Drago Gelo

'Mi imamo tvornicu, ali se kod nas uvozi 95 posto jeftinog kebaba'

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.2.2019. u 11:48

AUTOR:

OBJAVLJENO:

23.2.2019. u 11:48

Petrinja, 081217.
Drago Gelo, vlasnik tvrtke City Kebap u Petrinji, jedini hrvatski proizvodjac kebaba.
Na fotografiji: kebap u ponudi.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Tvrtka City Kebap u Petrinji, jedini hrvatski proizvođač kebaba

1. Gospodine Gelo, vlasnik ste jedine hrvatske tvornice kebaba, koja u Petrinji proteklih osam godina proizvodi brend ‘City kebap’. Kako ste se odlučili pokrenuti proizvodnju kebaba u Hrvatskoj?

­- Posao s kebabom započeo sam 2000. godine, otvarajući prvi fast food u Zagrebu. Na početku sam kebab uvozio iz Njemačke, ali nakon nekog sam vremena odlučio da ću ga pokušati samostalno proizvoditi. Uz pomoć kolega iz Berlina došao sam do recepta i tu je počela moja priča. Jedan od razloga za to bila je i pojava kravljeg ludila, što mi je ulijevalo nesigurnost u kvalitetu uvoznog kebaba. Htio sam biti siguran da je ono što radim ispravno i kvalitetno, a naše domaće meso još je vrhunske kvalitete.

2. U Hrvatsku ste prenijeli brend ‘City kebap’, mesni proizvod napravljen od svježe junetine, govedine i puretine, prema recepturi berlinskog proizvođača Bos Donera. Koji su osnovni sastojci tog kebaba?

- Osnovni sastojci našeg kebaba su junetina, govedina i puretina. Kupujemo isključivo svježe meso od hrvatskih proizvođača i s hrvatskih farmi.

3. Koliko u njemu ima domaćeg mesa i što još dodajete kako bi bio što bolji?

- Naš je proizvod napravljen od stopostotnog domaćeg mesa, a dodaci su samo začini koji mu daju specifičnu aromu. U ponudi imamo i proizvode za roštilj, kao što su ćevapčići, mesni uštipci, hajdučki ćevap i rane vrste pljeskavica, a za vegetarijance radimo ručno rađene falafele.

4. Prije dvije je godine, kad je riječ o zdravstvenoj ispravnosti kebaba, bilo velikih zamjerki zbog prekomjernog korištenja fosfata u smjesi. Kakva su vaša nova iskustva u proizvodnji?

- Fosfat je aditiv koji se koristi u svim vrstama mesnih proizvoda i u dozvoljenim količinama nije štetan za zdravlje. Problem je što ga se koristi u prekomjernim količinama, baš zbog korištenja nekvalitetnog mesa. Mi u proizvodnji fosfat ne koristimo jer kad radite s kvalitetnim mesom, takvi dodaci nisu potrebni.

5. Ovih dana otkriveno je da je u hrvatskim fast foodovima prodano nekoliko tona kebaba sa zaraženim mesom iz Poljske, koje je preko Njemačke i Slovenije završilo u našoj distribuciji. Hrvati su u nekoliko dana pojeli više od deset tona uvoznog kebaba. U toj ste branši, recite nam kakva je to kvaliteta kebaba?

- To je kebab napravljen od najniže klase mesa - strojno otkoštenog mesa koje je kao pašteta i kojem morate dodati velike količine stabilizatora, emulgatora, konzervansa i soje. Ono izgleda primamljivo na roštilju, u kontaktu s toplinom raste, ali je, ustvari, samo smjesa koja izgleda kao kebab, a ne pravi, kvalitetan proizvod. Kupcima je zanimljiv zato što je jako jeftin i koliko god dana pekli isti kebab, on je uvijek jednak.

6. Kada smo bili kod vas u tvornici u Petrinji, rekli ste da ugostitelji, uz vaš, skuplji kebab od domaćeg mesa, žele i uvozni, koji je jeftiniji i bolje prolazi. Znači li to da ste bili prisiljeni prodavati uvozno da biste mogli plasirati domaće?

- To je tada bilo tako. Mi ne odustajemo od našeg kebaba jer još ima kupaca koji cijene kvalitetan domaći proizvod, ali bili smo prisiljeni i uvoziti jeftinije verzije da bismo mogli opstati na tržištu. Svaku smo pošiljku uvoznog kebaba, prije nego što bismo ga plasirali na tržište, davali na mikrobiološku analizu kako bismo bili sigurni da je ono što prodajemo zdravstveno ispravno.

7. Zvone li telefoni u tvornici ovih dana malo više nakon afere s uvozom i rigoroznih kontrola inspekcija?

- Telefoni zvone osjetno više jer su sada kupci konkurentskih tvrtki u strahu i nisu sigurni u to što prodaju.

8. Vaše je meso kontrolirano pet puta, a uvozni štap s mesnom paštetom ima papire iz Poljske i nitko ga ne provjerava zbog pravila sljedivosti. Kako kao poduzetnik gledate na ta pravila?

- Svaki je proizvođač dužan kontrolirati sirovinu koju upotrebljava u proizvodnji i gotov proizvod. Svaki distributer, neovisno o kontroli proizvođača, mora dati na analizu kebab koji plasira dalje na tržište. Otkad je Hrvatska u EU, trgovina je slobodna i preko granice možete prevesti količine koje želite. Nitko vas ne pita ništa. Robu možete prijaviti, a i ne morate. Teško vam može netko ući u trag. Tek kada se dogodi ovakva situacija, svi počnu istraživati kako je nešto moguće, a realnost je takva da je s otvaranjem granica svakom dana mogućnost da manipulira zakonom i sustavom. U Hrvatsku se uvozi 95 posto najjeftinijeg kebaba koji se plaća 2 do 2,5 eura, a prodaje po 3 do 3,5 eura. Svakom bi trebalo biti jasno da kvalitete u tim kebabima nema.

9. Pogledajmo, od uvoznog kebaba kojeg se kilogram prodaje po tri eura, na štapu od deset kilograma dobije se 50 porcija po tri eura, pa se na 30 eura zaradi oko 150 eura. Kakva je kalkulacija za vaš i zašto bi ga netko kupio?

- Vaša je računica skromna. Razlika je veća, a upravo upotreba izrazito jeftine i nekvalitetne sirovine daje mogućnost veće zarade jer iz kilograma dobijete više komada. Naš kebab u veleprodaji stoji 36 kuna po kilogramu, od kojeg dobijete šest kebab-sendviča jer on napravljen od čistog mesa koje se na roštilju i ponaša kao meso. Upravo je u tome razlika - je li vam bitna kvaliteta onoga što prodajete ili mislite samo na brzu zaradu. I onda se dogodi ovo što je danas aktualno - zdravstveno neispravan proizvod.

10. Kako to izgleda iz vašeg iskustva, koja je razlika između ugostitelja koji kupuje jeftin kebab i zna da to baš i nije nešto i onoga koji je spreman dati 2 eura više pa da svi budu zadovoljni?

- Kao što sam rekao, po tome samo vidite tko je ozbiljan ugostitelj kojem je stalo do kupca i koji želi nuditi isključivo kvalitetan kebab, a tko onaj kojem je samo do zarade, a svjestan je da je ono što prodaje daleko od onoga što reklamira. Puno sam puta čuo: ‘Što me briga za kvalitetu, kao da kupci znaju što jedu. Sve je to isto kad složiš sendvič. Bitna je zarada.’ A taj isti čovjek, vlasnik lokala, kad želi i sam kao kupac pojesti kebab, dođe u naš fast food.