Nepoznanica zvana Covid-19

Koronavirus i globalna ekonomija: 2008., godina koja se vraća?

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

7.3.2020. u 15:00

AUTOR:

  • Marina Klepo

OBJAVLJENO:

7.3.2020. u 15:00

AFP

U poznatom milanskom restoranu Savini, smještenom između katedrale Duomo i operne kuće La Scala, nekad je bilo teško naći mjesto, ali proteklih dana rijetki su stolovi zauzeti, primjećuje jedan posjetitelj. Slična je situacija i drugdje. Kupci otkazuju narudžbe talijanskim kompanijama jer su međunarodni lanci opskrbe potpuno prekinuti s izbijanjem krize koronavirusa. Za modnu industriju, požalio se Carlo Capasa, predsjednik nacionalnog udruženja proizvođača u tom sektoru, to bi moglo biti posebno teško, osobito u prvih pola godine. Poput mnogih drugih sektora, izrada odjeće odavno se oslanja na jeftinu kinesku proizvodnju. Osim toga, u posljednjih desetak godina Kinezi su bili najveći kupci luksuzne odjeće, oko jedne trećine, a sada su prestali obilaziti modne prijestolnice poput Pariza, Milana ili New Yorka.

Širenje koronavirusa dovelo je do potpunog poremećaja u poslovanju kompanija diljem svijeta. Brojne prodavaonice računalnom opremom iz Indije, primjerice, izvijestile su da im ponestaje iPhonea i drugih mobilnih telefona proizvedenih u kineskim tvornicama. Sada im u prosjeku dolazi 10 do 20 posto uobičajenog kontingenta tih uređaja. Gotovi svi iPhonei proizvode se u Kini, a tvornice američkog Applea, u kojima radi oko 10.000 ljudi, bile su među prvim žrtvama pojave zaraze Covid-19. Stavljanjem pod kontrolu epidemije tog virusa u Kini glavni izvršni direktor Applea Tim Cook nedavno je najavio da tvornice ponovno počinju s radom “i hvataju zalet kako bi nadoknadile propušteno”. No, može li se propušteno doista vratiti ili, možda, više ništa neće biti isto u funkcioniranju globalne ekonomije nakon što je svijet upoznao rizike koje nosi nova vrste zaraze?

Zatvaraju se tvornice i škole, pa i cijeli gradovi u Aziji i Europi, otkazuju se avionski letovi, utakmice, događanja i konferencije, a veliki broj kompanija već je najavio pad prihoda. Kako strah raste, ljudi prestaju odlaziti u restorane, na koncerte ili u kino, zatvaraju se hoteli i muzeji.

(FILES) This file photo taken on February 28, 2020 shows workers wearing facemasks polishing eyeglass frames at the Azure Eyeglasses Company in Wenzhou. - China's coronavirus epidemic turned a Lunar New Year family reunion into an endless quarantine for factory worker Hu Aihua, preventing him from returning to work in another province. (Photo by NOEL CELIS / AFP) / TO GO WITH HEALTH-VIRUS-CHINA-ECONOMY-EMPLOYMENT BY BEIYI SEOW
AFP
 

Za razliku od Applea i Samsunga koji su usko vezani s proizvođačima komponenti u Kini, mnoge kompanije ne očekuju da će tako brzo uspostaviti pokidane veze. Proizvodnja u kineskim tvornicama tijekom veljače bila je na razini od 20 do 40 posto ranijih kapaciteta i mnoge kompanije diljem svijeta ostale su bez dijelova: za njihovu isporuku sada im treba tri puta više vremena nego prije. To nisu samo mobilni telefoni, već i odjeća, tekstil, elektronika, medicinska oprema, lijekovi, strojevi… U Kini je danas smještena čak trećina globalne proizvodnje. Stoga pojedini analitičari predviđaju da bi već sredinom ožujka moglo doći do nestašice nekih proizvoda i da će na policama biti manje robe na izboru.

S poremećajem opskrbe, kazao je za Financial Times Geoff Pollak, direktor upravljanja u konzultantskoj kompaniji Alvarez & Marsal, neke će se kompanije nositi bolje, a neke lošije. Dobavljači sada mogu tražiti bolje uvjete, poput plaćanja unaprijed, a to znači da će nastradati oni koji si to ne mogu priuštiti. Poput ljudi, koronavirus lakše će preživjet one kompanije koje su bile zdrave prije njegove pojave, osobito one u najteže pogođenim sektorima. Flybe, britanska aviokompanija koja je letjela na 43 destinacije u Europi i 28 u matičnoj Britaniji, ovih je dana objavila bankrot.

