosti i stavove dijele, a često se i sami nađu u utrci za neku poziciju. Međutim, ponuda političkih pozicija u Senatu i Kongresu, primjerice, ostala je ista kao i 1970. U tehničkom smislu, piše Turchin, ta je situacija poznata kao “prekomjerna proizvodnja elita”. Jednako tako, dodaje, prisutna je i prevelika proizvodnja diplomanata. Od sredine 1970-ih do 2011. godine, pokazuje American Bar Association, broj pravnika povećao se tri puta, sa 400.000 na 1,2 milijuna. U međuvremenu je populacija porasla samo za 45 posto. Diplomiranih pravnika, procjenjuje se, duplo je više nego što za njih ima posla. To ujedno znači da američki pravni fakulteti “svake godine obrazuju oko 25.000 nepotrebnih pravnika, pri čemu su mnogi u kreditu”. Još je brže porastao broj onih koji su završili studij MBA. Oni što Turchin vidi kao problem za američko društvo jest da prekomjerna proizvodnja elite s vremenom potkopava duh suradnje zbog ideološke polariziranosti i fragmentiranosti političke klase. Jer, što je više kandidata, sve je više njih koji završe na strani gubitnika. Jednostavno, stvara se velik broj sposobnih i dobro obrazovanih, a onemogućen im je pristup elitnim pozicijama i postaju nezadovoljni.

Koliko se Hrvatska uklapa u te trendove? Ono što je nedvojbeno, statistika pokazuje da se s hrvatskom diplomom jako teško zaposliti. Na burzi je veliki broj nezaposlenih ekonomista, pravnika… Kao razlozi toga navode se struktura ekonomije, slaba usklađenost obrazovanja i tržišta rada, ali i slabija vrijednost diploma pojedinih sveučilišta. Sociolog Teo Matković iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, navodi da se udio generacije koja stječe visoko obrazovanje u Hrvatskoj od kraja devedesetih do početka ekonomske krize gotovo udvostručio te da sada u dobnoj skupini od 30 do 34 godine sustižemo europski prosjek.

- Učestalost visokog obrazovanja u tim generacijama gotovo je jednaka kao učestalost srednjeg obrazovanja u generacijama njihovih roditelja. Dakle, bez daljnjega je došlo do inflacije diploma - objašnjava Matković. S druge strane, dodaje, očito je kako povećanje udjela visokoobrazovanih nije dovelo do novog gospodarskog poleta.

Elitna radna mjesta

- Kako god bilo, na razini pojedinca, obrazovanje je važno kao i uvijek. I dalje visokoobrazovani bitno lakše nalaze posao, i dalje imaju bitno veće plaće nego osobe sa srednjim obrazovanjem. Posjedovanje svjedodžbe pozicionira pojedinca u prednost pred svima onima koji ju nemaju. To nije nešto što ćete skrivati u svojem životopisu - objašnjava Matković. Naravno, broj elitnih radnih mjesta, priznaje ovaj sociolog, nije rastao tako brzo kao udio visokoobrazovanih i obrazovanje više ne vodi isključivo elitnim zanimanjima. Stoga su odredišta za tu razinu kvalifikacije nerijetko skromnija nego što su bila prije generaciju, dvije, dok je pojava prekvalificiranosti relativno učestala.

- Razumljivo, u generacijskoj perspektivi, to vodi frustracijama, posebno u zemljama gdje se ekspanzija visokog obrazovanja temeljila na studentskim kreditima - kaže Matković. No, Ferguson očito vjeruje da će, nakon što se iscrpe ulična rješenja, uslijediti bolje usklađivanje ponude i potražnje na tržištu fakultetskih diploma.