Veliki intervju

Mladen Cerovac: 'Ne vjerujem da domaći trgovci imaju snagu za preuzimanje Konzuma'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

27.12.2018. u 9:25

AUTOR:

OBJAVLJENO:

27.12.2018. u 9:25

Zagreb, 131218.
Agencija za zastitu trzisnog natjecanja.
Mladen Cerovac, predsjednik vijeca Agencije za zastitu trzisnog natjecanja.
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / CROPIX

Mladen Cerovac

Članstvo Hrvatske u EU donijelo je i velike promjene u radu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), pa je pitanje državnih potpora, što je prije činilo dobar dio rada Agencije, “preseljeno” u Bruxelles, dok se hrvatska antimonopolska agencija u svojem radu više orijentirala na druga pitanja.

U posljednje vrijeme AZTN najviše se bavi (zasad neuspješnom) borbom protiv kartela i sprečavanjem nepoštene trgovačke prakse. O tome, kao i o daljnjem radu Agencije, razgovarali smo s Mladenom Cerovcem, koji se na čelu te institucije nalazi od studenoga 2013. godine; na mjestu predsjednika Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja, tijela koje upravlja AZTN-om, zamijenio je svoju prethodnicu Olgicu Spevec.

Plodine su prvi “službeni” kandidat za preuzimanje Konzuma. Mogu li, s aspekta zaštite tržišnog natjecanja, Plodine preuzeti najveći hrvatski trgovački lanac?

- Šanse za preuzimanje uvijek postoje. Postoje uvjetno dopuštene koncentracije, što je, uostalom, bila i koncentracija Agrokora i Mercatora. Naravno, tu još uvijek govorimo samo o hipotetičkoj situaciji jer sadašnji vlasnici, kako možemo vidjeti, još nisu skloni takvoj transakciji.

Tržišni su se udjeli u maloprodaji u Hrvatskoj promijenili. Schwarz grupa, koja obuhvaća Kaufland i Lidl, raste, u rastu su i Plodine, a tržišni je udio Konzuma nešto pao. Tržišni udio od 40 posto predstavlja samo mogućnost da bi se poduzetnik mogao nalaziti u vladajućem položaju. Mogao, ali ne nužno i bio, posebno u situaciji kada poduzetnik gubi tržišni udio. Taj prag od 40 posto dakle treba gledati u kontekstu ukupnih odnosa na konkretnom tržištu. Važno je i koliko ste rasprostranjeni na tržištu, jeste li i koliko ste jaki u pojedinim regijama. Podsjećam da smo nešto slično imali i kada je Agrokor preuzimao Mercator, kada se Konzum morao ‘riješiti’ 96 prodavaonica.

Je li, po vašem mišljenju, realnije da će Konzum preuzeti neki domaći ili strani trgovački lanac?

- Ako će netko preuzimati cijeli Konzum, mislim da je izglednije da će to biti strani ulagač. Ne vjerujem da neki trgovački lanac u Hrvatskoj ima dovoljno financijske snage za takvo što. Uostalom, u okruženju imate trgovačkih lanaca koji su blizu i koji su već pokazivali interes za Konzum, poput Tesca, koji ovdje još nije prisutan, a financijski je snažan.

Međutim, ako će se prodavati pojedini dijelovi Konzuma, onda je to druga priča. Za to domaći trgovački lanci imaju snage. Naravno, sve je to stvar razvoja događaja i poslovne politike tvrtki.

Započeli ste borbu protiv kartela, ali vaše odluke padaju na sudovima. Zašto?

- AZTN je detektirao nekoliko kartela, pokrenuo je postupke protiv njih i izrekao im visoke novčane kazne. Međutim, svi karteli koje smo procesuirali tužili su nas, a sudovi - Visoki upravni sud odnosno Ustavni sud - srušili su odluke Agencije.