Kap koja je prelila čašu

“Svi su letovi otkazani, a poslovanje u Velikoj Britaniji zatvoreno. Odluka stupa na snagu odmah”, objavio je Flybe koji zapošljava oko dvije tisuće ljudi. Kompanija se već ranije našla u teškoćama zbog velike konkurencije, oscilacija troškova goriva i slabljenja funte, a kap koja je prelila čašu bilo je ograničenje putovanja uslijed epidemija koronavirusa.

Otkazivanje avionskih letova moglo bi za globalne avioprijevoznike značiti gubitak prihoda veći od 100 milijardi dolara. Prema scenariju koji predviđa nekontrolirano širenje virusa, globalna potražnja za putovanjima pala bi ove godine 19 posto, procjenjuje Međunarodna udruga zračnog prometa. “U nešto više od dva mjeseca izgledi sektora u većem dijelu svijeta dramatično su pogoršani”, kazao je čelnik te udruge Alexandre de Juniac. Mnoge zrakoplovne tvrtke već smanjuju kapacitete i troškove, očekujući da će im vlade priskočiti u pomoć s poticajnim mjerama, poput poreznih olakšica, nižih pristojbi i fleksibilnijih propisa o dodjeli slotova u zračnim lukama. S obzirom na ograničenje poslovanja, putovanja i ostalih gospodarskih aktivnosti širom svijeta, smanjena je i naftna potražnja, pa su pad proizvodnje najavili i proizvođači nafte. Mnoge kompanije prilagođavaju se novim uvjetima na svoj način, uvodeći neku novu poslovnu praksu. Tesco je, primjerice, obavijestio više od 5000 zaposlenih u uredima da će početi raditi od kuće i da ponesu sve što će im trebati, kao što su laptopi ili poslovni mobiteli. Najveći svjetski osiguravatelj Lloyd’s uveo je protokole za hitno trgovanje, koje omogućuje rad od kuće za više od tisuću zaposlenih. Nakon što je prodaja automobile u Kini pala više od 90 posto, pojedini proizvođači automobila (Tesla, Geely) počeli su svoje proizvode prodavati putem interneta.

NEW YORK, NY - MARCH 04: MTA cleaning staff disinfect the 86th St. Q train station on March 4, 2020 in New York City. Six people have been diagnosed with novel coronavirus in the metro New York area, including one community spread infection. Yana Paskova/Getty Images/AFP
== FOR NEWSPAPERS, INTERNET, TELCOS & TELEVISION USE ONLY ==
AFP
 

No, unatoč velikom poremećaju koji je proteklih mjesec dana zadesio svjetsku ekonomiju, poslodavci još nisu počeli otpuštati radnike, potrošači i dalje kupuju, a trgovine i restorani rade. Pravi problem nastat će onda, rekla je za New York Times ekonomistica sa Sveučilišta George Washington, kad kompanije koje nisu izravno povezane s virusom počnu izvještavati o padu biznisa. Stoga od opsesivnog bavljenja virusom i lancima opskrbe ona smatra da je ključno gledati makrorazinu.

Ipak, širenje koronavirusa dobro je protreslo biznise i financijska tržišta. U proteklom tjednu globalne burze pala su više od 10 posto, ulagači bježe u sigurnu imovinu poput zlata i državnih obveznica, centralne banke su srezale kamatne stope ili su najavile adekvatne mjere, a mnogi prognostičari smanjuju prognoze ekonomskog rasta. Sve to neminovno podsjeća na financijsku krizu 2008. godine.

No, kako je Covid-19 i dalje nepoznanica i nitko ne zna koliko će se brzo širiti epidemija, iznose se različiti scenariji, od toga da je riječ o “snažnom, ali prolaznom udaru” do procjena kako će svijet zahvatiti recesija stoljetnih razmjera. Globalna recesija se definira kao “produženo razdoblje pada ekonomije u svijetu”. Za pojedine zemlje tehnička recesija obično se definira kao uzastopni pad BDP-a u dva tromjesečja, ali s obzirom na to da svjetska populacija ubrzano raste (oko dva posto), prema pojedinim razmišljanjima, i globalni BDP morao bi najmanje toliko rasti.

Chickens are placed on a cage in front of a mutton shop in Ahmedabad on March 6, 2020. - India's poultry industry is reeling after sales fell nearly 80 percent over false claims that chickens were carriers of the new coronavirus and could pass it to humans, officials said on March 6. (Photo by SAM PANTHAKY / AFP)
AFP
 

Ako se virus nastavi širiti, a kriza bude duga i duboka, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) predviđa da bi globalni ekonomski rast ove godine mogao biti prepolovljen u odnosu na 2019. godinu, na 1,5 posto. Pritom glavni ekonomist te grupe razvijenih zemalja napominje da to još uvijek nije crni scenarij. Ipak, zasad očekuje rast po stopi od 2,4 posto, nakon što je prošle godine globalni rast već usporio na slabašnih 2,9 posto. Ne tako davno (u siječnju) Međunarodni monetarni fond je za ovu godinu najavio ubrzanje globalnog rasta na 3,3 posto.

