Uvođenje eura

Kako zaštititi potrošače: Cijene će se godinu dana isticati i u kunama i u eurima

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.12.2019. u 11:22

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.12.2019. u 11:22

Zagreb, 030719. Vlada.
Banski dvori.
Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic predsjedao je sjednicom Nacionalnoga vijeca za uvodjenje eura kao sluzbene valute u Republici Hrvatskoj.
Na fotografiji: Zdravko Maric ministar financija i Boris Vujcic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić

Vlada i središnja banka usklađuju paket ključnih mjera kojima će, u trenutku kada Hrvatska bude uvodila euro, objaviti rat zaokruživanju cijena, odnosno neopravdanim poskupljenjima roba i usluga.

Tu nam je informaciju potvrdio Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke. I Zdravko Marić, potpredsjednik Vlade i ministar financija, na jednom je nedavnom skupu govorio o instrumentima kojima se Banski dvori namjeravaju oduprijeti poskupljenjima u trenutku zamjene kune eurom.

Glavna mjera oko koje postoji suglasnost fiskalne i monetarne politike u Hrvatskoj odnosi se na dualno iskazivanje cijena u razdoblju od najvjerojatnije šest mjeseci prije uvođenja eura i poslije njega. Ako bi Hrvatska, primjerice, uvela euro 1. siječnja 2023. godine, što se općenito uzima kao realan datum, to bi značilo da bi svi trgovci već od 1. srpnja 2022. godine cijene roba i usluga iskazivali i u kunama i eurima. Isto bi pravilo vrijedilo i u prvih šest mjeseci nakon što Hrvatska uvede euro, i to kako bi se ljudi navikli na novu valutu i mogli uspoređivati cijene istih proizvoda u kunama i eurima.

Dualne cijene

Naravno, obveza iskazivanja dualnih cijena, u kunama i eurima, ovisi o datumu uvođenja eura, što znači da bi eventualno uvođenje eura 1. siječnja 2024. godine, ili godinu dana kasnije nego što se očekuje, za godinu dana pomaklo i šestomjesečni termin dualnog iskazivanja cijena roba i usluga.

U praksi bi to izgledalo ovako: ako kava u kafiću košta 12 kuna, onda bi na cjeniku ispod iznosa u kunama trebao stajati i iznos u eurima. U ovom je trenutku nepoznanica koliko će iznositi fiksni tečaj kune prema euru - to će se utvrditi u sklopu Europskog tečajnog mehanizma II (ERM II) - no već je jasno da se on neće značajnije razlikovati od sadašnjeg tečaja koji iznosi oko 7,5 kuna za euro. To znači da bi, primjerice, vlasnici kafića na cjeniku trebali upisati cijenu kave od 12 kuna i, ne dođe li do značajnije promjene tečaja, 1,60 eura: sve preko toga značilo bi da su neopravdano povisili cijene, odnosno da love u mutnom. Slično je i s drugim robama i uslugama: ako je, recimo, cijena kruha sedam kuna, onda bi cijena u eurima trebala, ponovno pod uvjetom da ne dođe do značajnije promjene tečaja, iznositi 0,93 eura, a svako zaokruživanje na, recimo, jedan euro smatralo bi se neopravdanim poskupljenjem.

Naravno, u tržišnoj ekonomiji, u kojoj se cijene roba i usluga formiraju na tržištu, država ne može određivati koliko će koštati koji proizvod. To znači i da za one trgovce koji će cijene zaokruživati naviše nema pravih sankcija, osim javne sramote i otvaranja prostora konkurenciji koja uvođenje eura ipak neće iskoristiti za lov u mutnom.

- Najbolji lijek protiv dizanja cijena kroz konverziju je pritisak potrošača, odnosno konkurencija - kaže jedan naš sugovornik, dobro upućen u projekt uvođenja eura.

Predviđene i sankcije

Ipak, otvoreno ostaje pitanje kako to učiniti. Jedna od ideja je uvođenje “liste srama” za trgovce koji prelazak na euro iskoriste za povećanje cijena. No, toj mjeri, kako doznajemo, Marić baš i nije sklon, iako je unaprijed ne odbacuje. Izlaz bi se mogao tražiti u novim tehnologijama, odnosno u aplikacijama na kojima bi potrošači prokazivali nepoštene trgovce. Tu su, k tome, još i društvene mreže.