Standard dokaza koji traže naši sudovi jest takav da ga nije moguće ostvariti. Dakle, ako ćemo držati standard dokaza viši od kriterija u bilo kojoj članici EU ili u svijetu, ni jedan kartel ne može biti dokazan! Evo i primjera: naš sud ne priznaje zapisnik strukovnog udruženja pri HGK - dakle, službeni dokument - gdje je konstatiran dogovor o cijeni. Ne prihvaća ni izjave u novinama, gdje poduzetnici sami otkrivaju da su se dogovorili za cijenu rada. A, ne priznaje ih zato što smatra da dogovor o cijeni rada nije isto što i dogovor o cijeni usluge zaštitara, iako ta ista cijena rada čini nekih 50 ili više posto cijene njihove usluge. Ako se dakle dogovorite o 50 posto cijene neke usluge, za sud to nije dogovor o cijeni.

Ima toga još. Jedno strukovno udruženje, primjerice, u svojem zapisniku navodi da u narednoj godini neće podizati cijene svojih usluga, a ako ih poveća, bit će to samo za stopu inflacije. Sud međutim tvrdi da se to ne može uzeti kao dokaz jer je to rečeno na kraju sastanka tog udruženja, kada su neki sudionici već otišli, te od nas traži da dokažemo da je zapisnik dostavljen svim sudionicima sastanka.

Ili, što reći na slučaj ortodonata, na čijoj su internetskoj stranici tri godine stajale fiksne cijene usluga?! Komora ortodonata nema pravo donošenja odluka o cijenama, to za njih može napraviti Stomatološka komora, ali nije. Mi smo ih za kartel simbolično kaznili sa 100.000 kuna, ali sud je i to srušio i zaključio da oni nisu kartel, nego udruženje koje služi edukaciji.

Zato smo podnijeli zahtjev za izvanredno ispitivanje zakonitosti ove odluke i sada čekamo onu Vrhovnog suda. Odluke sudova dobar su korektiv radu AZTN-a. Međutim, čini se da one nemaju jasan smjer jer nisu u skladu s općeprihvaćenim konceptom kartela. Time je AZTN doveden u situaciju da će moći kažnjavati samo one kartele čiji se svi članovi samostalno jave i obavijeste Agenciju o svojem članstvu te ako još dostave i pisanu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika o tome. Nastavi li se ovakva praksa, mi se kartelima više nećemo moći baviti jer je standard dokaza i razumijevanje koncepta kartela u Hrvatskoj takav da to znači gotovo otvoreni poziv poduzetnicima da se slobodno dogovaraju o cijenama.

U kojoj su fazi sada ti sporovi?

- U slučajevima koji su nam vraćeni na ponovni postupak poštovat ćemo sve upute suda. No, ostaje činjenica da su svi slučajevi pali na sudu. Ne želim reći da AZTN u svim slučajevima radi perfektno, ali i neovisni pravni stručnjaci imaju ozbiljne rezerve u pogledu sudskih odluka u ovim slučajevima. Ako se nastavi takva praksa, bojim se da bi se o primjeni propisa o kartelima u Hrvatskoj mogla diskretno zainteresirati i Europska komisija.

AZTN je svojedobno upozoravao da u Hrvatskoj postoji vrlo mnogo monopola i kartela na lokalnoj razini. Možda je tu najindikativniji primjer pružanje usluga taksija, čije je tržište u međuvremenu liberalizirano. Jeste li identificirali druge lokalne monopole i kartele?

- Točno, taksije smo riješili: cijene u okviru kartela najmanje su 15 do 20 posto više od tržišnih, a nakon što je liberalizirano tržište pružanja usluga taksija, njihove su cijene pale 40 posto. Svojedobno su nas uvjeravali da je taksi luksuzni oblik prijevoza, a danas ga koriste manje-više svi jer je komplementarni dio javnoga prijevoza.

Kod nekih drugih usluga, poput parkiranja, jedinice lokalne samouprave mogu odlučivati o cijenama ako je javni interes prevalentan u odnosu na načela tržišnog natjecanja.

S druge strane, u nekim djelatnostima, poput razminiranja, tržišno natjecanje možda i nije trebalo uvoditi jer su cijene vrlo pale, a radi se o specifičnoj i opasnoj djelatnosti s ograničenim rokom trajanja na području Hrvatske. Možda bi bolje rješenje bilo da je ta djelatnost ostala u rukama države.

Znači li to da o Hrvatskoj više ne možemo govoriti kao o zemlji monopola i kartela?