Kristalina Georgieva, izvršna direktorica MMF-a, sada očekuje da će pasti ispod prošlogodišnjih razina, ali ističe da je teško procijeniti “koliko će duboko pasti i koliko će se dugo posljedice osjećati”.

Recesija znači mnogo više od pada BDP-a. Uz manje prihode i neizvjesnost što će biti, kompanije počinju otpuštati zaposlene, koji onda manje troše, a u strahu od otpuštanje počinju i drugi manje trošiti. Tako se smanjuje potražnja za većim brojem proizvoda i nameću još veća otpuštanja. Stoga je sada ključno pitanje hoće li kompanije biti dovedene u situaciju da moraju otpuštati zaposlene i zatvarati kompanije. Kako se to ne bi dogodilo, od Vlada i središnjih banaka se očekuju da poduzmu mjere kojima će ublažiti negativne posljedice širenja koronavirusa i potaknuti rast ekonomije.

MMF i Svjetska banka najavili su više od 60 milijardi dolara pomoći zemljama u razvoju, uključujući beskamatne kredite onima čiji su zdravstveni sustavi preslabi da bi se nosili s epidemijom. Centralne banke SAD-a, Kanade, Australije i Indonezije smanjile su ključne kamatne stope, a adekvatne mjere najavila je i Europska centralna banka, koja očekuje i veći angažman državnih proračuna, osobito u zemljama poput Njemačke koje imaju zdravu fiskalnu poziciju.

Kako bi se zemlje mogle nositi s teškoćama, Europska unija je spremna relaksirati fiskalna pravila jer propisi dopuštaju prekoračenje plafona (proračunski deficit od tri posto BDP-a) u situacijama na koje vlade ne mogu utjecati. Italija je već zatražila mogućnost povećanja deficita. Ministar gospodarstva Roberto Gualtieri najprije je najavio da će na mjere ublažavanja posljedica epidemije potrošiti 3,6 milijardi eura, a onda je taj iznos povećao na 7,2 milijarde eura. “Novac će biti usmjeren u sustav zdravstvene zaštite, policiju i civilnu zaštitu koji su angažirani na suzbijanju epidemije, pojasnio je Gualtieri. Dio će biti izdvojen i za podmirivanje socijalnih troškova i ublažavanje posljedica epidemije za kompanije i radnike, a cilj je “da nitko ne izgubi posao zbog koronavirusa”.

Šira akcija

No, za razliku od 2008. godine, kad su vodeće zemlje svijeta nastupale zajedno i koordinirano, današnja suradnja svjetskih lidera ne ulijeva osobito povjerenje. Američke Federalne reserve, primjerice, ovaj put nisu ni obavijestile druge vodeće centralne banke o svom potezu. Nakon održanog sastanka ovog tjedna grupa zemalja G7 samo je izdala priopćenje da će u obrani od koronavirusa poduzeti raspoložive mjere i da će to biti na vrijeme. Razlog izostanka šire akcije objasnili su time da je današnja kriza drukčija od prethodne te da širenje koronavirusa ne iziskuje taktiku šoka, nego ciljane mjere koje ovise o širenju bolesti. Stoga je svaka centralna banka ostavljena da razmatra kada i koje akcije poduzeti. Brojni ekonomisti, međutim, smatraju da je današnja kriza vrlo specifična i da tim prije iziskuje suradnju na globalnoj razini. Među ostalim, ona istodobno implicira šok ponude i potražnje, čije posljedice mogu biti vrlo nezgodne.

Kenneth Rogoff, profesor ekonomije i javnih politika na Sveučilištu Harvard, upozorio je da bi pojava nestašica, poput one koju je svijet vidio 1970-ih kad se u redovima čekalo za benzin, mogla pogurati inflaciju, koju je protekla četiri desetljeća pod kontrolom držala upravo globalizacija. Ako bi do toga došlo, to bi značilo i rast kamatnih stopa. Da se takav scenarij ne bi dogodio, umjesto izolacije, smatra Rogoff, potrebna je suradnja i rješavanje problema lanaca opskrbe. Najveći doprinos pritom bi predstavljalo značajno smanjenje američkih carina, a neki ekonomisti smatraju i privremeno ukidanje sankcija zemljama kao što su Iran i Sjeverna Koreja.

