Novi Ovršni zakon

Mladen Ježek: 'Mora se razlikovati one koji ne mogu platiti račune od onih koji ne žele'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.11.2018. u 16:38

AUTOR:

OBJAVLJENO:

3.11.2018. u 16:38

Zagreb, 021118.
Sostariceva ulica.
Javni biljeznik Mladen Jezek.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
CROPIX

Istraživanje je pokazalo da 45 posto korisnika usluga komunalnih poduzeća i telefonskih usluga u Hrvatskoj nemarno plaća račune. Te ljude se nekako mora prisiliti da podmire svoje obaveze, a socijalna kategorija ljudi koji ne mogu platiti svoje račune mora se izdvojiti i njima treba pomoći po drugoj osnovi, kaže javni bilježnik Mladen Ježek.

Dodaje kako je samo Hrvatska televizija temeljem zakona otpisala 200 milijuna kuna svojih potraživanja prema dužnicima, ne razlikujući pritom one koji ne mogu od onih koji ne žele platiti račune.

- Time se sve koji plaćaju svoje obaveze stavlja u poziciju da zbog toga nemaju nikakve benefite, dok ih oni koji ne plaćaju pretplatu imaju. Hoće li ta mjera biti shvaćena kao poruka da se ne plaćaju dugovi komunalnih poduzeća i telefona koji su dospjeli na naplatu? Zapravo se među ljudima provlači modus operandi da ne treba plaćati račune - zaključuje naš sugovornik.

Mladen Ježek je javni bilježnik s desetogodišnjim stažem u tom poslu, a njegov ured obrađuje mjesečno nekoliko tisuća ovršnih prijedloga na temelju vjerodostojne isprave.

Ovrhe na temelju vjerodostojne isprave zapravo su neplaćeni računi. Najviše se duguje komunalnim poduzećima, telefonskim kompanijama i za parking. Uz račune za mobitele, u pravilu se najviše ne plaćaju komunalne usluge. U namjeri da se kroz otpise dugova, ali i intervencijama u Ovršni zakon pomogne građanima koji žive u siromaštvu i ne mogu podmirivati svoje obaveze, zakonodavac bi mogao, pribojava se naš sugovornik, polučiti suprotan efekt - narušiti efikasan sustav ovrha, što bi pogodovalo onima koji namjerno ne izvršavaju svoje obaveze, a osobama slabijeg imovnog stanja natovariti kamate koje će im dug u konačnici samo učiniti još većim.

Naglašavajući kako govori u osobno ime, s iskustvom u bilježništvu, ali i sudstvu, a nipošto ne iznosi stavove Javnobilježničke komore, bilježnik Ježek ističe bojazan da bi vraćanje svih ovrha na sud moglo imati negativne učinke. Vrlo je skeptičan prema procjenama da su sudovi kadrovski i tehnički kapacitirani za taj posao i pribojava se da bi cijeli sustav vrlo brzo mogao ponovno postati neučinkovit.

Riješeni zaostaci

Zanimalo nas je kako izgleda prosječna ovrha kod javnog bilježnika.

- Ovrhovoditelj može angažirati odvjetnika za sastav ovrhe, ali ne mora. Nakon što provjeri je li ovrha točno napisana, javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi. Ono se s prijedlogom dostavlja ovršeniku (dužniku). Ako ni nakon druge dostave po proteku 30 dana ovršenik ne podigne pismeno, treći put se rješenje o ovrsi dostavlja na elektronsku oglasnu ploču te nakon proteka zakonskog roka rješenje postaje pravomoćno. Dostavlja se ovrhovoditelju, a on ga prosljeđuje Fini radi prisilne naplate - pojašnjava bilježnik.

Javni bilježnici tvrde da im ovrhe nisu izvor bogaćenja. U prilog tvrdnji dobili smo na uvid konkretan prijedlog za ovrhu.

- Ovo je prijedlog za ovrhu zbog duga za pričuvu. Dug iznosi 7315, 80 kuna. Iz računa se vidi da se pričuva nije plaćala dulje vrijeme. Od duga u iznosu od 7315,80 kuna, troškovi bilježnika i odvjetnika su 1287,50 kuna. To je primjer koji govori da troškovi bilježnika i odvjetnika nisu višestruko premašili glavnicu dužnika - objašnjava sugovornik.

Primjećujemo kako Ministarstvo pravosuđa priprema novi Ovršni zakon i tvrdi da će nakon njega ovrhe biti jeftinije, a da će sustav, koji će se opet vratiti na sudove, i dalje biti učinkovit.

- Sudovi su se upravo uspjeli riješiti velikih zaostataka, a struktura zaostataka je dovedena u normalu, u europski prosjek rješavanja predmeta. Golemom količinom ovršnih predmeta sudovi će se ponovno preopteretiti. Bojim se da neće moći rješavati golemu količinu spisa koja će se sliti na sud, što znači da bi vjerovnici mogli ponovno doći u probleme pri naplati svojih potraživanja. U prvo vrijeme bi se novi sustav mogao svidjeti dužnicima koji ne bi morali odmah platiti svoje potraživanje - kaže Ježek.