- Ne više nego što je slučaj u drugim zemljama. Razlika između kartela u razvijenom svijetu i onih kod nas u tome je što se kartelisti vani udružuju radi ekstraprofita, a kod nas se udružuju kako bi se održali na tržištu; tako da se cijena formira prema cijeni najneučinkovitijeg člana kartela, zbog čega svi plaćamo više cijene.

Protiv znatnog broja tvrtki pokrenuli ste i postupke zbog nepoštene trgovačke prakse. Koje su vam najčešće primjedbe?

- Ukupno smo dosad otvorili 165 predmeta, a u 31 od njih dosad je pokrenut upravni postupak. Međutim, iako je zakon koji uređuje ovo područje u primjeni tek od 1. travnja ove godine, pa je još preuranjeno govoriti o njegovim ukupnim učincima, ipak je njegovo donošenje polučilo uspjeh u uspostavljanju discipline plaćanja dobavljačima u rokovima od 30 dana za svježe odnosno 60 dana za ostale proizvode.

No, dosad još niste izrekli ni jednu kaznu za nepoštenu trgovačku praksu?

- Još nije zatvoren nijedan slučaj jer je puna primjena Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi počela tek 1. travnja ove godine. Tu se ipak radi o postupcima koji ne mogu trajati manje od devet mjeseci. Moramo proučiti golemi broj ugovora.

Pojedini saborski zastupnici upozorili su vas i da se uvozi i prodaje bofl roba te roba po dampinškim cijenama. Što ćete tu poduzeti?

- Pitanje kvalitete robe nije u nadležnosti AZTN-a, to je posao Državnog inspektorata. Kada je riječ o dampingu, on se odnosi samo na uvoz robe iz zemalja koje nisu članice EU, a ona se onda na hrvatskom i tržištu EU prodaje po nižim cijenama od one u tim zemljama. No, za to je nadležna Europska komisija, a ne AZTN.

Kako AZTN funkcionira, s obzirom na to da je ostao bez troje, od ukupno petoro, članova Vijeća?

- Mandat u Vijeću istekao je za troje članova, pa više nemamo kvorum za donošenje odluka. One se naime donose većinom od najmanje tri glasa. Zato je rad AZTN-a blokiran. Vlada je, doduše, još u listopadu predložila tri nova člana, ali odluku o imenovanju donosi Hrvatski sabor, a ta je odluka, prema prvotnom rasporedu, tek 104. točka dnevnog reda. Dok se Vijeće ne popuni, mi ne možemo donositi odluke. Bojim se da ćemo takvu situaciju imati do sredine siječnja, dok se Sabor ponovno ne sastane.

Bruxelles sada odlučuje hoće li brodogradnja u Hrvatskoj opstati

AZTN se više ne bavi državnim potporama, to je pitanje sada u nadležnosti Bruxellesa. Ipak, činjenica je da su upravo subvencije, posebno brodogradnji, dugo bile u fokusu rada AZTN-a. Jeste li iznenađeni problemima u koje su zapali Uljanik i 3. maj?

- Za mene to nije iznenađenje. Brodogradnja u Hrvatskoj zapravo se nije financijski restrukturirala, taj je korak izostao.

Ovdje međutim treba reći da je brodogradnja svugdje u svijetu ‘politička industrija’ jer bez potpore države, ponajprije u smislu davanja jamstava, teško može opstati. Naravno, ta jamstva moraju biti pod nadzorom jer nije cilj da ih porezni obveznici daju kako bi na njima izgubili.

Hoće li brodogradnja u Hrvatskoj opstati?

- Ne znam, mi u AZTN-u više nemamo informacije o stanju u brodogradnji. To je sada u nadležnosti Europske komisije i odgovor na pitanje koje ste postavili ovisit će o njoj. Kada smo ulazili u EU, znali smo kakva su pravila igre na jedinstvenom europskom tržištu. Pravila o državnim potporama i tržišnom natjecanju u EU jasna su i ulaze u kategoriju onih pravila koja postoje još od osnivanja EEZ-a, odnosno današnje EU. Nisu, dakle, smišljena posebno za nas.