Thomas Wright iz washingtonske neprofitne organizacije za javne politike Brookings, međutim, upozorava da je najveći problem aktualne krize što dolazi u prilično nesretna vremena. Mnoge vlade provode nacionalističke politike koje za posljedicu imaju prevaljivanje problema susjedu, kao što je to bilo 1930-ih godina. U posljednjih deset godina svijet se jako izmijenio, ne samo u smislu povećane autoritarnosti i ksenofobije nego i u smislu podcjenjivanja stručnosti i znanja. Također, informacije i dezinformacije slobodno kruže društvenim mrežama, potičući paničnu kupnju i ponašanje krda. U takvu ambijentu, umjesto stabiliziranja, Wright izglednijim drži produbljivanje krize. Ako ona potraje do jeseni, uz ljetno zatišje, neke bi kompanije mogle doista bankrotirati, a mnoge zemlje suočiti se s rastom troškova zaduživanja.

A security personnel wears a facemask as he accompanies a peace march on a road in New Delhi on March 6, 2020. - The number of novel coronavirus cases in the world rose to 98,123, including 3,385 deaths, across 87 countries and territories by 0900 GMT on March 6, according to a report compiled by AFP from official sources. (Photo by Prakash SINGH / AFP)
AFP
 

Administracija Donalda Trumpa, očito je, nema namjeru predvoditi koordiniranu i odlučnu akciju koja bi uključivala ulaganje golemih napora u pronalazak lijeka za Covid-19 i različite ekonomske inicijative. Štoviše, s jedne strane, umanjuje rizik od epidemije, a istodobno donosi neučinkovite mjere. Nakon neočekivana priopćenja Federalnih rezervi o smanjenju kamata cijene dionica prvo su skočile više od dva posto pa ubrzo oštro pale. Taj potez središnje banke ulagače je zapravo zabrinuo jer ih je podsjetio na razdoblje financijske krize i povjerovali su da je situacija možda lošija nego što su mislili.

Drugi je problem s današnjom krizom što ulagači ocjenjuju da mjere centralnih banaka, u vrijeme niskih kamatnih stopa i visoke likvidnosti, imaju ograničene domete. U trenutku širenja koronavirusa njima malo znači dodatni jeftini novac. “Smanjenje kamatnih stopa sigurno neće popuniti upražnjene police dućana. Monetarna politika je bespomoćna kad ponuda ne može udovoljiti potražnji”, kazala je za Business Insider Seema Shah, glavni strateg u tvrtki Principal Global Investors.

Zlatno je pravilo da u vrijeme krize treba uvijek imati više oružja na raspolaganju. Od nositelja politike očito se očekuje veća inventivnost, primjerena specifičnim okolnostima. Možda veća državna potrošnja neće zaustaviti širenje virusa, ali vjeruje se da ima bolje izglede zaustaviti pad potražnje potrošača i pomoći kompanijama. Chetan Ahya, glavni ekonomist u Morgan Stanleyju, predviđa da će proračunski deficit u četiri najrazvijenije zemlje svijeta, plus Kina, ove godine porasti na 4,7 posto BDP-a, na najveću razinu od 2011. godine kad je iznosio 4,1 posto.

Problem ponude i potražnje

Iako je teško predvidjeti hoće li globalna ekonomija izbjeći recesiju i u kakvom će stanju biti za nekoliko mjeseci, neki se trendovi čine prilično izvjesnima. Gotovo svi ekonomisti očekuju da će talijanska ekonomija ući u recesiju. Ta treća po veličini ekonomija eurozone i glavni hrvatski vanjskotrgovinski partner bila je na rubu recesije i prije pojave koronavirusa. Očekivanja su bila da bi ove godine mogla rasti po stopi od 0,5 posto. S ulaskom Italije u recesiju ekonomist Giovanni Di Lieto očekuje da će prema dolje povući i druge zemlje, osobito bliske trgovinske partnere. Negativne posljedice, čini se, teško će izbjeći i Hrvatska. U prvoj polovici godini recesija bi mogla zadesiti i Japan, a The Economist očekuje da će prvi put od smrti Mao Zedonga, 1976. godine, u prvom kvartalu ove godine pasti i kineski BDP.

Osim problema ponude i potražnje, kao posebno važno pitanje u slučaju krize koronavirusa pokazala se percepcija i obuzdavanje panike. Ekonomska aktivnost će se vratiti tek onda kad ljudi povjeruju da je epidemija doista pod kontrolom. Istodobno, brzina oporavka ovisit će o tome koliko će vlade biti uspješne u zaustavljanju prelijevanja negativnih učinaka krize. Pojedini ekonomisti predviđaju da bi, umjesto obnavljanja pokidanih lanaca, moglo doći do daljnjeg zatvaranja u nacionalne granice. Kako je kazao Joerg Wuttke, predsjednik gospodarske komore EU u Kini, epidemija će sigurno intenzivirati rasprave u industrijskoj politici jer “završila je globalizacija koja podrazumijeva da se proizvodi tamo gdje je to najefikasnije”.