Intervju

'Mirovinski fondovi mogli bi smanjiti javni dug preuzimanjem poduzeća u vlasništvu države'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.4.2020. u 19:14

AUTOR:

OBJAVLJENO:

2.4.2020. u 19:14

Zagreb, 290318.
HANFA, Miramarska cesta.
Ante Zigman, predsjednik Upravnog vijeca HANFA-e.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / CROPIX

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) kao jedan od ključnih regulatora suočena je s nizom kompleksnih pitanja koja su otvorena vrlo nervoznom reakcijom tržišta na pandemiju Covida-19.

S prvim čovjekom Hanfe, Antom Žigmanom, razgovarali smo o njihovim prvim potezima. Posebno je napeta situacija s investicijskim fondovima, gdje je Hanfa morala smirivati paniku. Mirovinski fondovi i njihova uloga u društvu uvijek su delikatno pitanje, a posebno u kriznim situacijama. Žigman smatra da sada mogu pomoći kupujući državne tvrtke i smanjujući državni dug.

Hanfa je zabranila isplatu dividendi tj. dobiti osiguravateljima. Prilično hrabra odluka. Kakve su bile reakcije?

- Ovu je odluku potaknula potreba kako bi se u trenutno teškom razdoblju za sve ekonomske subjekte osiguravajućem društvu omogućilo jačanje kapitalne pozicije i likvidnosti. Naime, tijekom ožujka osiguravajuća su društva prodavala obveznice HNB-u kako bi stekla likvidnost, pa ne bi imalo smisla dozvoliti im izvlačenje dobiti. Vjerujemo da će ova odluka imati dugoročno pozitivan utjecaj na osiguravajuća društva te ide u korist klijentima. Ta se odluka jednako odnosi na sve subjekte koji su pod nadzorom Hanfe. Upravno vijeće posegnut će za sličnim mjerama ako primijetimo da bilo koji vlasnik u ovim izazovnim vremenima želi posegnuti za isplatom dividende.

U kojoj će mjeri i kako snažan gospodarski pad koji očekujemo utjecati na poslovanje osiguravatelja?

- Nekoliko je područja u kojima će se društva za osiguranje naći u izazovnoj situaciji. Prije svega, usporit će se ugovaranje novih premija, posebno u segmentu životnog osiguranja, pa će time biti sporiji priljev svježe likvidnosti. S druge strane, povećana je naplata šteta po životnim i neživotnim osiguranjima, kao što su kreditna ili zdravstvena osiguranja ili prijevremeni prekid police životnog osiguranja zbog nemogućnosti klijenata da redovno uplaćuju premije. U kontekstu isplata povećava se potreba za likvidnošću, što je jedna od ključnih tema na kojoj ćemo ubuduće još više inzistirati. Nadalje, kod društva za osiguranje dolazi do promjene u portfeljima zbog tržišnih okolnosti, odnosno zbog pada cijena. Sve to dovodi do većih kapitalnih zahtjeva, zbog kojih smo i donosili odluku o zadržavanju dobiti u društvu. Dodatno, izuzetno nam je važno ponašanje osiguravajućeg društva prema oštećenim strankama, odnosno zaštita potrošača i adekvatnost tržišnog postupanja. Neke zemlje članice već su posegnule za mjerama kao što su odgoda ili otkazivanje naplate premije ili produljenje razdoblja osiguranja, produljenje rokova za postupanje društva, produljenje rokova redovitog izvještavanja i slično.

Poznato je da su hrvatski investicijski fondovi počeli imati problema s likvidnošću kad se povećala razina zabrinutosti zbog koronavirusa i stanja na financijskim tržištima. Što ste poduzeli? U fondovima je oko 25 milijardi, problem nije malen...