Ni u HNB-u, ni u Vladi, kako doznajemo, u ovom trenutku ne razmišljaju o uvođenju i podjeli građanima posebnog kalkulatora koji bi automatski preračunavao cijene roba i usluga iz kuna u euro i obratno. Konverzijski kalkulator postojao je u pojedinim članicama eurozone kada su 2002. svoje nacionalne valute mijenjale u euro. Vlasti u Zagrebu, međutim, smatraju da takvo što danas više nije potrebno jer se radi o zastarjeloj tehnologiji, a predstavljalo bi i velik trošak za porezne obveznike. Ipak, dio naših sugovornika i ovdje mogućnost vidi u novim tehnologijama, odnosno u izradi aplikacije za konverziju kuna u euro i obratno. Ističu, međutim, kako o tome tek treba razmisliti.

U slučaju da trgovci prelazak na euro iskoriste za povećanje cijena roba i usluga, Vladi na raspolaganju stoji još i instrument smanjenja poreza. To se prije svega odnosi na PDV, čija bi se opća stopa mogla smanjiti. Naravno, uz pretpostavku da stanje u državnoj blagajni tada to dopusti.

Primjer za učenje

Problem zaokruživanja cijena u Vladi i središnjoj banci vide kao jedan od glavnih izazova u projektu uvođenja eura. Slična su iskustva imale i druge zemlje koje su uvodile jedinstvenu europsku valutu. Primjerice, u Finskoj je, kako su tada objavljivali svjetski mediji, znatno poskupio javni gradski prijevoz, a u susjednoj Sloveniji kava. Poseban je problem, upozorava ekonomski analitičar Damir Novotny, nastao u Italiji gdje je došlo do značajnog povećanja cijena roba i usluga, dok su plaće uglavnom ostale zamrznute na razini prije uvođenja eura. Upravo se takvog scenarija boje i mnogi Hrvati.

- U Francuskoj i Nizozemskoj nije došlo do značajnijeg rasta cijena, u Njemačkoj su one porasle malo, ali dovoljno da za mnoge Nijemce euro postane sinonim za poskupljenje, dok su u Italiji znatno porasle. S druge strane, u Slovačkoj i baltičkim zemljama, u vrijeme kada su one uvodile euro, nije došlo do značajnijeg rasta cijena - ističe Novotny koji smatra da bi cijene u dvije valute zbog toga trebalo dulje iskazivati.

S druge strane, Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta vjeruje da bi razdoblje dualnog iskazivanja cijena i u kunama i u eurima trebalo skratiti jer je cilj da se ljudi što prije naviknu na novu valutu.

- Dualno iskazivanje cijena u razdoblju od šest ili više mjeseci nije dobro jer se time stvara kaos - napominje Ivanov.

Kako god, podaci eurostatističara pokazuju da je gornja granica učinka konverzije na inflaciju u državama koje su kasnije pristupile eurozoni iznosila 0,3 postotna boda, dok je u starim članicama zone eura ta granica bila i manja. Neke analize pokazuju da bi u hrvatskom slučaju doprinos konverzije inflaciji mogao iznositi 0,23 posto, pri čemu bi cijene najviše mogle skočiti u sektoru usluga.

Unatoč tome, država očito namjerava stati na kraj zaokruživanju cijena ili ga barem svesti na najmanju moguću mjeru. U Vladi i HNB-u ponavljaju i kako uvođenje eura, s obzirom na visok stupanj euriziranosti hrvatskoga gospodarstva, Hrvatskoj može samo koristiti.

- Mi smo zemlja koja može najviše profitirati od uvođenja eura. Već smo jako eurizirani - zaključuje Vujčić.

Imaju li trgovci prostor za dizanje cijena

Iako su male šanse da bi dio trgovaca uvođenje eura mogao iskoristiti za poskupljenja, Novotny ističe da to nije nerealan scenarij, posebno u sektoru hrane. Naime, upozorava naš sugovornik, Hrvatska već ima razinu cijena koja je slična, a u nekim segmentima i viša od one u eurozoni, pa bi, s obzirom na blizinu Italije i Austrije te tradiciju odlaska Hrvata u šoping u te zemlje, u Hrvatskoj moglo doći do pada potražnje. Takav scenarij, smatra Novotny, domaće bi trgovce natjerao da itekako paze na to kako će preračunavati cijene iz kuna u euro. U svakom slučaju, predstavlja realnu opasnost da zbog eventualnog zaokruživanja cijena izgube dio potrošača i prometa.