Do 24. kolovoza ove godine LNG Hrvatska prikuplja nove ponude za isporuku plutajućeg terminala za prirodni ukapljeni plin (FSRU) pokraj Omišlja na Krku, nakon dva propala pokušaja.
Prvo prikupljanje ponuda za FSRU je, podsjetimo, proljetos opozvao sam naručitelj zbog izmjena gabarita terminala, dok su u natječaju koji je uslijedio prikupljene ponude koje ne zadovoljavaju traženo.
- U postupku nabave LNG Hrvatska je do isteka roka za podnošenje ponuda zaprimio tri ponude, a četvrta je pristigla nakon roka. Nakon pregleda i evaluacije ponuda zaključeno je da nisu u potpunosti usklađene s formalnim zahtjevima onako kako je to propisano dokumentacijom za nadmetanje, pa se nisu mogle proglasiti valjanima. Stoga se postupak nabave ponavlja - poručili su iz tvrtke LNG Hrvatska, iz koje nismo dobili zatražene odgovore na pitanja tko su bili ponuđači i do kada se mora izabrati dobavljač plutajućeg terminala s obzirom na sufinanciranje koje je projekt dobio od Europske unije. Kao rok dobave plutajućeg terminala u Omišlju najčešće se spominjao kraj 2020. godine.
Prema neslužbenim informacijama iz poslovnih krugova dobro upoznatih s natječajem LNG-ja Hrvatska, dvije su od četiri ponude pristigle na natječaj za isporuku FSRU-a stigle iz Norveške, od kojih je jedna, tvrde naši izvori, kompanije Golar, kojoj je gradnja plutajućih terminala za ukapljeni plin jedna od temeljnih djelatnosti.
Globalno tržište graditelja plutajućih terminala iznimno je centralizirano, procjenjuje se da samo četiri tvrtke na svijetu, među kojima je i Golar, mogu ispuniti tražene uvjete gradnje i isporuke. Stoga je još zanimljivije što LNG Hrvatska ponavlja natječaj jer nije dobila formalno ispravne ponude.
Iako je projekt LNG terminala na Krku država proglasila strateškim još 2015., pripadajući specijalni zakon usvojen je u Saboru prije nešto više od mjesec dana. LNG terminalu na Krku protive se neke od ekoloških udruga za zaštitu Jadrana, kao i dio stanovnika Primorsko-goranske županije.
U prvoj fazi investicija u terminal na Krku predstavlja uspostavu plivajućeg terminala, odnosno broda koji bi služio za skladište i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina, za što je potrebno osigurati 250 milijuna eura.
Europska komisija, prihvativši LNG terminal na Krku kao strateški i za EU, izrazila je spremnost da uloži 101 milijun eura u projekt. Tada je Komisija baratala s podacima da će terminal imati skladišni kapacitet od 180 tisuća prostornih metara i mogućnost uplinjavanja ukupnog obujma od šest milijardi prostornih metara plina godišnje. Otprilike s tim “gabaritima”, LNG Hrvatska je krenuo u nabavu plutajućeg terminala, no proljetos je odlučeno da kapaciteti u Omišlju ipak budu 135 tisuća prostornih metara skladištenja i 2,6 milijardi kubika uplinjavanja godišnje u naš transportni sustav.