- Investicijski fondovi su se neposredno prije početka krize uspješno oporavili i dosegnuli pretkriznu razinu, onu iz 2009. Od početka krize vezane za koronavirus neto sadašnja vrijednost fondova smanjila se za 8 milijardi kuna, od čega se 7 milijardi odnosi na za izlaske iz fondova, a milijarda na pad vrijednosti imovine. U najvećem dijelu riječ je o obvezničkim fondovima u koje su mnogi sklanjali svoju štednju iz banaka s nultom kamatnom stopom. U okolnostima panike koja je zahvatila tržište na samom početku pandemije, Hanfa je u jednom danu zaustavila trgovanje na Zagrebačkoj burzi te time ohladila usijanu rasprodaju i nakratko zaustavila pad vrijednosti fondova i zaštitila male investitore. Zatim smo započeli s osnivanjem stabilizacijskog fonda koji će otkupljivati hrvatske državne obveznice, a glavni investitori bili bi mirovinski fondovi. U međuvremenu smo zatražili i intervenciju Hrvatske narodne banke, koja je uspješno otkupila oko 4 milijarde kuna obveznica od investicijskih fondova i osiguranja, čime je spriječen pad vrijednosti državnih obveznica i omogućena likvidnost na tržištu javnog duga u Hrvatskoj. Zahtjevi za otkup udjela u investicijskim fondovima posljednjih su se dana smanjili, što je potvrda da je problem stavljen pod kontrolu.

Ekonomski institut dao je preporuku da u krizi koja predstoji treba iskoristiti potencijale mirovinskih fondova. Slažete li se s tom tezom? Mogu li mirovinski fondovi doista pomoći?

- Mirovinski fondovi predstavljaju velik potencijal akumuliran tijekom posljednjih 19 godina, koji na različite načine može pomoći u ovoj krizi. Jedan je već spomenut, u obliku otkupa državnih obveznica od investicijskih fondova i društava za osiguranje, čime se održava likvidnost tržišta obveznica u ovim teškim vremenima. Također, mirovinski fondovi imaju potencijal za smanjenje javnog duga preuzimanjem poduzeća u državnom vlasništvu. Takva bi imovina ostala u vlasništvu hrvatskih građana, njome bi upravljali mirovinski fondovi, a javni dug bi se smanjio. Smanjenje javnog duga vjerojatno bi omogućilo zadržavanje investicijskog rejtinga, što je u ovoj situaciji državi iznimno važno za izlazak pred međunarodne investitore. Nadalje, mirovinski fondovi mogu pomoći tvrtkama koje imaju u portfelju, i to dokapitalizacijom u slučaju potrebe. Smatram da na mirovinske fondove treba gledati jednako kao i na devizne pričuve HNB-a. Radi se o akumuliranom novcu svih hrvatskih građana koji se sada može upotrijebiti na dobrobit svih. Naglasio bih kako je bilo kakvo mijenjanje postojećeg sustava uplata u mirovinske fondove zadiranje u stečena prava hrvatskih građana koji već gotovo dva desetljeća uplaćuju za svoju mirovinu.

Kako će kriza utjecati na prinose mirovinskih fondova?

- Kriza je za mirovinske fondove izazov, ali i prilika za zaradu. U razdoblju od početka pandemije neto vrijednost imovine obveznih mirovinskih fondova pala je za šest milijardi kuna. Treba naglasiti da mirovinski fondovi kategorije C, a tamo su članovi koji su pred mirovinom, u tom razdoblju gotovo nisu imali smanjenje prinosa. Neovisno o tipu fonda, važno je naglasiti da su mirovinski fondovi dugoročni ulagači pa se očekuje da će se utjecaj ovakvih tržišnih šokova tijekom vremena investiranja neutralizirati kada dođe do oporavka tržišta.

Kao regulator, odgovorni ste za izdavatelje tj. kompanije. Koliko njima Hanfa može pomoći svojim odlukama?