Zanimalo nas je je li iz najavljenih teza o izmjenama Ovršnog zakona shvatio kako će po novome ovrhe funkcionirati u praksi te kakva će biti uloga javnih bilježnika, a kakva suda.

- Nije mi jasno zašto će sud ovršni prijedlog vraćati javnom bilježniku, i to po abecednom redu tako da će svi javnobilježnički uredi u Hrvatskoj dobiti jednak broj spisa. Kako će javnobilježnički uredi u malim mjestima brzo i kvalitetno obraditi ovršne predmete i vratiti ih na sud? To nije jasno ni drugim bilježnicima u Zagrebu i diljem Hrvatske - ističe naš sugovornik, napominjući kako će cijeli postupak teško profunkcionirati.

Prema novom modelu koji sve ovrhe vraća na sud, javni bilježnici više neće donositi rješenja o ovrsi, ali će obaviti cijeli posao i spis vratiti na sud kojemu će donositi rješenje o ovrsi. - U izmjene zakona krenulo se radi odluke Suda Europske unije u Luxembourgu koji smatra da se ovršna rješenja na temelju vjerodostojne isprave koja donose javni bilježnici ne mogu smatrati “sudom” u smislu dviju uredbi na temelju kojih se izvršava prisilna naplata. Ide se na izmjenu cijelog sustava, premda se godišnje radi o oko 500 predmeta koji idu u inozemstvo. Dakle, zbog 500 predmeta se mijenja cijeli sustav od 600.000 ovrha koji je dobro funkcionirao niz godina - napominje Ježek i dodaje kako se predlagalo da tih 500 predmeta koji idu u inozemstvo sud prethodno potvrdi pa da se potom šalju ovršeniku.

Na pitanje zašto prijedlog nije prihvaćen, odgovara da je stav Ministarstva pravosuđa kako se svi predmeti moraju jednoobrazno rješavati, da sve ovrhe moraju biti jedinstvene bez obzira na to odnose li se na građane u inozemstvu ili tuzemstvu.

Upitnim smatra ispravnost tog stava jer će se transferom ovrha, koje će čas biti na sudu, a čas kod javnih bilježnika, izgubiti glavna karakteristika ovrhe - a to je efikasnost. Vjerovniku je u interesu da ako mu netko duguje, svoje potraživanje naplati što brže. - U ovom slučaju to zasigurno neće biti tako jer bi se vrijeme za naplatu moglo višestruko produljiti budući da će ovrha plivati između dva subjekta: suda i bilježnika - kaže naš sugovornik.

Odbijeni prijedlozi

Dalje ga pitamo za projekcije Ministarstva pravosuđa prema kojima bi ovrha bila jeftinija i suočavamo ga s osnovnom i opravdanom zamjerkom građana - skupoćom ovrha. - Je li dopustivo da za dug od 300 kuna građanin na kraju mora platiti više od 1200 kuna i je li moguće da ovrha u postojećem modelu, za čije se očuvanje zalažete, postane jeftinija?

- Naravno - odgovara. - Ministarstvu pravosuđa se predlagalo da se smanje nagrade i uvedu limiti do kojih bi se mogla računati pristojba i nagrade za ovrhe, a sukladno visini dugovanja.

Ističe i kako je moguće u postojećim zakonskim okvirima urediti model u kojemu ne bi moglo doći do toga da u nekim situacijama dug bude 100 kuna, a da se na kraju mora platiti 600 ili 700 kuna. Pritom upozorava da se treba referirati i na kamatu. - Svakom dugu nakon dospjelosti teče kamata. Ako dug traje pet, šest ili sedam godina, on više nije 100 kuna, nego je 300 ili 400 na koje još idu ostali troškovi - pojašnjava naš sugovornik, dodajući kako je efikasna ovrha u konačnici bolja i za dužnika.

No, neovisno o svemu, njegov je stav da trošak ovrhe ni u kojem slučaju ne smije biti veći od glavnice.

Prisjećajući se dana kada je radio kao parnični sudac na Općinskom sudu u Zagrebu, govori kako je u to vrijeme sustav ovrha bio trom jer je akcent bio na rješavanju parničnih spisa. Ovršnim postupcima nije se pridavala tolika važnost jer nije bilo ljudskih ni materijalnih resursa za rješavanje. Slikovito opisujući situaciju, rekao je kako se sjeća tih dana kada bi se pred sudom parkirao kombi Vodovoda i istovario velike količine ovršnih predmeta koje bi službenici prebacili u posebnu prostoriju. Nakon godinu dana bi se počele otvarati te kuverte i donositi rješenja o ovrsi. Ljudima su u tih godinu dana, dok su čekali da se izda rješenje o ovrsi, tekle kamate, što je dodatno povisivalo dug.

- Ako se izmijeni Ovršni zakon koji je na snazi, za dvije do tri godine bi mogli nastati strahoviti problemi u pravosuđu - upozorava naš sugovornik koji najveći problem vidi u tome da se ishitreno i na brzinu želi donijeti mjeru kojom bi se ugasio trenutni požar, a ne gleda se dugoročno u posljedice koje će nastupiti.