- Hanfa je od prošle godine novim Zakonom o tržištu kapitala preuzela nadzor izdavatelja i svjesni smo potrebe da se pomogne kompanijama koje su na burzi. Tako je jedna od prvih Hanfinih odluka bila oslobađanje izdavatelja od naknade koju joj plaćaju za 2020. Time smo izdavateljima uštedjeli oko 4 milijuna kuna, što je oko 10 posto Hanfina godišnjeg proračuna. Nadalje, dali smo upute izdavateljima vezane uz objavu godišnjih i tromjesečnih izvješća kako bismo im olakšali poslovanje. Naime, godišnja su izvješća u postupku revizije te pojedina društva imaju poteškoće s dovršetkom započete revizije. Hanfa je uputila izdavatelje da su o razlozima kašnjenja dužni bez odgode detaljno obavijestiti i nju i javnost te pritom navesti predviđeni datum objave revidiranog godišnjeg izvješća za 2019., odnosno tromjesečnih izvješća za prvi i drugi kvartal 2020. godine. Hanfa će u provođenju svojih nadzornih aktivnosti uzimati u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja kašnjenja izdavatelja s objavom revidiranih godišnjih izvješća za 2019. i tromjesečnih izvješća.

Vrlo je vjerojatno da će se leasing i faktoring društva također naći u nezavidnoj situaciji. Kakve ste mjere povukli prema njima?

- Leasing društva imaju značajan broj korisnika koji se nalaze u poslovnom problemu zbog krize uzrokovane koronavirusom. Hanfa je stoga pristupila izradi posebnih preporuka za leasing društva, koje smo im uputili početkom ovog tjedna.

U toj preporuci Hanfa ih upućuje da za primatelje leasinga koji su prije ove krize bili uredni, a zbog krize izazvane koronavirusom ili zbog potresa imaju privremene poteškoće u poslovanju, ne poduzimaju mjere prisilne naplate duga do kraja ožujka 2021. U tom kontekstu, od leasing društava očekujemo utvrđivanje jasnih kriterija za takve tvrtke. Naime, pretpostavka je da se odgoda naplate omogući onim primateljima leasinga kojima je poslovanje pogođeno ili će biti pogođeno pandemijom koronavirusa, odnosno potresom u Zagrebu i okolici. Leasing društvima također smo preporučili da usvoje odluku prema kojoj neće formirati ispravke vrijednosti za takva potraživanja najkasnije do kraja ožujka 2021. godine.

Hrvatska nema snage za još jednu produljenu recesiju

Kakva je vaša procjena posljedica epidemioloških mjera na hrvatsku ekonomiju? Vjerujete li da je brzi oporavak moguć ako se Covid-19 zaustavi do lipnja?

- Epidemiološke mjere zasigurno će imati negativne posljedice na hrvatsku ekonomiju; vidjeli smo da je negativnih utjecaja bilo i na kinesku te na druge ekonomije. Ekonomski šok kao posljedica pandemije preusmjerava ekonomski ciklus u opadajuću dužničku spiralu, a posljedica toga je smanjenje investicija, pad zaposlenosti, pad cijene imovine, a na kraju i pad potrošnje. Ovako velik šok zbog koronavirusa kombinacija je šoka ponude, šoka potražnje i šoka financijskih tržišta. Hrvatska je posebno osjetljiva jer turizam ovisi o socijalnom kontaktu, koji je zabranjen i pitanje je koliko će dugo biti tako. Ako zabrana kretanja potraje do lipnja, nije jasno kako će se poslije odvijati socijalni kontakti i kako će izgledati boravak na otvorenom ili u zatvorenom prostoru. Uglavnom, turizam će teško ostvariti brz oporavak jer ovisi o dolasku inozemnih turista, kojima prva stvar vjerojatno neće biti odlazak na ljetovanje u Hrvatsku. Kreatori ekonomske i fiskalne politike pred važnim su odlukama kako bi smanjili utjecaje recesije. U ovakvom zatvaranju ekonomije i onemogućavanju ekonomske aktivnosti država djeluje tako da uči na vlastitim potezima jer je ovo posve nova situacija. Ekonomije s većim dugom trebat će veću intervenciju države kako bi izbjegle dugoročnu recesiju, odnosno stagnaciju. Utjecaj ove krize osjećat će se i u 2021., a hrvatska ekonomija nema snage za još jednu produljenu recesiju.

Stoga je neizbježno donijeti mjere koje će brzo djelovati na očuvanje supstance kako bi kompanije mogle brzo pokrenuti poslovanje kad pandemija završi.